10 dana divljine
26.11.2004., petak
D DAY
danas se idem napiti u hometownu, prisliti se da ostanem do jedan, pa lagano teturati kuci s naglasenim osjecajem krivnje. "naglaseni osjecaj krivnje", otkuda mi sad to? moram pokusati zacepiti, ne brbljati toliko, pa da opet krenem dominirati situacijom. ali to nikad ne traje dovoljno dugo. ne mogu ja to. pricati da drugi napadano gledaju sa zanimanjem. lagani zajeb, ali iskreno vjerujem da nikoga ne moze interesirati ono sto ja mogu reci, kad mene isto tako, u sustini, tudje misljenje "o opcem" ne zanima uopce. stajati u pozadini i uzivati u opcoj tisini. ako ja ne pricam, nitko nece pricati, bar sto se mene tice. nadam se da danas necu nikoga nepotrebno: 1. izostaviti 2. napustiti. 3. grubo odbiti. 5. izvrijedjati. 6. 7. zaokupiti. ili ne daj boze, 8. navesti na krive zakljucke. definitvno necu: pricati, smjeskati se, sudjelovati u raspravi na bilo koji nacin, micati cigaretu iz usta i previse i izvan kontrole se napiti ili urokati. necu se obuci [izazovno] i necu oprati kosu. danasnji dan proglasavam svojim danom postivanja tudjih osjecaja i misljenja. maloumno kimanje ukljuceno u cijenu. nabacujem smijesak lisen krvolocnosti. moram zaboraviti istinski smisao bozica. shvatiti da autori pisu svoje tekstove, osim ako su mrtvi. indeed, all is well. |
