ODLUKA
Razmišljam malo sad nešto i donijela sam odluku, da od danas posjećujem samo one postove koji posjećuju moje postove, dakle, ako mi netko komentira - uzvraćam komentar. To je nekakvo lijepo ponašanje u virtualnom svijetu :)
To se odnosi na moj moj poetski blog
http://shadowofsoul.blog.hr
kao i na ovaj.
slika: internet
NOVA KNJIGA KOJU SAM RADILA: ZVONIMIR LEŠIĆ "PEJZAŽ, LJUBAV, DUH"
ISBN broj: .978-953-354-192-1
http://www.digitalne-knjige.com/lesic.php
"Nova knjiga na portalu https://digitalne-knjige.com/ - "Pejzaž, ljubav, duh", Zvonimira Lešića
BIOGRAFIJA
Zvonimir Lešić rođen je 09.04.1983. u Vinkovcima, a dolazi iz slavonskog sela Podgajci kod Gujne. Srednju školu je završio u rodnom gradu, a pisanjem se počeo baviti od svoje 16. godine.
Do sada je objavio jednu zbirku pjesma „Ljubav na dar“ 2006. godine, to su pjesme koje su bile mladenačkog duha. Ozbiljnijim pisanjem počinje od 2014. godine. Osim što Zvonimir piše pjesme, on ih voli i pjevati pa je tako 2017. snimio svojh šest autorskih dijela i stavio ih u HDS ZAMP bazu autora u Zagrebu gdje danas i živi. Tamo se povremno bavi pisanjem, skladanjem i pjevanjem svojih pjesama i tekstova. Zvonimir još i piše kratke priče, a pisanje mu je velika radost sreća i dar.
Zbirku poezije "PEJZAŽ, LJUBAV, DUH", Zvonimira Lešića, predstavit ćemo vam uz pomoć recenzije knjige:
RECENZIJA ZBIRKE POEZIJE "PEJZAŽ, LJUBAV, DUH" ZVONIMIRA LEŠIĆA
Pjesme koje nam je darovao pjesnik Zvonimir Lešić svojom drugom zbirkom "Pejzaž, ljubav, duh" govore nekim svojim posebnim jezikom kao kad je jedan svetac pričao sa pticama, tako se i ove pjesme čitaju posebnom pažnjom i posebnim osjećajem, jer ovaj Pjesnik govori dušom, a ne običnim razgovorom i razigran je kao dijete, da bi već u sljedećoj pjesmi ozbiljno progovorio o ljubavi, sreći, tuzi, Bogu, napuštenosti.
Dok sam čitala Pjesnikove pjesme, moram priznati kako su me najviše dotaknuli njegovi duhovni stihovi koji su toliko seriozno istkani pred naše oči, da sam jednostavno u sebi poklonila posebnu pozornost toj poeziji. Pjesnik se obraća svakome od nas, on nas svakog zove i Pjesnik je svakome od nas prijatelj. On je jedna bezazlena duša koja radost života nalazi u pjesmi, glazbi, umjetnosti, to je osoba koja će nas iznenađivati svojim šaljivim, ali i vrlo serioznim stihovima.
Pjesnik vjeruje samo u ono za što mu je srce otvoreno i samo u ono što ga dozove i zaustavi, da ostane cijeli život uz to. Pjesnik vjeruje u ono čemu zahvaljuje za svaku minutu svog života koja polako teče, za ovaj sat života koji polako prolazi, za ovaj dan što je došao i odlazi, za ovo ljeto koje je sada ovdje i više kao takvo nikad biti neće, jer doći će drugačije ljeto, drugačiji će i on biti i vjeruje, da je poezija sjajna zvijezda što na nebu sja.
Jadranka Varga, pjesnikinja,
Zagreb, 08.08.2019.
Onako usput ćemo spomenuti da je i ta knjiga dostupna i u Epub i PDF formatu (formati namijenjeni čitanju knjiga na tabletima i mobitelima).
Tu knjigu, baš kao i sve naše ostale dosad objavljene digitalne knjige, moći ćete preuzeti s našeg portala tako da svojim mišem kliknete na link: http://www.digitalne-knjige.com/lesic.php te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.
Posebno ćemo spomenuti i činjenicu da su sve digitalne knjige objavljene na našem portalu uključene u sustav ISBN (International Standard Book Number ili međunarodni standardni knjižni broj).
Time se te knjige i pravno izjednačuju s tiskanim knjigama što je posebno važno za sve autore knjiga objavljenih na našem portalu, jer se time i digitalne knjige objavljene u našoj nakladi, odnosno na portalu https://digitalne-knjige.com/, priznaju kao objavljena djela.
Nadamo se da ćete posjetiti stranice našeg portala te da ćete biti zadovoljni kvalitetom i atraktivnošću materijala, koji vam nudimo.
