DIGITALNE I TISKANE KNJIGE - prednosti i mane
''Prednosti i mane digitalnih i tiskanih knjiga from admin's blog
Jeste li se ikad upitali koje su prednosti i mane digitalnih i tiskanih knjiga ? Ako niste mi ćemo vam pokušati pomoći i nabrojiti neke od najčešće spominjanih činjenica.
Digitalna knjiga – prednosti
- tekst može biti pretraživ, osim kada je u slikovnom obliku
- zauzima malo mjesta (otprilike 1000 prosječnih e-knjiga se može spremiti na jedan CD ili usb stick)
- Digitalne knjige se mogu čitati na slabom svjetlu, pa i u totalnom mraku
- brzo kopiranje
- niska cijena distribuiranja
- ekomomski i ekološki su prihvatljive jer smanjuju potrošnju papira i tinte
- ne istroše se tijekom vremena
- sadržaj digitalnih knjiga može biti interaktivan odnosno u njega se mogu dodati razna programska rješenja, video zapisi, tablice, kvizovi ankete koja korisniku omogućuju interakciju i bolje razumjevanje sadržaja
- zbog niske cijene izrade i distribucije digitalna knjiga učinila je objavu i izdavanje knjige mogućim i običnim ljudima što u slučaju tiskane knjige, odnosno kontrole izdavača, države i nije bilo moguće
Digitalna knjiga – nedostaci
- može biti nekompatibilna s novim hardwareom i softwareom (primjer knjiga izreađenih u flashu ili Microsoft Silverlightu.)
- zahtjeva pažnju u rukovanju i spremanju dokumenata, da bi se izbjeglo gubljenje podataka
- program može onemogućiti ispis
- baterija se može isprazniti
- Neki korisnici koji imaju problema s vidom preferiraju papir umjesto kompjuterskog ekrana
- Njeno korištenje može zadati problema ljudima koji nisu vični radu s komjuterom
Tiskana knjiga – prednosti
- može se čitati na različitim mjestima
- robusna i izdržljiva
- može se čitati i kada je oštećena
- ne zahtjeva izvor struje kao kompjuter
- ima veću kolekcionarsku vrijednost (npr. prva izdanja, potpisane knjige)
Tiskana knjiga – nedostaci
- ne može biti kopirana
- ne može se čitati u mraku
- zauzimaju mnogo mjesta, teške su za prenošenje (pogotovo na putovanjima)
- mogu se prestati tiskati – što otežava dobavljanje
- ekološki su upitne jer se za njih koriste velike količine papira
- prekupe su jer njihovu cijenu određuju interesi izdavača i države.
- zbog visoke cijene tiska i distribucije izdavanje tiskane knjige ponekad je nemoguća ili teško ostvariva misija
Napisao: Nenad Grbac
--------------------------------
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.''
http://digitalne-knjige.com/oxwall/blogs/829
http://www.digitalne-knjige.com/svrhprojekta.php
28.1.2011. sam izdala prvu knjigu "Sjena duše" kod Nenada na portalu http://digitalne-knjige.com/ ... a nakon toga i tiskano izdanje, uključivo i svih 7 zbirki
prednost digitalizacije je već navedena u autorovomm članku kojeg prenosim sa njegovog portala, a prosvijetljenost ovog načina izdavanja knjiga polako ustupa mjesto tiskanim izdanjima
npr. u Australiji postoje antikvarijati, tu i tamo koja knjižara što prodaje tiskane knjige, inače je sve digitalizirano
novo doba stiže, dolazi i kod nas pa vidim da se sve više ljudi okreće digitalizaciji svojih knjiga, neki ih čak i ne tiskaju, jer za to više neće biti ni potrebe, sve je online
takva knjiga ima istu vrijednost i kvalitetu kao i tiskana, isto zaštićuje autorsko pravo kao da smo i tiskali
a troškovi su puno puno manji, nego kod tiskanih izdanja
NAŠ AVATAR KAO SIMBOL ... ČEGA?
slike: internet
Avatar, kojeg stavimo je simbol nas kao osobe, kao ime i prezime, ali prikazano slikom koju smo odabrali, jer nam najviše odgovara, bar tako mislim.
Ne volim mijenjati avatare, imala sam do sad nekoliko, ali ovaj zadnji kojeg sam odabrala, ostaje bar neko vrijeme.
Što sam pronašla u tom avataru?
