U S K O R O . . .

30.06.2021.

... izlazi 1. zbirka poezije

"INFINITUM" pjesnikinje Tanje Ocelić

iz Slovenije koju sam pripremila za objavu na portalu https://digitalne-knjige.com/




... uskoro više ...







KIKA: "POEZIJI S LJUBAVLJU" - NOVA KNJIGA

19.06.2021.





nova knjiga koju sam radila prošli tjedan, 1. zbirka drage Facebook prijateljice

Kika: "POEZIJI S LJUBAVLJU"


uskoro izlazi iz tiska. Za ovu knjigu sam napisala i recenziju:



Kika: KNJIGE ŽIVOTA

nalikuju jedna drugoj
nisu iste, samo sliče,
svaka diše
putovanje
svoje priče,
samo su počeci isti
ili pak ni oni nisu?

znakovito
kad sa polazišta krećemo,
prvo zaplačemo
i onda se niže
red šećera, red soli,
red radosti, red boli
i čekaš sanjajući
najljepšu stranicu
pa uljuljan čekanjem
i uspavan
promašiš svoju
najdražu stanicu

tako je svaka
naredna pogrešna,
bilo koja
ni ta... ni ta
nijedna nije tvoja
pa negdje
na sredini puta
sagledaš stvari
iz svog kuta
i opet ne znaš ništa,
osim da se čitav život
istražuje i luta,
nema šalabahtera, korektora,
bez uputstva,
kako znaš
koračaj i vuci,
olovka uglavnom
i nije u tvojoj ruci,
a tajne,
tajne kriju
i čuvaju korice
one znaju, možda
zašto uvijek nedostaju
zadnje stranice
neće to naslutiti
ilustrirana naslovnica,
to je samo slika
puna upitnika

knjige života
naoko slične
na čašicu ljubavi,
vrč tuge
i svaka je ljepša
ili bolnija od druge,
a ima i posve tužnih
onih jedva započetih
do pola napisanih
ili nikad napisanih



knjiga se može naručiti i kupiti direktno od autorice:
https://www.facebook.com/profile.php?id=100035850810688

čestitam autorici na izdavanju njene 1. zbirke poezije




OSVRT NA 1. ZBIRKU POEZIJE „POEZIJI S LJUBAVLJU“ AUTORICA: KIKA


Dobila sam 1. zbirku poezije jedne drage pjesnikinje i kad sam je čitala, ostala sam jako ugodno iznenađena ljepotom i dubokom refleksivnošću napisanih stihova.

Dok je autorica pisala svoju 1. zbirku, pitala sam se je li to bilo prije ponoći ili nakon nje, ali nepoznato mi je? Noćna tmina je zgusnuto čekala u kutu, a sjena je autoricu ove lijepe knjige vodila do predvorja raja, jer s one strane postoje tajna vrata i kroz ta vrata prolaze samo čista srca pa čovjek zastane i upita dr: “Je li moje srce tako čisto?”

Srce počinje jače kucati, kuca li od sumnje ili pitanja, zašto ga se to pita? Sjena je autoricu odvodila sve dalje dalje, pokazivala joj odgovore, ali i postavljala nova pitanja, a noćna tmina se pokrenula iz kuta.

Može li se riječ pretvoriti u tišinu, može li se dah zalediti prije izlaska iz tijela, može li duša poricati sebe? Možda može, možda ne, ne znam, ali dok se ljudi promatraju u ogledalu vremena, dok ispituju konture svog lica i dok zamagljenim očima gledju stvarnost – sve je moguće.

Što je stvarnost? Ono što vidimo u ogledalu ili ono iza njega? Ova slova što su nanizala ispred mene iz početka su se činila kao da su zakačena na tamnoj pučini života i kao da se iz zlatne zore ne vidi sjaj. Međutim, nije tako bilo. Bilo je u ovim stihovima jako puno nostalgije, refleksivnih misli, oštrih zapažanja i one čiste ljepote od koje će svakome zastati dah.

Drago mi je što sam dobila priliku pročitati ovu 1. zbirku poezije i to toliko duboku zbirku poezije, da je iskreno preporučujem svim čitateljima koji je ili slučajno ili namjerno dobiju u ruke – iznenadit će se onim što piše u ovoj plavoj knjizi.


Jadranka Varga, pjesnikinja
Zagreb, 13.06.2021.







GOTOVA JE NOVA ZBIRKA POEZIJE PJESNIKINJE ALEMKE BRAZZODURO

11.06.2021.



Danas sam završila još jednu lijepu zbirku poezije, 3. knjigu moje drage prijateljice pjesnikinje Alemke Brazzoduro

"SUNCE MOJE DUŠE"

Knjiga je predobra, napisane su 3 recenzije koje su pisali

Angelija - Anđa Jotanović, pjesnikinja,

Damir Maras, pjesnik

i sjena duše Jadranka Varga, pjesnikinja i blogerica.

Knjiga će uskoro će biti tiskana.

Hvala dragoj Alemki što mi je dala priliku, da joj napravim ovu lijepu zbirku poezije.




Alemka Brazzoduro, pjesnikinja

SUNCE MOJE DUŠE

Kolike noći sam probdjela
izvirujući kroz prozor
u prazninu stvarnosti!

Vrištala mi je duša umorna
brojala sam uzdahe njene
i sanjarila sam budna
zaustavljajući kazaljke sata,
da ne prate
slapove slane.

Ležala sam
u naručju sudbine
milujući suze turobne,
udahnula sam mir
želeći dočarati ljepotu
mirisa usnulog života.

U praznini slutnji
odjednom ti,
sunce moje duše!

Žuboriš kao potočić
i šumiš kao usnulo more
svjetlom i toplinom
i kao sunce
ogrijao si me
pripadanjem koje traje
sve dok ljubav se daje.









<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.