10 dana divljine
12.09.2004., nedjelja
Ezekiel 25:17
AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA! i urlik i vrisak i jos malo AAAAAAAAAAAAAAAAAA!!! mogu tako do sutra, prekosutra, za tri tjedna jos cu moci vristati i to glasnije i glasnije i glasnije. Chopor, moja zahtjevna mica maca lutalica je nestala nekoliko dana nakon potpunog prihvacanja u obitelj. svi smo pretpostavili da je odlutala dalje. pricali su mi da su je vidjeli na placu kod autobusnog kolodvora, ali nisam previse vjerovala. pricali su mi i da skejteri mlate jadno mace, ali ja nisam bila sigurna. nikad nisam bila tamo u pravo vrijeme. sad znam da je to bila istina, a znam to iz banalnog razloga jer je mojoj majci to receno. ona piskutava kuja koja je dobar dio dana potratila samo na pricu o mojim hlacama po susjedstvu, nasla je jos malo vremena za "specijalne operacije" u svom prenatrpanom rasporedu sagorijevanja jebenog kisika. tocno dovoljno da pokupi Chopor i odnese jadno mace na autobusni kolodvor. razmotrimo malo. vi ste gospodja u godinama koja ima obitelj i kucu i rucak koji u podne mora biti na stolu. vi ste ono sto mozemo nazvati strojem za radjanje. nikad niste imali posao, a zivot vam se svodi na bezumno tracenje vremana uz sebi srodan krug jednako neobrazovanih "prijatelja" (uz iznimku nekoliko osnovnoskolskih uciteljica pribliznog intelektualnog ranga). vrijeme uglavnom provodite na kavama. povremeno se bavite nogavicama svojih mladih susjeda, citate "gloriju" i "imperijal", te kupite nevine macice s ulice s toliko predanost i truda, da ste voljni nositi ih do drugog dijela grada u potpuno neprijateljsku okolinu. ja zelim pitati: zasto gospodjo? to mace se motalo uglavnom po mojem dvoristu i okolici. niste valjda toliko dobra srca da vas je zabrinula sigurnost jadnog macica u nasoj slijepoj ulici sa 6 kuca? jer, gospodjo, meni tu nesto ne odgovara u cijeloj prici o vasem milosrdju, ili vasem opcem poimanju svijeta. jer smatrati da ce se beba bolje snaci na najvecem gradskom parkiralistu koje se nalazi tik uz autobusni kolodvor i meni, a i sami pricate da nemam dodir sa stvarnosti, da, cak i meni se cini suludom. trenutno nemam nacin da vam se osvetim, ne dovoljno, jer, kao sto znate i pricate, ja ne vjerujem u bozju rijec i krscansko milosrdje, kao vi. ja necu okrenuti drugi obraz, o, ne. ali mogu povremeno procitati koju recenicu iz biblije, tek toliko, iz zabave, zbog Quentina Tarantina. And I will strike down upon thee with great vengeance and furious anger those who attempt to poison and destroy my brothers. da, bas ta recenica, gospodjo. samo treba pricekati pravi trenutak, biti malo strpljiv. ja cekam. vase unuke. |