Mistiku, poistovijetim se sa tim likom na sličici kao i sa prošlim...mistika, tajna, šutnja, poezija, emocije, pun Mjesec, prepuno srce predivnih toplih južnih noći kad procvjeta Duša i kad zamirišu ruža i jasmin - sve to meni krije moj avatar...
U stvari, samozatajnost ga odlikuje, ono nešto što se tek naslućuje, vidi se - a ne vidi se, zna se - a ne zna se...
FANTASY LAND
slik: Lost Kingdom by Alex Popescu
slika: Cosmic Entity unknown digital artist
slika: Gate of Paradise, unknown digital artist
slika: Atlantis by Alex Popescu
slika: Sam Burley is illustrator from United States, Most of his work are done for Wizards of the Coast, for the card game Magic The Gathering.
slika: Sam Burley artist – Cultures of Nerath
''Blaženi Alojzije Stepinac – zagovornik cijelog hrvatskog naroda''
slika: internet
''Njegov krepostan život i mučeničku smrt Božji je narod prepoznao i častio već za života, a osobito nakon smrti.
Blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. godine.
Alojzije Stepinac peto je od osmero djece u pobožnoj i radišnoj obitelji Josipa i Barbare r. Penić. Rodio se 8. svibnja 1898. u selu Brezariću u župi Krašić, četrdesetak kilometara od Zagreba. Kršten je slijedećeg dana na ime Alojzije Viktor.
Pučku školu završio je u Krašiću, a od 1909. kao pitomac Nadbiskupijskog orfanotrofija pohađao je gornjogradsku klasičnu gimnaziju. Nakon 6. razreda prijavljuje se kao kandidat za svećeništvo.
Maturirao je 28. lipnja 1916. u skraćenom školskom roku, nakon čega je mobiliziran u austrijsku vojsku. Nakon šestomjesečnog časničkog tečaja na Rijeci bio je poslan na talijanski front kod Gorice. U bitkama na rijeci Piavi, u srpnju 1918. pao je u talijansko zarobljeništvo odakle se, kao solunski dobrovoljac, oslobodio u prosincu 1918. U proljeće 1919. bio je demobiliziran.
Rimski student
Ujesen 1919. upisao se na Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, ali ubrzo napušta studij da se posveti poljoprivredi u rodnom selu. U isto se vrijeme aktivira u redovima katoličke mladeži. Po želji svog oca neko vrijeme razmišlja o ženidbi.
Ljeti 1924. napokon se odlučuje za svećeničko zvanje. Ujesen ga nadbiskup Antun Bauer šalje u rimski kolegijum Germanicum-Hungaricum te od 1924. do 1931. studira na Papinskom sveučilištu Gregoriani.
26. listopada 1930. u Rimu je zaređen za svećenika. Mladu misu je slavio u crkvi Santa Maria Maggiore, uz njega je njegov mlađi kolega i poslije njegov nasljednik na zagrebačkoj nadbiskupskoj katedri i prefekt Kongregacije za nauk vjere, kardinal Franjo Šeper.
U srpnju 1931. godine, kao dvostruki laureat iz filozofije i teologije, vraća se u domovinu. U punom je jeku u tadanjoj Jugoslaviji vojna diktatura, uz osobito nastojanje vlasti da oslabi Katoličku Crkvu.
U nadbiskupskom dvoru obavlja službu ceremonijara. U nekoliko župa bio je kraće vrijeme upravitelj da razriješi sporove između vjernika i svećenika. U slobodno vrijeme se posvećuje karitativnom radu te nadbiskup Bauer na njegovu inicijativu 23. studenoga 1931. ustanovljuje dijecezanski Caritas.
Najmlađi biskup
Papa Pio XI. imenuje ga 28. svibnja 1934. nadbiskupom koadjutorom s pravom nasljedstva. Bio je tada najmlađi biskup na svijetu s 36 godina života i nepune četiri godine svećeništva. Na Ivanje, 24. lipnja 1934. zaređen je za biskupa u zagrebačkoj katedrali. Nadbiskup ga odmah uključuje u najintenzivniji pastoral prostrane nadbiskupije.
Nakon smrti zagrebačkog nadbiskupa Bauera 7. prosinca 1937. preuzima izravnu upravu zagrebačke nadbiskupije, a uskoro i predsjedništvo tadašnje Biskupske konferencije Jugoslavije.
