propustila sam blog godisnjicu prije hm... koliko je ono pisalo? ma u k... ako cu gledati opet, recimo za 6 dana.
*otpijam gutljaj ustajale kave iz napola prazne salice svjesna da prvu polovicu nisam popila ja, a as hell sam sigurna da ne znam cija je. obje ruke na tipkovnici, cigareta u rukama, pa osjecam se kao detektiv iz futuristickog nior filma. utoliko, sto sigurno pretjerano glasno udaram po tipkama.*
isto toliko ima smisla koliko i ono sto obican covjek iza paravana glavnog protagonista baca na papir.
*povlacim dim i spusatm cigaretu u ruznu pepeljaru od smedje obojenog stakla, ukradenu na savskom nasipu.*
sto da kazem o godini pisanja?
bring out the coffin, let the mourners come.
*- zelim da ova cigareta traje vjecno - izgovaram glasno u praznoj sobi.*
vrijeme je da promijenim naslov bloga.
*pogled u daljinu, sve do susjednog zida 2 koraka udaljenog od spodobe u bowie kosulji. onako, kao da razmisljam - kao karikatura od covjeka, tamo, ispod snaznog prizora plosnog mracnog junaka.*
|