10 dana divljine
07.02.2005., ponedjeljak
THIS WILL TAKE SOME TIME, I KNOW
Kronicno kasljem, bas u najgorem trenutku. Imam osjecaj da svaki od plucnih mjehurica, sam neponovljivo bolno za sebe, prolazi kroz odvajanje od cjeline. Cijelo plucno krilo pretvara se u paukovu mrezu spricanu crvenom krvi. Samo sto nije puklo. Danas ne zelim kasljati krv, trebam voziti. Ipak, mislim da necu moci. Prevelika opasnost na cesti. Kako se odrzati na cesti kad svaki napadaj baca na koljena? Cijelu noc. Nekoliko puta bacila sam se s kreveta da ublazim napetost u plucima. Glazba u pozadini, Frusciante, nakon nekog vremena vise ne mozes. Kriva je pljuga na prozoru. Minus nesto stupnjeva, kimono, snijezna povrsina ispred nas i Radiohead, Talk show host. Ledene trepavice, pojedini izdah podjeljen na tisuce kristalica. Idem na caj, koju cigaretu. Vratiti knjigu u knjiznicu. Metamorfoze metafizike. Nisam jos produzila clanstvo, drzim knjigu kojih 20 dana ilegalno. Oprostite, oprostite, moram reci. Necu nikad vise, do sljedece godine. |