Kao pastir Crkve zagrebačke nastoji se što češće izravno susresti s klerom i vjernicima diljem nadbiskupije. Promiče svestranu duhovnu obnovu, osobito euharistijsku i marijansku pobožnost. Na srcu mu je pastoral obitelji i mladih te što aktivnije sudjelovanje vjernika laika u Katoličkoj akciji. Zalaže se za dobar katolički tisak (pokrenuo je katolički dnevnik “Hrvatski Glas”). Potaknuo je izdanje novog cjelovitog prijevoda Svetoga pisma. Osniva mnoge nove župe, njih 14 u samom Zagrebu. Posvuda uključuje u izravni pastoral gotovo sve redove i družbe.
U Brezovici osniva prvi karmel u Hrvatskoj. Sa svim hrvatskim biskupima zauzeto planira proslavu 1300. obljetnice veza Hrvata sa Svetom Stolicom (641-1941) što je zbog rata odgođeno sve do proslave na Mariji Bistrici 1984.
Ratni vrtlog
Za vrijeme II. svjetskog rata, nakon njemačke okupacije Jugoslavije uspostavljena je Nezavisna Država Hrvatska, oslonjena na sile osovine. Stepinac se u to vrijeme ne veže ni uz koju političku stranku ili pokret. Dosljedan u svom rodoljublju, ali nadasve vjeran pastirskom poslanju, sa svom slobodom i neustrašivošću javno osuđuje rasna, ideološka i politička progonstva.
I u javnim nastupima i u tolikim pismenim interventima hrabro zahtijeva poštivanje svake osobe, bez razlike rase, narodnosti, vjere, spola i dobi. Vjeran Evanđelju, neumorno osuđuje zločine protiv čovještva i sve druge nepravde. Odmah po donošenju rasističkih zakona, već u travnju 1941. upućuje najoštriji prosvjed vlastima. Spašavao je progonjene Židove, Srbe, Cigane, Slovence, Poljake, kao i Hrvate komuniste.
Već u prvim mjesecima nakon osnutka hrvatske države hitno intervenira i poručuje: “Po katoličkom moralu nikada nije dozvoljeno ubijati taoca za krivice, koje su drugi počinili.” A 25. listopada 1942. u zagrebačkoj katedrali izjavljuje: “Svaki narod i svaka rasa, kako se danas odrazuju na zemlji imade pravo na život dostojan čovjeka i na postupak dostojan čovjeka. Svi oni bez razlike, bili pripadnici ciganske rase ili koje druge, bili crnci ili uglađeni Europejci, bili omraženi Židovi ili oholi Arijanci, imadu jednako pravo da govore: “Oče naš koji jesi na nebesima!”
I ako je Bog svima podijelio to pravo, koja ga ljudska vlast može nijekati?” Protivio se nasilnim vjerskim prijelazima, a kad ih nije mogao spriječiti, daje kleru povjerljivu instrukciju: da one koji zatraže prijelaz – da bi na taj način spasili svoj život – prime u Katoličku Crkvu bez ikakvih uvjeta, jer “kad prođe ovo vrijeme ludila i divljaštva, ostat će u našoj Crkvi oni koji budu konvertirali zbog uvjerenja, dok će se ostali, kada opasnost prođe, vratiti u svoju”.
Njemu su se sa svih strana utjecali siromasi i prognanici. Prihvatio je tristotinjak svećenika protjeranih iz Slovenije. Njegov je Caritas pomagao ne samo ugroženim Hrvatima nego i svima drugima: Srbima, Židovima, Slovencima, Poljacima itd. Zbog svega toga, a osobito zbog osuda fašističkih i nacističkih progona, postao je vlastima nepoćudna osoba. Hitlerov je GESTAPO pripremio plan da ga ubije, a vlasti su više puta tražile da ga Sveta Stolica makne s nadbiskupske stolice u Zagrebu.
Komunistički napadi
Nakon završetka II. svjetskog rata u Hrvatskoj je, kao i u čitavoj Jugoslaviji, vlast preuzela Komunistička partija zadojena boljševičkom ideologijom, osobito militantnim ateizmom.
Nadbiskup Stepinac bio je već 17. svibnja 1945. uhićen, u zatvoru do 3. lipnja. Već sutradan, 4. lipnja, sam ga je Tito u Zagrebu pozvao na razgovor. Iz toga razgovora, a osobito iz razgovora što ga je dva dana ranije Tito vodio s predstavnicima katoličkoga klera u Zagrebu, bilo je jasno da novi režim hoće “narodnu Crkvu”, neovisnu o Svetoj Stolici. To je za Stepinca značilo dirnuti u srce katoličkoga jedinstva. Ubrzo se pokazalo da je na djelu planirani žestoki progon Crkve koji se okomio ne samo na biskupe i svećenike nego i na vjernike.
