10 dana divljine
20.03.2005., nedjelja
ROUND UP
u petak sam trebala uciti, ali nekako mi se nije dalo. tako sam vrijeme odlucila provesti zureci u zid preko puta. bas kad je postalo zanimljivo jer samo otkrila cisto novi nacin manipulacije neocekivanog dijela tijela, dogodila se katastrofa.ali idem se drzati nekih pravila prepricavanja. dakle, topla soba obojena u plavo. ja sjedim na krevetu i razmisljam o ucenju. podizem lijevu ruku i dodirujem obrvu na takodjer lijevoj strani tijela. hm... ovo je novo, zanimljivo i rijetko kad isprobano, razmisljam glasno u glavi. cini se da dodir lijeve ruke na lijevoj obrvi izaziva neke neobicno agresivne impulse. ulazim u pricu. cugam na savi sa svojom ekipom iza cetvrtog paviljona, nista neobicno kad zatopli, kad odjednom, opet onaj agresivni impuls. dizem se sa klupice i najblizoj osobi podmecem nogu, klasika. naravno, u pogledu imam krv, a cini se da je i zrtva dobro izabrana jer izgleda kao slabasni pmf-ovac. on izbjegava sukob, meni se zivo jebe, na zalost nemam marte. opaljujem mu samarcinu tek toliko za pocetak. njegovi prijatelji se smiju, ponos mu je povrijedjen, zeli me napasti. preduhitrujem ga jos jednim udarcem u facu. baca se na mene, padam na asfalt uz cerekanje. udarac u facu. odbacujem ga koljenom, primjecujem da mi krvari donja usna. sad smo vec negdje. zadajem udarac u trbuh, sad vec ekipa kuzi o cemu se radi. pmf-ovac je mad, ne moze vjerovati da mu se ovo dogadja. njegovi prijatelji ga u zadnjem trenutku uspjevaju zadrzati. moja ekipa se odlucila potruditi da me zaustavi u posljednjem napadu, podizem lijevu nogu, slow motion, svi trce prema meni... i tu sve staje. jer pokraj mene na krevetu bio je i do vrha pun vrc soka od limuna. tocno prije udarca u trbuh, krenula sam napuniti casu, nekoliko sekundi kasnije, poklopac je popustio, a meni se u krilo izlijala prevelika kolicina vec spomenutog napitka. danas. topla soba obojena u narancasto. sjedim na fotelji i gledam formula cirkus. dodirujem lijevu obrvu. pitam se koliko bi dobrih snajperista trebalo da sve ovo ode u k... |
