10 dana divljine
07.07.2004., srijeda
COMMENT
kroz stari blog sam spoznala jednu novu stvar, vise cinjenicu o prijasnjem ponasanju koja mi je uvijek bila poprilicno zbunjujuca, ali nisam joj nikad pridavala veliku vaznost.cudno je, mozda, ne obazirati se na gomilanje knjiga i originalnih cd-a (nikad, ali nikad necu prihvatiti cd-ove) u sobi, iz mjeseca u mjesec. prije je to imalo neku vibru "prirodnog procesa" za mladu nacitanu osobu koja se trudi ostati u toku s kulturnim zbivanjima. unatoc ogranicenim sredstvima. jako ogranicenim sredstvima, gledano iz danasnje perspektive. iznenadjuje koliko je nas mozak zastitinicki nastrojen, stiti nas od trauma, uznemirujucih sjecanja, cak do mjere da brise cijela zivotna razdoblja. tu stoji prokletstvo bloga. mozda se moze dogoditi da u afektu, tamnom trenutku spalis sve sto je ikad bilo napisano u masu biljeznica pod ormarom. ne shvacas sto radis, uvjeren si da rijesavas svijet trash literature. ne razumijes da tom mislijom brises svoju proslost. ipak, blog uspijeva prezivjeti, izvan dohvata pomracenog uma koji se vise voli koncentrirati na fizicko, dok virtualno tek napusta. virtualno nema tu tezinu kao rijec povucena tintom na papiru, u realnom vremenu. na pravom papiru sve djeluje zastrasujuce zivo, a ono izreceno kao avet se zadrzava u prostoru. papir zove da bude spaljen, blog, da bude zametnut. shvatila sam, napokon danas, sto je nosilo moj "kulturni razvoj". rekla sam i sama, imas osjecaj da su dobitci veci, uz manja ulaganja. tajna je otkrivena, banalno zapravo, a nikad to nisam povezala. jedna dobivena tableta (jer uvijek je bila maksimalno jedna, prebrojana medju mnostvom polovina) i dvije pive, u ono vrijeme, bez cigareta, znacile su 20 kuna po izlasku. danas trosim do 200. evo zanimljive situacije: zivot bez ovisnosti kao protivnik prosvjetljenja. cini se da ocajnicki trebam trecu mogucnost, ako se ne zelim head on strmoglaviti u ponor obicnosti. |
