NOVA ZBIRKA POEZIJE "DI SAM JA?" - ENEA SKRAČIĆ
Iz tiska je izašla 1. zbirka poezije koju je napisala pjesnikinja Enea Skračić, a koju sam kompletno pripremila i obradila za tisak.
Recenziju je pisala draga Sandra Petrž, multilateralna umjetnica.
Enea Skračić - O AUTORICI
Moje ime je Enea Skračić, rođena sam u Rijeci 1994. godine. Uvijek vezana za svoj rodni kraj kojeg sa srećom i ponosom predstavljam. Odmalena sam znala i družila se s ljudima iz raznih dijelova Hrvatske, a kasnije i svijeta. Oduvijek sam bila uživala u igranju i bivanju vani.
Kako sam rasla, sve sam više počela dublje ili drugačije gledati na sve. Nisam bila još odrasla, kad sam iznutra osjetila da zbog čega sam došla u ovaj život je da pomažem drugima. Nisam točno znala kako, ali kako sam odrastala, imala određena neugodna iskustva, a onda i uvidjela što me zanima, upisala sam i diplomirala psihologiju.
Tolika su široka područja psihologije da još uvijek nisam sigurna u kojem području se vidim. Međutim, ono što sigurno pomaže ne samo našem psihološkom stanju, nego i fizičkom i zdravstvenom stanju jest joga.
Otkad sam učiteljica joge, svakodnevno stječem novije uvide, osjećam drugačije poveznice i pobuđujem životnu energiju. Joga mi je najviše pomogla približiti se sebi, a onda i tu ispunjenost dijeliti s drugima.
Život je jedna zanimljiva pustolovina. Tako je moguće da jednog dana moj rad spoji psihološki rad i razgovor s joga pokretom u svrhu čineći i potičući ljude ka bližima i boljima sebi.
RECENZIJA ZBIRKE POEZIJE „DI SAM JA?“ Enea Skračić
Naizgled Eneina lepršavost u pisanju posjeduje s jedne strane dječju razigranost, a s druge strane ozbiljnost mlade žene bez obzira na dob same autorice koja osjeća veliku zahvalnost prema ljudima koji su uz nju. Tako je u stvari kod nje sve iznivelirano: zaigranost djece, more, priroda, životinje.
Enea Skračić je toplo biće koje širi vibrantnu ljubav pišući većinu pjesama u rimi, neke čak i vrlo duhovitog basnolikog karaktera. Neke pjesmice preporučila bih izdvojiti i napraviti slikovnicu za djecu u vrtiću...to bi bilo vrlo zabavno, jer autorica ima smisla za takvu vrstu pisanja.
Autorica je svjesna „iskvarenog svijeta“, no svaku tugu nekako pokušava pretvoriti u nešto lijepo i pozitivno kao što je i ona sama. Osjeća se drukčijom, neprilagođenom, željnom iskrenog prijateljstva. Potpuno je svjesna ljudske zlobe u ljudima koja je okružuje. Ona žudi za ljudskom toplinom koju i sama posjeduje. Hiper senzibilna je i nada se pozitivnom ishodu gdje će ipak prevladati dobro.
„Gledanje srcem najljepše je od svega“
(Ljepota).
Autorica zaključuje da smo svi samo „putujuća energija“ (Energija).
Utočište pronalazi u pisanju poezije gdje je potpuno svoja. Vidljiva je razlika pisanja stihova u vrijeme, dok je autorica bila djevojčica i sad kad je mlada djevojka. Stihovi rimom nizani u uzlaznoj su putanji. Naravno, izdvojila bih pjesmu „Di sam ja?“ gdje se srce i duša pitaju gdje su u turbulentnoj vezi i košmarnim osjećajima koji se isprepliću i previru iz velike ljubavi do velike boli i raskida. Ti su stihovi nastali nešto kasnije gdje autorica preispituje osjećaje i svoje i suprotne strane.
... i na kraju, tko je, u stvari, Enea Skračić? („Tko je Enea?“)?
Rekla bih, jedna usamljena djevojčica koja čuči u kutu unutar same sebe i kao Alisa gleda okrutni svijet kojem ne želi pripadati pišući stihove koji oslobađaju njenu nutrinu čineći je ipak na neki način radosnijom.
Draga Enea Skračić, želim od srca i tebi i djevjočici u tebi da se češće zajedno smijete i da budete zdrave i sretne!
