NOVA ZBIRKA POEZIJE "ŽIVIŠ LI ILI SAMO DIŠEŠ?" - TANJA BIJELIĆ

07.06.2023.








Iz tiska je izašla 1. zbirka poezije "ŽIVIŠ LI ILI DIŠEŠ?" koju je napisala pjesnikinja TANJA BIJELIĆ, a knjigu sam kompletno pripremila i obradila za tisak. Recenziju je pisala naša poznata multilateralna umjetnica gđa. SANDRA PETRŽ.



RECENZIJA ZBIRKE POEZIJE
„ŽIVIŠ LI ILI SAMO DIŠEŠ?“ TANJA BIJELIĆ



Poznat mi je osjećaj kad glavu spustiš tako nisko da ostaneš pogrbljen od tereta koji te tišti i da nemaš želju pogledati u nebo beskrajno i plavo jer tvoja je tuga beskrajna.

Ne vidiš izlaz......i dogodi se ,,klik". Zaroniš u sebe....i roniš...i nemaš zraka, ali moraš zaroniti do dna, jer nakon toga dižeš se gore lagano, lagano...

Stihovi koje piše mlada autorica nekako mi nisu kompatibilni s autoričinim godinama. Vrlo zrelo poniranje u sebe, isto tako pogled na svijet, općenito kazuje mi kao da te retke ispisuje stara zrela duša koja je puno propatila.
Pretpostavljam da je ovo autobiografsko djelo.


„Živiš li ili samo dišeš?“- pitanje postavlja autorica. Odlično pitanje u samom naslovu.

Većina ljudi samo diše, tj. bori se za svaki udah, rijetki su svjesni činjenice da i dišu i žive, a postoje i samosvjesni koji udišu život punim plućima. Autorica je itekako svjesna činjenice da život ne boli, već bole ljudi koji nam nanose tu bol i žive isključivo hraneći se nama kako bi egzistirali pri tome zaboravljaju na svoj život koji naočigled prolazi pored njih.

Dalje prolazeći kroz stihove mlade autorice Tanja Bijelić opet se pitam je li i koliko je ta mlada duša propatila kad može pisati kao netko tko je već proživio pola dosta teškog života?

Autorica „otvara dušu svima, a zauzvrat dobiva praznu“:


„Kako možete reći da smrt nije odgovor,
a ona vas čeka na kraju svakog puta.“



...i dalje mi je, pišući ovu recenziju, upitnik iznad glave, kako tako mlada osoba ovako progovara i piše?


„Svi vi mene gledate,
ali me nitko nikada
nije vidio."



Draga Tanja, mi te gledamo kroz tvoje stihove, mi te upoznajemo kroz tvoju bol i mi te svakako možemo razumijeti, jer nas je boljelo jako, najjače. Onaj tko nije osjetio bol ne može je ni razumijeti.
O ovome sve znam iz osobnog iskustva:


„Doživiš prvu bol, misliš ne može gore.
Zatim doživiš drugu koja bude još jača.
Sjetiš se prve i bojiš se treće.
No, ona ne bude jača, već ista.
To je to, pomisliš.
To je ona najjača.
I onda osjetiš nešto još gore.
Život je tako okrutna igra.“



Da, život je preokrutna igra, prežive samo najjači i ostanu na nogama.

Cijela zbirka pjesama natopljena je suzama koje slano peku i pune more beskrajne tuge, izdaje, izgubljene duše, ljubavnog razočaranja.

Moram konstatirati da je Tanjina poezija visoko kvalitetna te se nadam da se neće zaustaviti na ovoj prvoj zbirci pjesama jer smatram da nam još puno toga ima za reći.

Najjača je u tim pjesničkim minijaturama gdje kaže malo a kaže apsolutno sve.
Kulminacija inspirativnog doživljaja je u istini, ogoljenoj, onakvoj kakvu ja volim, jer ne znam drugačije niti ne želim i zato do kostiju ova zbirka ulazi u mene.

Tanja, bravo!


Sandra Petrž
nagrađivana i svestrana umjetnica:
skladateljica, tekstopisac, pjesnikinja,
književnica, glumica, pjevačica i plesačica
Zaprešić, 25.05.2023.


BEZ NASLOVA - Tanja Bijelić


Žar u grudima zapaljen,
gori i gori ne jenjava.

Suze u oku
skrivene u sjeni
ili kapaju niz lice.

Pred očima sunce,
a u glavi mrak,
vidim sjaj svijeće,
a osjetim snijeg,
led, u tvom dlanu.

Oči sklopljene,
a san nečujan…




RIJEČ UREDNICE


U tamnom prostoru čistog neba, u kutku nedovršene staze, u nekom snu koji se ne sanja, u poetsko-filozofskoj šetnji mozgom, tom neusklađenom sivom tvari, naletjeh na bol, tamnu kao noć. Naletjeh na ove stihove koje je napisala Tanja Bijelic, naletjeh na naslov „Živiš li ili samo dišeš?“.

Autorica se pitala, kako joj lako drugi mogu oduzeti život, dah? Oduzeti? Jesu li imali jedno drugo?

Postoje li njihove šetnje kroz visoke trave kišnih noći? Postoji li led otkud je gledaju njegove oči, postoji li bijeli grad gdje je grlio svoju dragu, nepostojan i nemiran, u dubini plitak, na površini dubok?

Ne znam. Između dva vala šutnje caruje mrtav mir. Njegov šapat, kao šapat noći!

Iz tog mrtvog jezera šutnje izrasla je bol, tamna kao noć, iz tog mrtvog jezera slova izrasla je ova knjiga dublja od boli koja caruje svakim zarezom i svakim slovom. To je baš ova knjiga.


Jadranka Varga, urednica
Zagreb, 27.05.2023.

Ovu knjigu preporučam svakom čitatelju da je pročita, ostat ćete - oduševljeni.
Hvala, draga Tanja Bijelic, na predivnim stihovima!


347385133-2392129414295149-1431047781741992506-n
1. slika: https://www.pinterest.com/pin/vintageart-painting-flowers--507992032978699460/
2.slika: Vlado Škopljanac

http://plavi-kod.com/jadrankavarga/jadrankavarga/novi.php







<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.