U samom centru Mravincima u Gajevoj ulici prošlog su mjeseca započeti radovi na izgradnji magistralnog voda pitke vode. Kako nas je obavijestio pročelnik Odjela za komunalne djelatnosti, gospodarstvo i upravljanje prostorom grada Solina Neven Matijević izvođač radova su Vodovod i kanalizacije, a riječ je o spajanju glavne Gajeve ulice i priključka vode za komunalnu infrastrukturu prema DPU Kod groblja.
R.B.

Nikad mi nisu bile baš jasne usporedbe ljudi sa životinjama. Znate ono kad ste mladi i zaljubljeni, svaki par ima neki svoj interni način komuniciranja. Za koji samo oni znaju. Ni za živu glavu se tako ne govori u prisustvu „trećih“ lica . Zaljubljeni momak će tako svoju curu nazivati „pile moje „ ili „mačkice“ a ona će isto tako tepati svome „mačku“ ili „tigriću“.

Kako s vrimenom ljubav kopni tako i beštije postaju sve veće. One polako postaju tuke , ovce ili koze a oni majmuni, prasci i konji . A kad se dođe u fazu kravetina i volova – e to je već vrime za rastanak ! Zaključak – ljubav je obrnuto proporcionalna sa veličinom beštija kojima oslovljavamo svoje partnere .

Zašto ovo pišem ? Zato jer u tom oslovljavanju ima puno nepravde. Ne prema ljudima nego baš beštijama ! Koliko puta smo čuli, kad bi napravili neku glupost, pogrde u stilu „Tovare jedan !“. A znali bi to čut i u školi „Magarci jedni , šta ste to napravili !“. Tako smo mi od malih nogu dobivali dojam da je tovar nika strašna i najgora moguća zvir.
I danas će mnogi vrli BBB-ovci u trenucima iskrenog domoljublja svoje južne prijatelje nazivati „tovarima“ . Od milja, naravno .



A u biti šta to fali tovaru ? Pa tovar je beštija koja je spasila Dalmaciju. Koliko stoljeća su bidni tovari nosili stotine kila grožđe, maslina, smokava i svakakvog drugog vraga, i to u doba kad nije bilo nikakvih ni staza ni puteva.I vodu i ljude su nosili. Strpljivo su podnosili tu svoju pokoru.A da su koji put znali bit i bokun tvrdoglavi, je istina je, ali Bože moj neka se javi onaj koji je savršen i koji nema baš nikakvu manu . A tek mali tovar – pule ! Ma nema lipše životinje od maloga puleta . Ma koji mačići, koji pasići .
Kriminalcima i ratnim zločincima bi tribalo ka psihoterapiju prepisat samo da gledaju male tovare. Možda bi ih to izličilo.

Sa druge strane imamo galeba. Jo koja je to lipa životinja ! Leti raširenih krila nad pučinom, dostojanstveno ka kralj, ka car ciloga neba . I kako se samo glasa ! Njegov kliktaj na moru, to mora bit najlipša muzika za uši .



I ti i takvi galebovi su dojmili ljude . Najlipše brodove su nazivali po njemu. U najlipšim pismama, galeb je glavna faca. Kad Oliver izvodi svoga „Galeba“ na koncertima, svi padaju u afan od lipote. Aaaaaa aaaaaaaaa, moj galebeeeeeeee!

A šta je istina ? Totalno drukčija ! Istina je da je galeb svađalica , barufant. Samo kopa po smeću ,izvrće kante i kontejnere, čini štetu. Po cile dane samo ždere pa sere, pa opet ždere, pa opet ... Samo bi tija dobivat papicu a ništa ne bi radija. Kad ideš malo bacit tunju u more , eti ti ga odma desetak metri iza krme i čeka on svoju porciju. Kad izvučeš koju dračavu bezveznu ribicu onda je baciš njemu. Kralju , caru neba ! Koji ne mora ništa radit. Jer je lip i svi mu se moraju divit .

A di je tek omiljena zanimacija svekolike muške uzmorske populacije. Galebarenje ! Ideš okolo po plažama i tražiš svoj dio plijena . Srdelice, ovčice, orade i palamide. Sve te Inge, Paule, Patrizie, Barbare .... Koje su kod nas došle tražiti komadić vedrog neba . I ne bi se bidne nikad snašle da im nisu uvik na usluzi naši dični „galebovi“.