Razmahala se neviđena medijska kampanja protiv Crkve, posebno protiv nadbiskupa Stepinca. Ta će kampanja potrajati s različitim intenzitetom sve do povijesnog silaska komunizma s europske političke scene.
U rujna 1945. Stepinac je stoga sazvao Biskupsku konferenciju da razmotri novonastalu konstelaciju. Biskupi su 22. rujna izdali pastirsko pismo koje dokumentirano i hrabro iznosi sva nasilja i nepravde što ih je nova vlast počinila u ratno i poratno vrijeme protiv vjere i Crkve, ali i protiv slobode savjesti svojih građana. Uslijedio je još bjesniji progon, usredotočen na zagrebačkog nadbiskupa Stepinca. Počelo je i s tvornim napadima, kao npr. kamenovanje u Zaprešiću kraj Zagreba 4. studenoga 1945. Nakon toga je nadbiskup bio prisiljen da više ne izlazi po pastirskom poslu. U siječnju 1946. vlasti su preko novog papinskog izaslanika Hurleya čak zatražile da ga Sveta Stolica makne iz službe zagrebačkog nadbiskupa.
Montirani sudski proces
Nakon sve žešćih pogrda i napada na njegovu osobu, ponovno je uhićen 18. rujna 1946. te je 30. rujna izveden pred već montirani politički sudski proces. Znamenit je njegov govor pred sudom 3. listopada, koji nije samo obrana nego optužnica nepravednog suda i vjeroispovjest za koje je svetinje on spreman položiti i život.
Na temelju iznuđenih izjava i lažnih svjedočanstava, čak i krivotvorenih dokumenata, nevin je osuđen 11. listopada 1946. na 16 godina zatvora i prisilnog rada te daljnjih 5 godina lišenja svih građanskih prava.
19. listopada 1946. odveden je na izdržavanje kazne u kazneno-popravni dom u Lepoglavi gdje je bio do 5. prosinca 1951. Bilo mu je doduše dopušteno slavljenje mise i čitanje teoloških knjiga, ali je držan u potpunoj izolaciji, podvrgnut trajnim ponižavanjima i stresovima, a po svoj prilici i trovanju, što je uvelike narušavalo njegovo zdravlje. Po svjedocima u procesu za beatifikaciju bio je na popisu zatočenika osuđenih na likvidaciju.
Nakon 1864 dana provedenih u lepoglavskom zatvoru, 5. prosinca 1951. bio je premješten na izdržavanje preostalog dijela kazne u internaciju u rodni Krašić. U zatočeništvu, 12. siječnja 1953. imenuje ga kardinalom papa Pio XII. na što su vlasti prekinule diplomatske odnose sa Svetom Stolicom. Nije mogao u Rim ni po kardinalski grimiz, a po smrti Pija XI. ni u konklave, jer nije bio siguran da će se moći vratiti u domovinu, a htio je po svaku cijenu ostati sa svojim narodom.
Uzništvo i smrt
U zatočeništvu, i dalje strogo izoliran, razvija apostolat pisanja. Napisao je na tisuće stranica propovijedi i drugih duhovnih sastavaka. Uputio je mnogim biskupima, svećenicima i vjernicima više od 5000 pisama od kojih je sačuvano oko 700. U pismima, kao čovjek žive vjere i nepokolebljive nade te potpunoga predanja Bogu, naslovnike hrabri, tješi i potiče, osobito na ustrajnost u vjeri i u crkvenom jedinstvu. I u tim pismima, kao i na suđenju i u cijelom zatočeništvu pokazuje iskrenu ljubav i prema onim osobama koje su ga progonile i nepravedno optuživale. Molitva za neprijatelje i praštanje svima stalna je tema njegovih izjava i pisama kao i triju oporuka.
Od proljeća 1953. godine kobno su se razvijale, već od Lepoglave, “policitemia rubra vera”, tromboza nogu i bronhijalni katar. Bio je potreban sustavne bolničke njege, premda su liječnici, strogo kontrolirani od režima, činili sve što su mogli. Odbijao je svaku povlasticu liječenja koja bi mogla značiti da je pokleknuo pred nepravednim sucima i pred režimom te tako pokolebati kler i druge ljude u vjerničkoj izdržljivosti. Tako su sve teži bolovi postali dio njegova zatočeničkog života, ali je on to strpljivo podnosio sve do smrti.
