Sad se vidi sad se zna ko se kome dopada !
06.05.2009.
Evala svitu moj dobri i deboto pošteni !
Idu nam brzo izbori ovi lokalni, pa sam zavirio malo na listu kandidata objavljenoj na službenim stranicama Grada Solina.
Interesantno je vidjeti tko se sve kandidirao za predsjednika MO našeg malog mista.
Naziv liste:
1. Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) , Hrvatska socijalno liberalna stranka (HSLS), Hrvatska seljačka stranka (HSS)
IME I PREZIME, ADRESA
1. Vicko Bućan (nositelj liste), Gajeva 36
2. Zdeslav Marović Marka Marulića 2
3. Tea Marović, A. Starčevića 13
4. Ante Peroš, Don P. Peroša 20
5. Goran Kopilaš, 27. rujna 36 B
6. Svetoslav Perko, Don P. Peroša 5
7. Ana Šimić, Gajeva 54
Naziv liste:
2. Hrvatska stranka prava (HSP), Hrvatska čista stranka prava (HČSP), Hrvatski pravaši – Hrvatski pravaški pokret (HP-HPP)
ME I PREZIME, ADRESA
1. Vinko Matković (nositelj liste), M. Marulića 50¸
2. Nikša Kuščić, Ul. Braće Radića 3
3. Joško Rogulj, A. Starčevića 9
4. Grgo Bućan, Gajeva 32
5. Ivica Rogulj, M. Marulića 10
6. Mladen Rogulj, A. Starčevića 9
7. Nera Rogulj, A. Starčevića 8
Naziv liste:
3. Nezavisna gradska lista Grada Solina Ilije Kokeze
IME I PREZIME, ADRESA
1. Ivan Roguljić (nositelj liste), Gajeva ulica 46
2. Stipe Marović, Sv. Tekle 28
3. Bariša Kerum, A. Starčevića 72
4. Neven Bućan, Gajeva ulica 26
5. Ante Listeš, Gajeva ulica 60
6. Joško Blažević, Put Marovića 15
7. Dario Marović, Sv. Tekle 28
Dva od tri kandidata za predsjednika MO našega malega mista porjeklom su kučinjari !?.
Ako se "vlaj iz Ogorja" može kandidirat za gradonačelnika Grada Splita, a crnac postati predsjednik SAD-a zašto nebi "kučinjarac" bio na čelu MO Mravince.
Da naši sjeverno-istočni susjedi nisu nimalo mutavi kad je riječ o politici govore nam i liste za gradsko vijeće.
Tako je jedna lista sastavljena uglavnom od kučinjara, dok su na listama ostalih stranaka zastupljeniji od nas mravinčana (doduše mravinčana je manje ali su bolje raspoređeni).
Svaka im čast.
Čestitam svima koji su na listama na kandidaturi sa željom za što uspješnijim plasmanom.
I ako ne budete izabrani, dragi moji kandidati, ne tugujte već svojim radom i ponašanjem što bolje prezentirajte svoje ideje/ideale.
Za ovu pak brojniju populaciju koja bira ili koja se dvoumi dali izaći ili ne na izbore preporučam odlomak koji slijedi od pokojnog don.Branka Sbutege.
Politički su izbori sigurno kapitalna tema trenutka. Sam čin biranja traje jedva nekoliko sekundi, ali su posljedice toga čina nesagledivo velike i sudbonosne. I u činu vjenčanja jedno DA od nepune sekunde odredi život do smrti, bez obzira na to da li brak traje do smrti ili razvoda. DA i NE ostaju dvije najteže riječi svake lingivstike ako određuju konačnost i definiranost mišljenja.
Premda ih tako često i nesvjesno rabimo i zlorabimo, dođe trenutak koji posvijesti svu odgovornost i značaj koji u sebi nose. Jedan o takvih trenutaka su i izbori.
Istina je da smo pod tim imenom bili pozivani dugi niz decenija obavljati neku građansku dužnost izjašnjavanja, ali isto tako je istina da je riječ „izbori“ drsko i bezočno pripisivana jednom političkom inu u kojemu se ništa nije biralo. Svijest o građanskoj nemoći biranja i utjecaja na društvenu i političku stvarnost bila je sveprisutna. Stoga u činu izbora nije bilo moralnih dilema, jer ne bijaše ni utjecaja, dakle ni odgovornosti. Partija je bila jedna, program jedan, put jedan, metoda jedna, često i osoba ponuđena na biranje (a to je besprimjerna drskost) jedna. Dakle, jedini izbor je bio birati da ne biraš ili se praviti da si, kao, uvjeren da biraš. Doduše, u pitanju političkog angažiranja moglo se birati – biti u partiji ili ne biti.