I šta sad ? Oćemo li ikad ispravit ove povijesne nepravde ? Bojim se da nećemo. Tovare ćemo uvik smatrat ka grezune a galebovima ćemo se divit .

Ponajprije bi definirao gdje se na ovoj zemaljskoj baloti Mravince uopće smjestilo kako bi se oni koji za Mravince još ne znaju mogli snaći. Dakle Mravince je smješteno na brežuljku jugoistočno od planine Mosora,sijeveroistočno od Solina,jugoistočno od Klisa,a sjeverno od Splita.

Evo kako to izgleda na karti ilitiga zemljovidu:



Pogled na Mravinace i okolnia mjesta sa Kozjaka:






Za one kojima iz svega gore navedenog nije još uvijek jasno gdje se to Mravince smjestilo dajemo im jednu malo širu kartu:



Ili možda još širu:



Kada smo lijepo geografski odredili smještaj našeg mjesta red je da se upoznamo i sa načimom kako je nastajalo.

Prvi pisani spomen imena mjesta Mravince datira iz 1681. god. u spisu gen. providura Geronima Cornera u kom on zapovijeda da seljaci Mravinaca združe svoje kuće na brežuljku Mravince. Prema tome 1681. godine sigurno postoji selo pod tim imenom, iz ove isprave znamo i po čemu je dobilo ime, po brežuljku na kom su se kuće tog sela sakupile, a ranije su vjerojatno bile razasute po polju. Po čemu je pak brežuljak Mravince dobio ime zasad nema čvrstih dokaza predpostavlja se vjerojatno po biljci mravinac (ili poznatije kao origano) koja je na tom brežuljku rasla u izobilju.
Da je i prije samog spomena imena mjesta Mravince bilo života na ovom prostoru dokazuje oporuka svećenika Crnote iz 1144. god. u kojoj ovaj svećenik ostavlja ženskom samostanu sv.Benedikta u Splitu svoju baštinu u mjestu koja se hrvatskim jezikom zove Pod Kukom ( "in loco qui sclavinica lingua Pot Colco nominatur"). U kasnijim slučajevima selo se naziva samo Kuk, ali u različitoj latinskoj grafiji prema tome kako je latinski pisac čuo hrvatski poluglas.
Staro selo Kuk je nestalo u vrijeme turskih ratovanja oko Klisa a na mjestu negdašnjeg sela razvila su se dva manja svako s posebnim imenom i položajem, sela Kučine i Mravince.Netočno je mišljenje nekih povijesničara da je mjesto Kučine starije od Mravinaca budući su se oba mjesta razvila od starog sela Kuk jedino što Kučine imaju slićan naziv kao i staro selo Kuk što ne znači da je ono automatski i sljednik tog sela.
Prema riječima povjesničarke Benedikte Zelić Bućan iz knjige Od Kuka do Mravinaca vjerojatno da je mjesto dobilo naziv po osamljenom, nadaleko uočljivom kuku, kamenoj glavici, koja se danas po nekadašnjoj crkvi sv.Tekle zove Sutikva.
Prema nekim izvorima i sam car Dioklecijan se rodio na položaju starog sela Kuk na predijelu poznatiom danas pod nazivom Libovac.

Biko kako bilo ostavimo mi povjesničarima da o tome raspravljaju i krenimo na neke opipljivije da ne kažem slikovitije dokaze o povijesti sela Mravince.

Tako vam donosim gravuru Kolunić-Rotta iz knjige Split, Solin i okolica 1650. god. koju sam ja pak skenirao iz već spomenute knjige autorice B.Z.Bućan na kojoj je ona olovkom označila Sutikvu i Crkvicu sv. Ivana Krstitelja na groblju.



Ta crkvica na groblju je za vrijeme drugog svijetskog rata porušena i ponovo sazidana nakon rata, a ja Vam donosim obje fotografije crkvica prije i poslje obnove.





