10 dana divljine
20.02.2005., nedjelja
CAT ON VACATION
nije mozda vrijeme da ovo isticem bas u drugom mjesecu, ali sudbina mi je opet odredila da ce prije svega biti proveden kod kuce, iskoristen kroz gubljenje vremena. svi su zaokupljeni ucenjem, imam osjecaj da moja prisutnost vise steti nego koristi, iako pokusavam biti motivator, potpora.vise se ne vracam u zagreb, sto me iritira, ali ne zelim stvarati dodatnu napetost u kuci. pokusavam se prilagoditi i shvatiti ocev stav, ali ne mogu, pa cu sve daljnje prepreke i probleme nastaviti rijesavati alkoholom i kompulzivnim bjezanjem, samo da ne budem tamo gdje vec jesam u tom trenutku. ako ne fizicki, tada kroz psihu. sutra idem do knjiznice. osjecaj napetosti u prsima jos nije nestao, znaci da osjecam da nesto jos treba obaviti, prvenstveno na fakultetu. tijelo jos nije shvatilo da se treba rijesiti grca, potrajat ce jos neko vrijeme. cisto iracionalni strah, manifestiran najnize koliko moze. things are going too well. u petak u mocvari pokusala sam s nekom vrstom novog pristupa zivotu. ili to ili sam bila jako pijana. vjerojatno oboje. pokusala sam pricati, bas pricati, bez upoznavanja, shema, glume. pretpostavljam da na svijetu statisticki mora postojati jos netko kao ja, tko moze popricati na nacin na koji ja zelim i na koji razmisljam. razmisljam da su mozda svi ljudi kompatibilni, samo se ne zele dovoljno potruditi. preduboko su uvuceni u povrsnu komunikaciju i bezsadrzajnost. mozda samo pretjerano osudjujem i ja sam ta koja prilazi s previse predrasuda. ipak, uspjela sam popricati, ne zelim reci steci nekoliko prijatelja. nekoliko puta sam krivo shvacena. dobila sam pivu za sankom u pokusaju da razbijem dosadu. nije toliko lako, u ljudima odmah pokusati pronaci ono najljepse, ali vrijedi pokusati. kao sto rekoh, idem se pokusati procistiti, opustiti, ispuniti vrijeme u ovih nekoliko dana. mozda cak i izolirati, vec dugo nisam pokusala biti sama. pokusat cu otipkati ono sto mozda uspijem shvatiti. "wash my skin of all the hate", bez previse sapuna. |
