"NIJE PREVARA PREVARITI ONOG KOJI VARA..."
slika: digital art
"-4 Fallere, fallentem non est fraus
Nije prevara prevariti onog koji vara
"Propadam stalno.
Duboka sućut meni i satima moje muke, osjećam svakog od vas, dodirujem svaku od vas.
Sjedim u ispovjedaonici i obuzima me vaša tama, skidate mi kožu s usana, govorite meni izdisajima.
Kapam sa vama slašću, znojem, željom, suzom, prevrćem se u posteljama, gledate mene, zarivaš se u mene poput kosti, moj Bože, zarivaš se u mene poput noža.
To su stvari sa kojima se nisam oprostio, mogu samo da se lažem, svaki dan nikog ne dotičem.
Odlučio sam tako, to je moja rana, moja tajna, plitko položena, nezakopana kao krastica koju čupaš čim se skori krv.
Nije do boli kojom potvrđuješ da si ranjen, nije ni do suza koje slijede, mora postojati duboka rana, da iscuri život.
Ja sam Božji sluga i ne mogu leći sa tobom, treba živjeti bez slasti, stvoriti embargo na emocije ne poželjeti i ne osjetiti miris, ostaviti ruku na miru, dok te moli, da prostiš sve pod koje liježe.
Nikad ja neću u svece, previše me žeđ razdire i onda bježim u sebe, izlazim van.
Gledam lica otupjelih žena, zaposlenih reprodukovanjem sljedećih zatupljelih grešnika.
Osjetim svoje krajeve i stišćem ruke u molitvu sve jače.
Neću biti kao otac. Neću biti otac.
Plašim se. Najgore je što se plašim sebe.
Past ću. Pokleknut ću.
Oko mene su vukovi.
Svijest mi je ošamućena svjetovnim i nesvjesnim.
Savjest.
Želje.
Želje su vruć vazduh obojen žudnjom.
Čovjek sam.
Moje želje i jad se prepliću, nanose mi nespokoj.
Ja sam onaj ko sam.
Još neko vrijeme svako nađe put.
Je li to onaj kojim moramo poći?
Nisam spokojan, odgovora nemam, oči su mi posve uprljane velikim riječima, strašnim djelima, svjetskim čudima, oči su mi posve isumnjane.
Ne otvaram više svete knjige, moj me Bog ostavio kao odstupnicu, sve je dalje, u rovu što sam dublje.
Otvaram flaše, vrata, duše, tijela, grobove, otvaram um tajnim vrtovima.
Izlizanom očevom Biblijom odgurujem vlastite slabosti, dokaz sam grešne istorije mog i njegova tijela.
Znam da gorim u istoj vatri, njegova je počela sumnjom, sjeme zla je posijano.
„Nijedna sudbina nije previše izuzetna, da se ne bi ponovila.“
Na dnu mene kao mulj u čaši Bog, rastavljen od svjetla kao odšarafljeno grlo sijalice, treperavo svjetlo pa predaja, propadnem u somotni muk."
DANA ŠKRBA "MOLJAC U SVILI"
http://www.digitalne-knjige.com/skrba.php
