GODINE

24.01.2021.

napisano: 25.10.2018. u 10:54h

Tijelo je sporije, misli su mi još brze, svježe, bistre, očima ne treba pomagalo za čitanje nekog računa ili neke pjesme iz mojih knjiga (samo ona sitnija slova traže naočale).

Sve se to polako događa, neosjetno dolaze godine i prolaze kraj mene, čuda se događaju drugima, ja sam ih već prošla i pomalo zaboravila.

Prepuštenost samotnim mislima uhvati pred san kad se pripremam za neki novi sjajni dan obojen bojama mojim i orošen kapima kišnim.

Zanemarenost osjetim tek pred buđenje kad me prihvati novo jutro pa hitro skočim iz kreveta uzimajući prvu svjetlost dana koja se probija kroz prozor i zataknem je u kosu noseći je tako cijeli dan, dok ne dođe moj krilati prijatelj San.

Ne znam što bih pisala o starosti kad je ne osjećam i ne znam zašto bih se osjećala osamljenom, kad to nisam i ne znam što bih rekla o zanemarenosti, kad sam okupirana članovima moje male obitelji, Davor i Maša, to je stvarnost naša i nikad mi nije bilo ljepše, nego sada kad sam konačno - slobodna.


/iz moje 14. zbirke “Ruža mog srca”/
http://www.digitalne-knjige.com/varga14.php

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.