Interesatno je za spomenuti da je ta crkvica sljednica jedne starije koj je bila sagrađena odmah pored Sutikve, a bila je posvečena dvama patronima sv Tekli i sv. Ivanu Krstitelju.Za vrijeme turskih provala crkvica je porušena tako da od nje nije ostalo ni traga također se ne zna ni mjesto na kom je bila sagrađena.
Jedino što je ostalo od te stare crkvice je ime kamene glavice Sutikve i kult štovanja sv. Ivana Krstitelja koji se održao evo sve do današnjih dana.
Važno je pripomennuti da je današnja župna crkva u Mravincima posvećena Gospi od Zdravlja a ne sv. Ivanu Krstitelju kao što neki brkaju i što se može naći u nekim knjigama i leksikonima.
Dakle trebamo razlikovati crkvicu sv, Ivana Krstitelja na groblju od današnje župne crkve Gospe od zdravlja čiju sliku Vam isto predstavljam kako bi ih lakše razlikovali.



Najstariju pak fotografiju Mravinaca koju sam uspio pribavit (od Ante Listeša, ako ko ima stariju nek se javi) Vam dajem na uvid i datira iz 1930. god.
Na njoj se vidi da je Šešanova kuća u izgradnji a doma kulture još nema (bar na slici).




Da se nebi uvridili naši sumještani iz gornjeg dijela sela tzv. "krančići" evo još jedne poznatije stare fotografije na kojoj se vidi i drugi dio sela. Točnu godinu kada je fotografija učinjena nemam ali kako sam doznao od starijih datira negdje odmah iza drugog svijetskog rata.
Kako se na njoj lijepo vidi dom kulture za predpostaviti ja da je isti sagrađen upravo između dva svijetska rata.
Za ovu staru fotografiju se pogrešno često navodi da je fotografirana između dva svijetska rata.
Naime pogledamo li malo detaljnije vidjet ćemo da je kuća pok.Šupića (prva doli) pokrivena jednim djelom trnitom a drukim kupama jer je bila oštečena za vrijeme drugog svjetskog rata.
Nadalje pogledamo li sada ponovo malo livo gore od iste kuće vidjet ćemo srušenu kući tzv."Demerušu" koja je srušena za vrijeme drugog svijetskog rata te ponovo pogledamo li malo gore od "šupičeve kuće" vidjet ćemo jednu kuću na četri vode i to Vam je kuća pok Mira Marovića koja je sagrađena odma iza rata.




Danas Mravince broji negdje oko 1200 stanovnika i ta brojka svakodnevo raste.
Budući se Mravince nalazi svega petnestak minuta autom od centra grada Splita ali isto tako zbog dobre prometne poveanosti prema ostalim gradovima/općinama Trogiru, Omišu ili Dugopolju Mravince je sve zanimljivije kako ljudima iz okolice pa tako i fetivim (kako se ono kaže) Splićanima.
Mravince često puta nazivaju "balkonom" Splita jer se iz njega pruža lijep pogled kako na Split i okolicu tako i na srednjodalmatinske otoke Brač, Hvar, Vis i Šoltu.

Da vam sve ovo dočaram i vizualno pogledajte ovu fotografiju.



Sve je to uzrokovalo sve veću najezdu "došljaka" tako da Mravince gube pomalo svoj indentitet.
Svi oni ovisno odakle dolaze nose u sebi obićaje i tradiciju svojih mjesta i teško se (barem većina)uklapaju u naše mravinske.
Doduše i oni domaći nisu baš skloni gajenju tradicionalnih navada, eto jedino mi članovi društva poput posljednjih mohikanaca nastojimo zadržati bar dio te tradicije u vidu paljenja badnjaka u centru sela i organiziranja maskembala.

Slijedeće dvije fotografije su usporedne i pokazuju nam koliko se Mravince promjenilo u zadnjih deset godina. Prva fotografija je snimljena 1997, a druga 2007.god. Obje fotografije su snimljene sa iste pozicije tj. Sutikve (o kojoj će biti još rijeći u nekom od slijedećih postova).




Pogled na Mravince iz polja na kojem su naši djedovi čuvali blago i kojeg uskoro neće biti usljed sve veće najezde poslovno stambene izgradnje i ostale infrastrukture.