10 dana divljine
02.07.2004., petak
FIJUUU...
bojim se ovo objaviti, dovrsiti, tj. nek se malo paca na blogu, pa cu razmisliti u kud da krenem. mozda do najblize autoceste.Hrvati ginu i ne samo da se usudjuju ginuti, vec ginu u prevelikim kolicinama, a vec nas je ionako premalo, porucuju nam iz MUP-a, Vlade i Crkve. Ne samo da se Hrvati podlo jebu sa zastitom, te tako opstruiraju prirodne fluktuacije stanovnistva izmedju previsokog nataliteta i desetkovanja kugom (razmisljajte apstraktno, kugom modernog doba (sida?)), ustanovljenih u dobrom starom srednjem vijeku; ne samo da ih ne kolju, uvijek kao izgovor dobro dosli, Srbi. Hrvati su nasli novi nacin da prkose nesvetom trojstvu nacionalne policije, politike i crkve – naime, ubijaju se sami. Pa neka se narod samo-kolje, ako im je drago, pomislili bi u duhu zdravo-seljacke-liberalne logike. Da vam nije poznat jedan mali, nevini detalj. Hrvati su podmukla bica, iscitava se izmedju redova izvjestaja u Dnevniku. Kad Hrvat ima priliku ne – mirovati, Hrvat ne miruje. Opet, kretanje bi mogli definirati nekom vrstom materiji imanentne djelatnosti. Prosjecan Hrvat mogao bi se nazvati i materijom (premda mu je drazi naziv ustase ili komunista, sukladno preferencijama i vlastitim materijalnim statusom u ta vremena). Prema tome, prosjecnom Hrvatu bi bez vecih problema mogli pripisati i tzv. «kretanje» (premda ce jos razmisliti o tom odredjenju i pokusati prouciti ideologiju i mogucnost vlastite koristi unutar te ocito politicko - socioloske tvorevine, za to vrijeme nece dalje primati daljnje sugestije, tisina). Dakle, materijalno ispunjeni Hrvat u «pokretu», uvijek ce djelovati obrnuto proporcionalno svojoj dugorocnoj koristi, govore nam ljupki novinari. Val pogibanja na cestama je samo jedan od primjera. Na samo da smanjuju brojnost Naroda Velebnoga, vec direktno utjecu na turizam. Zna se zalomiti da usred unutar-drzavnog protu-djelovanja najebe i koji turist. Turisti su, po definiciji, plahe zvijerke, takodjer podlozne razlicitim kretanjima. Najvise preko granice. Eto nam brzo problema. «Turisti zaplaseni krvolocnim, motoriziranim, samoubilacki nastrojenim Hrvatima u valovima panicno pocinju bjezati iz Hrvatske. U najgorem horror scenariju, okrecu se i odlaze vec na granici.», priopcuje, opet, izmedju redaka vidljivo uzrujana Nensi Brlek. Okice su joj jos crvenije nego inace. Hrvatska bez vreca i vreca kesa strane valute, pardon, turista, je Hrvatska bez vreca i vreca kesa u stranoj valuti. Nensi razumije da je to lose. Takvom logikom «zimmer frei» turizam, baziran prvenstveno na cinjenici da nase ceste nekamo vode, ako se zalomi, mozda i do mora, nece daleko doci. Unatoc svemu ljudima nikad nece biti dosta «kruha i igara». Koje ce ispastati? Iako ljubav dolazi kroz zeludac, konstantno repriziranje «Golog kuhara iz svih zemalja svijeta: upoznajmo svoje raznolikosti pirjanja bas svega na maslinovom ulju», nece utisati prazne zeluce. Sivo – plava sjena pasti ce na hrvatske domove kasno u noci. Jedino tada ce se, jednako mladi i stari, okupljati i uzivati u zabranjenu vocu. «Jer po danu se TV skriva, da ga ne vidi stricek inkasator», objasnjavat ce bake zadivljenim unucima, ocaranima tajnovitoscu situacije. Kultura skrivanja od inkasatora ce uskoro poprimiti dominantno obiljezje u drustvu. To pred ocima imaju vodje Nacije i Nensi. Hrvatsku, sa usmjerenim turistickim planom i drzavnu televiziju koja se sama financira. Trebamo li vise argumenata? Jos zastrasujucih besmisleno izvedenih teorija? «Ovo je dame i gospodo, cisti akt protudrzavnog djelovanja...», samo je pitanje dana kada ce nas Nensi pogledati duboko u oci kroz TV ekran, u normalnim redovima, te dramaticno nastaviti: «... terorizma, dame i gospodo». |