Sveto je umro 10. veljače 1960. još za vrijeme izdržavanja nepravedne kazne. Umro je kako se to u mučeničkom rječniku kaže “ex aerumnis carceris” – od “zatvorskih tegoba”, ali moleći za progonitelje i s Gospodinovim riječima na usnama: “Oče, budi volja tvoja!”
Njegov krepostan život i mučeničku smrt Božji je narod prepoznao i častio već za života, a osobito nakon smrti, unatoč komunističkim zabranama i progonima. Blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. godine. Iza glavnoga oltara zagrebačke katedrale gdje se nalazi grobnica zagrebačkih nadbiskupa pohranjeni su i zemni ostaci bl. Stepinca. Cvijeće i svijeće te zahvale za uslišane milosti po zagovoru bl. Stepinca neprestano rese taj divni prostor jer su hodočasnici prepoznali u njemu osobnog zagovornika kao i zagovornika cijelog hrvatskog naroda.''
''Molitva za proglašenje svetim blaženoga Alojzija Stepinca
Gospodine Bože, izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija, pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj i branitelj istine
i kao hrabri svjedok vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se za siromašne i obespravljene;
ostavio nam je divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo
da nas obdariš svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece sveopće Crkve,
da bismo ga mogli još predanije slijediti
i uteći se njegovu moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen!''
https://www.bitno.net/vjera/svetac-dana/blazeni-alojzije-stepinac/?fbclid=IwAR2Q4zhDZnQEzV0PhvcrfDf2TR9KPwU1T7QsFXOFnnBV2Kr5HxuFiagRoUg
DAVOR DADO VUKOVIĆ - in memoriam
slika: internet
slikar, pjesnik, čovjek duše ... poznavala sam ga, zadnji put sam ga srela 1998. godine, tiho sam pratila na internetu njegovo napredovanje u slikarstvu i pjesništvu, bio je toliko dobar čovjek, da se to ne može opisati riječima
sinoć sam kao uvijek u Google upisala njegovo ime - Davor Vuković - i saznala da je umro 14.2.2015. - to me je toliko potreslo, da nisam mogla doći k sebi, pričala sam sinoć kad sam to saznala i suprugu Davoru o Dadi i susretima sa drugim prijateljima gdje smo se svi nalazili jedan vikend u mjesecu, pričala sam suprugu kako sam ga iz grada vozila do Gajnica, tamo je izašao kod benzinske i čekao bus za Zaprešić, a ja sam jurila kući zbog Lorki
sinoć mi je bila tužna večer kad sam saznala da nema više Dade, tog divnog čovjeka duše
''IZVOR LJUBAVI
nitko nikoga
nikad nece ostaviti
uzalud su prijetnje
kaznom i sramotom
konačnog odlaska
nitko ništa
i nikog ne gubi
zauvijek
nema straha
od ovisnosti
i vezanosti
za druge
svi smo mi
tajno i trajno
povezani
ljubavlju
u dubini
i bolom
na površini
i ljubav i bol
nas bude iz sna
kojim sanjamo život
životima za druge
ne poznavajući sebe
ni druge
zbok kojih živimo
izmičući ljubavi
u bijegu od nje
bojimo se ovisnosti
o drugima
u tjeskobnoj nemoći
promašujući kobno
vlastiti život
mudrošću života
nitko nikoga
neće ostaviti
neće izgubiti
i neće napustiti
bol rastanka
je uzaludan
i nepotreban
za one
koji se vole
i za one
koji se ne vole
pa se mrze
ljubav je
naše trajno
i neprolazno
prirodno stanje
duše
u ljubavi
nema kraja
ni početka
niti grijeha
jedini je grijeh
zaboraviti na ljubav
zaboraviti da smo
izvor ljubavi
sebi
drugima
i svemu
odakle pristižemo
rastemo
i širimo se
u beskraj
poput zvijezda
jer i mi ljudi
smo u duši
jedno sa svime''
("Oslanjam se na tišinu" / Davor Vuković)
GOOGLE UKIDA RAČUNE!
Ovu ste e-poruku primili zato što imate potrošački (osobni) Google+ račun ili upravljate Google+ stranicom.
