10 dana divljine
07.07.2004., srijeda
GADDEMIT
nazvala me teta a... . tetu a... zovem teta a... ne zato jer smo u rodu, niti sam to u bilo kojem trenutku prizeljkivala. razlozi su puno povrsniji i ne pise mi se o njima. mladja je godinu, zapravo dvije od mene i zblizile smo se kroz ovih nekoliko dana ili dvije godine ukupno na kavama i slicnim formalnim prigodama.teta a... je nakon toliko godina pijateljstva, there i've said it, zamislila ili pretpostavila da to prijateljstvo stvarno postoji. ako nekome povjeris svoje najintimnije tajne i osoba ti uzvrati, morate biti prijatelji. zar ne? cini se da da, ali meni teta a... ni nakon svega toga i dalje nije prijateljica, ili je, ali ja to ne zelim priznati zbog jako jako plitkih vlastitih razloga. ne zelim da ide na more s menom doticnom, jer mi ide na k..., evo, iskreno mi nekad ide na k... i nakon prosle godine je definitvno ne zelim uz sebe na godisnjem. nazvala me u suzama. - kaj radis? ucis? - da, pa... ovaj, da. might as well...ucim, da. - odgovaram do grla zakopana u fimo masu. - a imas jos puno posla? odmjeravam narukvicu koju radim. - poprilicno, mozda cijeli dan. a kaj ima? kaj ti je? - ne mogu o tome tak, nema sanse da dojdes do mene? - ne sorry. da mogu, dosla bi... ali ne mogu teta a..., kaj da ti velim. previse sam zaokupljena samounaprijedjivanjem kroz izradu nakita da bi ti pomogla, makar znam da su ti vjerojatno napravili opako sranje doma, mozda cak i fizicki. necu ti pricati ni o festi s tvojom ekipom, na koju nisi pozvana, a ja jesam. na koji nacin da me ne grize savjest? da, da, sad na nju svaljujem i cinjenicu da ne ucim. idem otkazati festu i posjetiti tetu a..., jucer me pozvala na vrucu cokoladu uz cike na kraju njene ulice, mozda ponuda jos vrijedi. |
