10 dana divljine
23.06.2004., srijeda
PRIJE KAVE
nazvali su danas s puta. tijelo je nagonski reagiralo s dizanjem tlaka i ubrzanjem pulsa, dlake na zatiljku su se alarmantno podigle. mogu podnjeti svaki napad.- ucis? - da, citam. - imas koga kod sebe? - ne. jucer smo gledali filmove. - kad ides u zagreb? - ne znam, razmisljam jos, mozda uskoro. - nismo te probudili? - ne, budna sam vec oko sat vremena, mozda vise. - kaj radis? - sad dolazi slip, neopreznost, damn. sredjujem kucu. (choke efekt) - od cega? - ma nist... - kaj nest se dogodilo? - ma ne, samo onak, cistim. vjerodostojno, bravo. osoba koja ne zna uzeti krpu u ruke bez tezih ozljeda i napornih dijaloga. kupili su grassa u amsterdamu, ne mogu vjerovati. moji roditelji. dodje mi da im sve priznam, pokazem svoj stash, stare blogove pisane pod utjecajem svega sto moze proizvesti high/low efekt. |
