10 dana divljine
17.06.2004., četvrtak
VIJESTI O BOZICU S RUZMARINOM
|
zaboravih opisati danas. uobicajeno budjenje uz bambz koja mi mora, jednostavno mora, ne bi povjerovao, odmah u startu dati do znanja da je ona u berlinu, ja u svom krevetu. opisuje mi klub s madracima dok ja jos pokusavam doci do zraka, otvoriti prozor, i jagode je spominjala? mislim da je spominjala i jagode, sampanjac. samo kimam, ne kontam da me ona ne vidi, prica, a s druge strane tisina. "dobro", pa bar uspjevam prosaptati, zast mi to pricas, cijelo vrijeme mi se mota po glavi uz impulse koje mi mozda cijedi s racuna, dal gubim impulse na taj nacin? stvarno iskreno, zasto mi je to pricala? nisamo skupa bile niti na tri postene kave od njenog povratka. mislim da smo presutno bacile na stranu cinjenicu da nemamo o cemu pricati. ne mozemo se vise niti ceriti jedna drugoj bez onog choke efekta kad se pogledamo. nema goreg nego kad se ujutro trebas istusirati, a imas osjecaj da bi bilo lakse okapati goricu i saditi masline, posjetiti tetu u starackom domu ili izraspati nokte, polako, nego se baciti pod vodu da ne smocis kosu. i onda smocis kosu, a kad ja vec mokra onda trebas i sampon koji nije u kadi. tepih je opet mokar... svaki put pocinjem odmjeravati staru pjenu za kupanje kad sam gore u kadi. ima miris ruze, tipa koji nose zlobne bakice i ostatak ekipe iz starackog doma. stara je pet godina i davno je trebala biti bacena, vec 3 godine se nije maknula iz istog kuta. vjerojatno mirisi isto. zast uopce pise o tusiranju? preskocila sam yogu, otisla na kavu i zapusila. to otprilike rijesava pitanje postivanja malih pravila koje svatko treba imati u zivotu. kad sam vec uspjela to rijesiti, logicno dolazim do tocke u kojoj uvidjam da danas ne mislim citati aristotela. sutra idem u knjiznicu vratiti prokletu knjigu, necu da me ko jaspers prati tri mjeseca u torbi. dan s perspektivom, sve u svemu, gledanje kluba boraca, pa igranje u photoshopu. plan da ubacim slike propada jer sam na krivom kompu. ali nema veze, ipak mogu potvrditi da sam 5 minuta trazila taj folder na desktopu. imam poriv da opet krenem. nastojim se sprijeciti. lutam. pripremila sam super rucak. u biti ocekivala sam gulas za rucak, posljednji topli, bezukusni rucak, ali kad sam otvorila jedinu posudu u rolu iz nje su me zbunjeno gledala zrnca bijele rize. ili sam ja njih gledala? svejedno. u frizideru sam nasla dva komada mesa. zbunjujuca situacija. preprzila sam malo svinjetine (moja cima mrzi tu rijec, svinjetina, nece imati dojam jede nesto sto je prije skvicalo, zapravo) na maslinovom ulju, dodala cesnjaka, maslina, kapara, paradajza, ruzmarina i korijandera, djumbira i papra. aha, biljezim ko recept. sve izmjesala s rizom. savrseno. da skratim pricu jer mi se spava, ne tipka i djelujem si toliko dosadno. otisla sam do kljeti s ekipom, urokala se, stigla doma i krenula na net. sutra idem do osijeka na gitarijadu - koncert, nesto. neocekivano, ali odlicno. bozicno! znas, bozic! ne uskrs. |