Izbor se i tu sužavao ako si se opredijelio za čitav niz struka koje su se mogle obavljati samo u okviru partijske brige. Zapravo, je li uopće potrebito opisivati diktatorijalni prostor naše jučerašnjice?
Nesloboda ne poučava slobodu, kao što ni zlo ne poučava dobro. Zločin ne posvećuje niti budalaština opamećuje. Povijest nije učiteljica već život, ako se osjećamo učenicima i poučljivima. Lanac ljudskih zabluda i bedastoća produžava se u krugu budala. Naravno, ovo zvuči odveć utješno za nas jer su budale po pravilu oni drugi. I kad ne bismo ovako kolektivno svi bili u umaku paprenom i gorkom, još bismo mogli s prezirom i umišljenošću promatrati druge kojima moja malenkost ne pripada. Međutim, DA i NE postali su konačno kolektivno i univerzalno pravo svih punoljetnih i stoga isprike, izuzeća, prebacivanja odgovornosti nema. Na političkoj tržnici nudi se mnogo različite salate. Niti je na meni, niti bih znao prosuđivati koja je najzelenija. Zar punoljetnost ne znači upravo sposobnost samoprosuđivanja? Drama je slobodnog čovjeka u odgovornosti koju sloboda nosi, u mogućnosti da se ona upotrijebi za glupost, zlo, nemoral, osiromašenje. I, zaista, tko je bar malo živio zna koliko smo puta svojim DA afirmirali našu osobnu nesreću i koliko puta našim NE onemogućili našu sreću. Pa opet, i usprkos traumatičnoj nesposobnosti uporabe slobode izbora, čovjek osjeća da bez nje gubi nešto bitno od svoje ljudskosti, jednu od biti sebe. Svaka diktatura i na osobnom i na kolektivnom planu, ostavljala je nužno leševe i skelete onih koje je htjela – možda i iskreno, možda i pametno – usrećiti. Ali unaprijed je osuđen svaki projekt usrećivanja neslobodnih. Isto kao što nikome nije uspjelo garantirati sreću slobodnima. Naravno, verbalnih garancija nikada nije i neće faliti od strane onih čiji je projekt života jedino moguć po našemu DA. Nauka je to postala i umijeće veliko kako dobiti slobodni pristanak slobodnog čovjeka.
Srednjovjekovne alkemijske vještine dječja su priča prema vještinama političkog uvjeravanja glasača. Znam osobno mnoge pojedince koji se zgražaju i straše pred moćnim mehanizmima društvenog i političkog marketinga. Zaista nije nelegitimno pitanje koliko je čovjek kao jedinka sposoban očuvati uporabnu moć svoje slobode pred usavršenim sistemima manipulatorne moći.
S obzirom na to da pitanje zadire u mjerenje metafizičkih kategorija, odgovoriti na njega značilo bi imati i metafizičke parametre. Sloboda je nemjerljiva, ali je utvrdiva. Imaš je – nemaš je. Poput života, nema koliko si živ ili mrtav, već jesi – ili nisi.
Pa kad već jesi – živi, i kad si slobodan – biraj. Jer samo u izboru potvrđujemo se slobodnima, bez obzira na to koliko se glupošću i pameću izabranog potvrđujemo mudrima ili budalama. Između slobodne budale i neslobodnog genija uvijek ću glasati za slobodnoga. Dileme nema, premda je povijest ne jednom postavila, odgovor i na praktičnom i na teoretskom planu bio je u korist čovjekova prava na izbor u slobodi.
Žao mi je što po novinama zamjećujem premalo tekstova o tom problemu. Odgoj čovjeka nije prvenstveno u tome da ga upoznaš s mogućnostima onoga što može birati, već da ga se obavijesti o kriterijima biranja. Formalna je sloboda besplodno oruđe sreće ako nemamo moć supstancijalnog prepoznavanja kvalitete. Žao mi je što me kratkoća forme i opširnost teme sile na privid jezičke akrobacije. Ljude koji su se našli u dilemi što da učine sa svojim izbornim pravom drugi će se već potruditi, uvjeriti, šarmirati, zadiviti, uplašiti, zabrinuti, jednom riječju emotivno i misaono potaknuti na izbor i davanje glasa njihovoj stranci, programu, lideru. Nama koji smo izvan te predizborne bitke i napora ostaje jedan teži i ne manje vrijedan zadatak: podsjetiti građanina, birača, čovjeka, na veliki dar slobode koji znači mnogo više od glasačkog listića i na njegovu šansu, ne kažem obavezu, i mogućnost potvrđivanja sebe kao moralnog i intelektualnog bića, koje će svoje DA nastojati darivati u slobodi samo onim vrijednostima koje tu slobodu mogu uvećati.
Don Branko Sbutega (1992)
komentiraj (10) * ispiši * #
