o da (5), kultura je duboko ukopana u moje bice.
samo ponekad zaboravljam one, kako ih zovu, konvencije.
nitko nikad nista ne govori, ali znam o cemu razmisljaju, o da (1), sigurno u glavi pricaju: "macak neprikladno bezosjecajno reagira."
"macak je losa, losa osoba koja ne postuje konvencije. i to svjesno."
sigurno to pricaju, o da (2), njihovi mali demoni prebacuju jos jednu nisku zlokobnih crnih perlica preko mog fiktivnog portreta u fiktivnim glavama koje posjeduju tijela.
mozda izvedenom tintom i perom, guscjim perom.
ne zelim neskromno traziti paunovu dlaku.
"neprikladna macak!"
rekli bi to i glasno, o da (3), ne bi prezali pred tim, da ne postuju konvencije.
ali u glavi ih nista ne moze sprijeciti da ponavljaju: "o da (4), macak zna sve detalje svojih malicioznih postupaka izbjegavanja drustveno neophodnog". i nizu svoje crne perlice.
a ja mogu samo sledjeno pretpostavljati.
sto to toliko krivo radim.
kad stvari te prirode razmatram.
|