Srdačan pozdrav,
Uredništvo portala https://digitalne-knjige.com/ ''
SVETA TEREZIJA AVILSKA
slika: internet
danas je sv. Terezija Avilska, na taj dan je rođena moja mama i drugo ime joj je Terezija, znači Vjekoslava Terezija
"Sveta Terezija Avilska (Avila, Španjolska, 28. ožujka 1515. - Alba de Tormes, 14. listopada 1582.), mističarka, književnica, svetica i reformatorica redovničke zajednice karmelićanki.
Terezija se rodila 28. ožujka 1515. u Avili, glavnom gradu istoimene pokrajine u Staroj Kastiliji. Roditelji su joj bili Don Alonso Sánchez de Cepeda i Dońa Beatriz de Ahumada, koji su osim nje imali još jedanaestero djece. Od tri djevojčice samo se Terezija odlučila za redovnički stalež. Sama odluka da stupi u samostan karmelićanki od Utjelovljenja u Avili, nije bila laka ni za nju, ali ni za njenu okolinu u kojoj je bila obljubljena.
Prvu godinu redovništva nastojala je oko savršenosti tako odlučno da se živčano i tjelesno brzo dokrajčila. Upala je u stanje sveopće anemije, a zatim je kroz četiri dana bila posve ukočena. Svima je izgledalo da će umrijeti i već su sve pripremili za sprovod. No, ona se najedanput probudila iz svoga mrtvila i ukočenosti te sama otklonila posvećeni vosak, kojim su joj po tadašnjem običaju bili već zalijevali očne kapke.
Radi obnove Karmela Terezija je krstarila cijelom Španjolskom. Nije više bilo poteškoće i zaprjeke koja bi je zaustavila. Tada je počela pisati svoja glavna književna djela:
"Moj život",
"Put savršenosti",
"Zamak duše",
"Osnuci"
kao i nebrojena pisma, te svjedočanstva uzvišene mistične lirike.
Umrla je u noći s 14. na 15. listopada 1582., upravo kada je stupila na snagu gregorijanska reforma kalendara. Papa Pavao VI. proglasio ju je 27. rujna 1970. prvom od žena naučiteljicom Crkve. Engleski povjesničar Macaulay u jednom svom eseju nazvao je sv. Tereziju Avilsku "srcem katoličke reforme", a Gisbert Kranz misli da ona pripada čovječanstvu, što znači da je zajednička svojina cijelog čovječanstva. Spomendan joj je 15. listopada, a zaštitnica je, između ostalog, Španjolske, grada Požege, bolesnika, izrađivača čipke. Tijelo joj je ostalo neraspadnuto.
Rođena: 28. ožujka 1515. Avila
Preminula: 4. listopada 1582. Alba de Tormes
Beatificirana: 24. travnja 1614.
Kanonizirana: 12. ožujka 1622.
Spomendan: 15. listopada
Zaštitnica Španjolske, Požege, bolesnika"
izvor: internet
SLUŽBENA OBJAVA NA WEB-STRANICI KNJIŽNICE
18.10.2019. u 17h PROMOCIJA 4 PJESNIKINJE
http://www.kgz.hr/hr/dogadjanja/10?tip=&gdje=72&term=&datumod=&datumdo=&vrstaKor=
SLIKA
MOJ TAJNI SVIJET
slika: digital art
Vrtim sjećanja kao vrtuljak se okreću i slike polako na ramena slijeću poput ptica koje sam dozvala i drugim ih imenom nazvala. Jesu li to bila dobra djela, ono što slijedi iz života i što se uvijek čini?
Ne znam, nikad se nisam pitala, jesam li činila dobro djelo, što imam ja od tog, što ima Bog, što ima tko? Ima samo onaj, kojem je to dobro djelo učinjeno. Dok sam odrastala, tata mi je govorio: „vidiš kako skromno živimo, ja radim, mama ne radi, tebe školujemo. Jednog dana, kad završiš gimnaziju, zaposlit ću te tako da nam možeš pomoći, jer mi od male penzije ne možemo tako vječno živjeti.“
Odrastala sam uz tu rečenicu. Naravno, želja mi je bila ići na faks i upsala sam ga: Filozofski fakultet, smjer arheologija i engeleski jezik. Primljena sam kao redovita studentica, ali tata mi je krajem 7.mj.1976. našao posao i počela sam raditi 2.8.1976. Kad sam ga pitala, a što sa faksom, rekao je: „Uz rad, školuj se sama, ja nemam novaca da te školujem 4 godine.“ ...i tako je mala Jadranka krenula na put života. Sve drugo je povijest. Živjela sam sa njima do 1984., redovito sam više od pola plaće davala u kuću i od svoje polovice još kupovala ogrjev za zimu, zimnicu i sve ostalo što treba. Život mi je pokazao svoje pravo lice u mojoj 19.-toj godini, ali da tako nije bilo ne bih sad ovdje sjedila i pisala ovaj tekst.
Udala sam se 1984. za drugog supruga (prvi je bio samo prvi dečko i odmah je morao biti suprug=tatin nalog, long story), ali sam i dalje nastavljala financijski pomagati roditelje.
