“VOZI ME DA JOŠ JEDNOM VIDIM MOJ ZAGREB.”

23.01.2021.


slika: digital art



Mamin najdraži cvijet - crvena ruža

23.01.1993.

To su bile riječi moje mame kad sam je vozila sa zadnjeg pregleda u Zajčevoj (bolnica “Merkur”) i kad su je pustili, da kod kuće završi život na ovom planetu.

Sjećam se, u bolnici je išla na wc i došla sam za njom, a ona mi je rekla: “Idemo kući.”

Znala sam što to znači. Polako smo ušle u “peglicu”, sjela je naprijed i kad sam krenula Zajčevom, rekla mi je:

“Vozi me okolo da još jednom vidim moj Zagreb.”

Stanovale smo u Gajnicama pa sam iz Zajčeve krenula preko Novog Zagreba, skrenula na Most slobode, vozila kroz grad Ilicom, prošle smo kraj Mandaličine ulice gdje se rodila, Črnomerec, Aleja Bologne i prema Gajnicama.

Radio je tiho svirao (radio Sljeme), mama je samo gledala okolo, vidjela sam da se oprašta sa svojim voljenim rodnim gradom.

31.01.1993. ostala je njena haljina od tijela, a njena plaha duša je odletjela.

(napisano: 23.01.2021.)



slika: Shadow







<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.