10 dana divljine
18.11.2004., četvrtak
ZABRINUTOST ZBOG PADA KVALITETE PISANIH SADRZAJA?
ZANIMAJU ME MOJE HEROINE.tko su one zapravo i sto od njih smijem traziti? mozda je snaga precijenjena ili krvio shvacena. koja je snaga heroine naseg doba? tko su moje heroine? gledam ih i mogu razmisljati samo koliko ih volim. ranjive, napete ispod slojeva savrsene hladnoce. moje heroine pijano teturaju ususret svijetu. volim ih kad ispuhuju zadnji dim i gase cigarete. kad nenamjerno, bez glume, nesvjesno, s melankolijom tuzno gledaju u nepoznatom smijeru. odjednom dizu ruke i zovu konobaricu. idemo joj na zivce. narcujuemo petu rundu vode uz odavno popijenu kavu. volim ih jer se bez rezerve predaju svijetu bez obzira na bol koja mora uslijediti. volim ih zbog iskrenosti koju ne mogu sakriti. volim ih jer mrzim sto rade. stoje uz vas na tramvajskim stajalistima, u redovima u menzi, plesu s vama, smjete se i ljubite ih. svi smo uvucenu u igru, ali nitko ne shvaca. da je sve to toliko tuzno. jer moje heroine su jos djeca. nikakav alkohol, droga ili tableta to nece moci izbrisati. postoji jaz, izmedju mojih heroina i svijeta izvan nas. a mi ga ne mozemo ponistiti. preskociti. samo poreci. |