1992. je došlo do tragedije: tata je izgorio u kući, imao je tešku, nasilnu i brzu smrt; mama je otišla za njim u roku 11 mjeseci. Ostala sam sama. Našla sam utjehu u teta Ramoni, maminoj najboljoj prijateljici. Od tada sam se preusmjerila na nju, ona mi je pomagala, ja sam njoj. Postale smo nerazdvojne i sad se pitam: a što sam to dobrog ja učinila, osim što sam jedino financijski pomagala roditelje? Ne znam. Iskreno moram reći, da mi je to bila dužnost, a ne dobro djelo, ali kako sam od malih nogu odrastala u samotnom okruženju, postala sam samozatajna. Imala sam svoj svijet mašte i snova u kojem živim i danas, kad se odmaknem od stvarnosti.
U tom svijetu su svi dobri, u tom svijetu je Ljubav najljepša sjajna zvijezda na plavom nebu života. U tom svijetu nema ničega, osim dobrote, Ljubavi, poezije, glazbe, prekrasnih slika, prijatelja, Božje ljubavi, anđela. U tom svijetu živim i pokušavam ga približiti i Davoru. Taj svijet sam pokušavala približiti svim mojim partnerima sa kojima sam bila. Nitko me nije razumio, osim „plave sjene“ i sad Davora, nitko nije razumio što je tako lijepo u tom svijetu. Nitko nije pokazao namjeru niti da odmakne vrata za 1 cm i proviri u taj svijet i bar proviri unutra i vidi. Ne, sve je ostalo na mojoj priči kako je lijepo u tom svijetu, a tko će mi vjerovati kad ni probao nije? Zato se pitam, može li jedan lijepi svijet kojeg dajem od srca, bez ičega da tražim natrag, ostati tako neposjećen? Naravno da može, ovisi tko zove, ovisi tko daje i što daje, to je poanta.
''Plava sjena“ je zavirio u taj svijet, zastao i ostao zatečen. Brzo je iz njega izašao. :) nije bio ni 5 minuta, ali bar je ušao. :)
A Davor? E, to je ono najvažnije. On je došao iz tog svijeta, on je jednostavno išetao jedne noći 2004. i pokazao se. Nisam ga ispočetka prepoznala, ali srce ga je osjetilo i zaustavilo se baš uz njega. Pitala sam se – je li fatamorgana, je li to – to? Život je pokazao da je to - to.
Jedno drugo smo pokupili u mom svijetu i krenuli dalje. Ima li veće dobrote, nego pozdraviti skitnicu iz mog svijeta i primiti ga u ovaj, realni svijet i ostati uz njega? Naravno, da ima veće dobrote, ali ta je moja dobrota – prema meni samoj, a i prema njemu. Ta nam je dobrota spasila i moj emotivni život i njegov cijeli život, ta dobrota i dalje održava moj svijet živim, pulsirajućim, ta dobrota i dalje zalijeva moj život svojim plavim slapovima kad god me pogleda.
Možda je ovo netipično za neka dobra djela. Naravno, jer se ne smatram nekom predobrom osobom, sveticom bla bla. Obična sam osoba koja ima svoje mane i dobre strane i koja nastoji, ako je svjesna onog što čini, uvijek činiti ovo: ono što ne želiš sebi – ne čini drugome. Nisam licemjerna, ne pucam se u zvjezdano nebo imaginarne dobrote, ali znam jedno: što god napravim – činim to iz srca, iskreno i dajem onoliko koliko mogu.
Ne mogu dati ono što nemam. Samo mogu dati ono što imam, pri tome, naravno, ne mislim samo na materijalna davanja. Davati nešto, znači davati i nematerijalno, a tu sam majstor! O materijalnom davanju neću puno :), jer još moram otplaćivati ta davanja minimalno 4 godine :)
Život mi je poklonjen. To je dobra strana Božje ljubavi koja se spustila nad mene i znam, da tu nisam slučajno, znam da sam ovdje s onim razlozima koje je Božja ljubav za mene predvidjela. Zbog toga i živim što više u suglasju sa Bogom, a što manje u suglasju sa trivijalnim ljudskim postulatima koji znaju jako vješto zavoditi.
Idem dalje u život, tu avanturu meni darovanu, sa Božjom ljubavi i povjerenjem.
Hvala na pažnji, dragi čitatelji i čitamo se i dalje.
napisano 29.8.2010.
ANĐELI ČUVARI - DANAS JE NJIHOV DAN
2.10. danas je Dan anđela čuvara: “Anđeli su svjetla zapaljena na Svjetlu što nema početka” – piše o njima sv. Ivan Damašćanin.
https://www.bitno.net/vjera/andeli-cuvari-su-s-nama-i-cuvaju-nas-prihvatimo-taj-dar-od-boga/?fbclid=IwAR2e1RBBTWhvVQc6a4jhYP1ZefUrqDIOcGL1eskfhJR35_hh8H6sf5MFFYQ
