Night rise
Like the evening prize
In a turnstile
backwards we fly

Cold bones

Tied together by

Black ropes
we pulled from a swing


In
a
seachange
nothing is safe

Strange waves
Push us every way
In a stolen boat
well float away

10 dana divljine

25.06.2005., subota

ULTRA TRASH

primjetih da ljudi kad nabave novu zivotinju naginju prema stavljanju slika doticne macketine ili cucka (u najtipicnijem slucaju) na blog ili kao wallpaper na mobitel. uz to je slikaju u svim mogucim preslatkim pozama karakteristicnima za danu vrstu, hvale se ogrebotinama i otiscima zubica etc.
kao upgrade dolaze price o tome kako su dobili ime i zasto je sve to toliko genijalno, fascinantno i preslatko.

pa krenimo polako i temeljito, od samog pocetka do neizbjeznog kraja.

zivim pokraj velike prometnice, prema standardima gradica u kojem imam prijavljeno prebivaliste (for the time being, sve dok se ne prebacim u vukovar, ali to je druga prica). tako su svi moji kucni ljubimci neminovno osudjeni na kraci rok trajanja od standardnog.
nije da navedeno stanje stvari nema svoje prednosti. prije svega za nadobudnog veterinara koji je spreman iskoristit svaku priliku da poblize upozna anatomiju najsladje potrosne robe na svijetu.

macke ginu, kolone prolaze. majka se kune da vise nikad necemo imati zivotinju u kuci i baca sve zdjelice i pet acessories u smece. sestra pada u depresiju, otac je indiferentan. ja otupjela koliko covjek moze biti, sve ravnodusno prihvacam.

tako se sve krece u krugu iz godine u godinu, rane moraju zacijeliti, oziljci na dusi su minorni.

nova macketina nekao uvijek biva nabavljena i svi se tope.

slika prilozena.

realni oziljci i vise nego prisutni.

zove se naki. s obzirom da je napokon i moja ideja o imenu progurana, macak nosi dostojanstvenije ime od "bili", "gricko" ili "sivko".
na sredini puta izmedju "platon" i "njihove maloume idiotarije", macak je nazvan anakin. ingenioznom majcinom intervencijom, oduzeto je prvo i zadnje slovo "anakina" i tako dolazimo do nakija. macka boli k..., svi sretni, nevazno.

krenimo na ogrebotine. za razliku od vecine macaka koje smo imali, naki za sad ne pokazuje znakove kronicne depresije. krece se, drustven je i zaigran. prije nekoliko dana utisnuo mi je pandje toliko duboko da na lijevoj ruci nosim stigme. ne pretjerujem. masivno krvarenje ukljuceno.

cini se da reagira na glasovne naredbe, tako da razmisljam o mogucnosti ozbiljnije dresure uz obavezno slamanje macje licnosti i zelje za zivotom. ideja je jos u povojima, ali neodoljivo titra pred ocima.

da rezimiram: kaj nije najsladji krizanac perzijanera i macke vulgaris s moje strane zaobilaznice?

- 15:24 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

11/10 (1)
10/07 (1)
06/07 (1)
04/07 (1)
01/07 (4)
12/06 (4)
11/06 (2)
09/06 (1)
08/06 (2)
05/06 (5)
04/06 (3)
03/06 (1)
02/06 (7)
01/06 (2)
12/05 (2)
11/05 (6)
10/05 (3)
09/05 (14)
08/05 (11)
07/05 (5)
06/05 (14)
05/05 (20)
04/05 (23)
03/05 (30)
02/05 (25)
01/05 (21)
12/04 (8)
11/04 (14)
10/04 (18)
09/04 (26)
08/04 (7)
07/04 (28)
06/04 (23)
00/00 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Random
mail to:

(aktivno) chem_y@yahoo.com