na nasoj zaobilaznici postoji jedan trenutak, ne previse pamtljiv u maniri bozje objave da je ovdje i da zeli da ga slavimo. pomalo bizaran, ovisno o epizodi. svi semafori, sva svjetla na semaforima su u te magicne cetiri sekunde CRVENA.
ne znaci to puno, znam, na prvi pogled. naci se u toj situaciji usred noci, sam si, samo dvije krijesnice svijetle u autu koji ceka. zbunjeno gledas u vozaca, vozac u tebe. razmisljas o tome da krenes.
zecji poriv da pretrcis cestu sve je jaci. polako kreces, u stvarnosti to izgleda kao trzaj uz brzo povlacenje. vozac radi isto.
stajete.
pogledi puni zatomljenog bijesa. neprijatelji.
zelis se baciti na auto sa ispruzenim kandjama, zagrepsti vruci lim i ostaviti duboke brazde. oblizujes ocnjake, instinktivno. miris krvi mijesa se s vrucim zrakom koji nosi okus benzina kroz ljetnu noc.
pali se zeleno. iskreno, ne sjecam se za koga. produzujete svojim putem, mirni.
|