Sandra Petrž,
nagrađivana i svestrana umjetnica:
skladateljica, tekstopisac, pjesnikinja,
književnica, glumica, pjevačica i plesačica
Zaprešić, 22.05.2023.
TKO JE ENEA? (13.04.2022.)
Tko je Enea?
Nitko ne zna više
i kad je bonaca i nevera,
taj glas je sve tiše i tiše.
Svaki dan se čini
kao novo otkriće
i u agoniji i u milini
spaja se polako
to unutarnje Biće.
Ne pita puno,
samo vjera i mir
stanje u kojem je sve prisutno
i dimenzije svaki svemir.
Nekad je ona
hrlila ljudima,
jer bila je otežana
unutarnja spona
i uživala u noćima ludima.
Nije mogla biti sama
i grliti samu sebe,
jer činilo se kao drama
govoreći si: „Hvala što postojim.“
Učila je sebe samu
da plakati dozvoljeno nije,
jer što ako netko otkrije manu
i skine masku što ona krije.
Dugo vremena je prošlo
i maske su počele padati,
neko novo stanje je došlo
u kojem se nije teško nadati.
Grliti se počela iznutra
dopustivši svaku suzu
i u trenutku ne misleći na sutra
pronalazila vlastitu muzu.
Topila se u vlastitoj toplini
otkrivala dugo vremena potisnute stvari
pronašavši se na nizini,
spoznala je da Biće unutra uvijek mari.
Sad uživa u vlastitom društvu
i trenutak po trenutak ide,
zahvalna na svakom iskustvu
i svima kakvom god da je vide.
Njena samoća je obogaćena
dušama koje su na istom putu,
čak i kad se noć čini osakaćena
grle se, iako imaju drugačiju rutu.
S obzirom na prošlost njenu,
još se na sebe navikava,
dok je neki vide u problemu,
ona je u miru kad kaže
da ne zna tko je ona prava.
Jer iako je nekad samo htjela
drugima pomoći i biti tu za njih
i mnogi pamte njena djela,
prihvatila je da ne može biti tu za svih.
Nekad davno bi dosta često
utopila brige u piću
s vremenom komunicirajući vješto
vodila brigu kako je određeni dotiču.
Bude trenutaka kad želi
dijeliti sebe do kraja s nekim
bez obzira kako se sreli
da imaju odnos ludi i ispunjen mekim.
A onda opet bude
trenutaka kad bi da je u hramu
na temelju čega je sude,
jer bi radila jogu
i živjela meditaciju samu.
Oba polja su joj bliska,
dok ide u svaki trenutak polako
ponekad se staza čini skliska
stoga ne bira samo tako.
Kad bude znala,
znat će u punini
i kako god se ona
ili faza bude zvala,
sve što treba
uvijek je u blizini.
RIJEČ UREDNICE
Enea Skračić napisala je svoju 1. zbirku poezije „Di sam ja?“ na hrvatskom jeziku.
Ova zbirka je splet i koloplet autoričinih misli koje je povezala u pjesme s rimom i koje se tako skladno nadopunjuju kao što se vodopad ruši niz stoljetne stijene.
Zbirka poezije je posebna, jer ponire u dubinu autoričine duše i zaustavlja se na određenim mjestima kad se pojavljuju pitanja na koja se nema odgovora, ali ipak se preskoče ta pitanje, ide se dalje, jer misli i ljubav u srcu su kao rijeka koja nezadrživo teče prema svom ušću.
Šapati koji se ponekad javljaju u odjecima ovih stihova pokazuju svakom čitatelju da se to sve nalazi i u nama, samo se mora zaroniti u to duboko neistraženo oceansko podvodno carstvo, dublje i od Marijine brazde u Tihom oceanu i doći će odgovori onako tiho, besprizorno, ali ipak tako slikovito da će zasjati kao najsjajnija zvijezda na nebu ljudske spoznaje.
Ovu knjigu preporučujem svakome tko kreće na put u svoju unutrašnjost, ali i upozorava se čitatelj: ne znamo što ćemo tamo naći i kakvi odgovori će nam se pokazati.
Jadranka Varga, pjesnikinja
urednica zbirke
1. slika: https://www.pinterest.com/pin/vintageart-painting-flowers--507992032978699460/
2.slika: Vlado Škopljanac
http://plavi-kod.com/jadrankavarga/jadrankavarga/novi.php
