10 dana divljine
01.09.2004., srijeda
SRIJEDA, IS IT?
|
bamby ipak nije poginula u nagibnom vlaku. danas smo trebale imati oprostajnu kavu. u sedam ujutro, naravno, nisam se probudila. predvidjela sam to otprilike u dva u noci kad sam apelirala na sve animalno u njoj da me ne budi. uljepsala mi je toliko kava uvijek punom kutijom cigareta. od depresije, pospanosti ili lijenosti nisam se uopce uspjela pojaviti na kavi. a svemir se nije urusio. to poprilicno mijenja opcu sliku stvari. mozda nista, bas nista ne ovisi o meni. neobicna zudnja za kucnim ljubimcem ili poremecajem prehrane. sretno love, jos te ceka onaj hug kad se vratis. mogu ti zahvaliti na toliko stvari, ali samo jedna mi stvarno fali: tvoja teorija o izvanzemaljskom krizancu koze i macke koji kasno navecer kuca svojim izvrnutim papcima po prozorima. sad mogu pricati da sam bila na bamby molestersima. cini mi se, naravno, to je samo sumnja, onako koja raste svakim posjetom varazdinu, da mi tamo bas i nije najbolje. postoje i neke cinjenice, realne indicije, ali necu za sada iznositi pretjerano ishitrene zakljucke. ostavljam to za sutra. |