U prosincu 2018. najavili smo da u travnju 2019. namjeravamo isključiti Google+ za potrošače zbog slabe upotrebe i napora potrebnih za održavanje uspješnog proizvoda koji ispunjava očekivanja korisnika. Želimo vam zahvaliti na sudjelovanju na Googleu+ te vas informirati o daljnjim koracima, uključujući postupak preuzimanja fotografija i drugog sadržaja.
2. travnja vaš će se Google+ račun i sve Google+ stranice koje ste izradili isključiti te ćemo početi brisati sadržaj s potrošačkih Google+ računa. Izbrisat će se i fotografije i videozapisi s Googlea+ u arhivi albuma te na Google+ stranicama. Sadržaj možete preuzeti i spremiti, ali to morate učiniti najkasnije do travnja. Fotografije i videozapisi sigurnosno kopirani na Google fotografije neće se izbrisati.
Postupak brisanja sadržaja s potrošačkih Google+ računa, s Google+ stranica i iz arhive albuma potrajat će nekoliko mjeseci, a sadržaj dotad može ostati prisutan. Na primjer, korisnici mogu i dalje vidjeti dijelove svog Google+ računa putem dnevnika aktivnosti, a neki potrošački sadržaj na Googleu+ može ostati vidljiv korisnicima G Suitea sve dok potrošački Google+ ne bude izbrisan.
Nove Google+ profile, stranice, zajednice ili događaje nećete moći izrađivati već od 4. veljače.
Dodatne pojedinosti potražite u odjeljku FAQ sa svim pitanjima i odgovorima te s novostima uoči isključivanja.
Ako ste vlasnik ili moderator Google+ zajednice, možete preuzeti i spremiti podatke svoje Google+ zajednice. Početkom ožujka 2019. na raspolaganje za preuzimanje stavit ćemo dodatne podatke, uključujući podatke o autoru, tijelo i fotografije svih postova u javnim zajednicama. Saznajte više
Ako se na neke web-lokacije i u neke aplikacije prijavljujete pomoću gumba za prijavu na Google+, ti gumbi prestat će funkcionirati, ali se u nekim slučajevima mogu zamijeniti gumbom za prijavu Google računom. I dalje ćete se moći prijaviti Google računom gdje god vidite gumbe za prijavu Google računom. Saznajte više
Ako ste Google+ upotrebljavali za komentare na svojoj ili nekoj drugoj web-lokaciji, ta će se značajka do 4. veljače ukloniti s Bloggera, a do 7. ožujka i s drugih web-lokacija. Od 2. travnja 2019. svi će se vaši Google+ komentari početi brisati sa svih web-lokacija. Saznajte više
Ako ste korisnik G Suitea, Google+ trebao bi ostati aktivan za vaš G Suite račun. Pojedinosti zatražite od svojeg administratora G Suitea. Uskoro možete očekivati i nov izgled te nove značajke. Saznajte više
Ako ste razvojni programer koji upotrebljava Google+ API-je ili prijavu na Google+, kliknite ovdje da biste saznali kako će to utjecati na vas.
Cijeli tim za Google+ želi vam zahvaliti što ste pridonijeli tome da Google+ postane tako posebno mjesto. Zahvalni smo talentiranim umjetnicima, organizatorima zajednica i idejnim predvodnicima koji su u Googleu+ prepoznali mjesto za sebe. Google+ ne bi bio isti bez njihova angažmana i predanosti.
Google LLC 1600 Amphitheatre Parkway, Mountain View, CA 94043
Ovu ste obaveznu e-objavu usluge primili da bismo vas obavijestili o važnim promjenama Google+ stranice, proizvoda ili korisničkog računa.
Svijećnica ili Kalandora
slika: internet
''Blagdan Prikazanja Gospodinova, Svijećnica ili Kalandora
Danas je blagdan Prikazanja Gospodinova, Svijećnica ili Kalandora, a slavi se 40 dana nakon Božića.
U povodu današnjega blagdana u svim se crkvama Duvanjskoga dekanata slave svete mise i blagoslivljaju svijeće.
Svijećnica je spomendan na događaj kada su, prema propisu Mojsijeva Zakona, Josip i Marija donijeli Dijete Isusa u Hram da Ga, kao prvorođenca, obredno prikažu Bogu.
Tu se, bilježi evanđelist, zatekao starac Šimun, koji je uzeo Dijete u naručje i u nadahnuću, prepoznao u njemu budućega Mesiju. Pri tome je Šimun, to je okosnica blagdana, Isusa nazvao Svjetlom, doslovno "Svjetlost za rasvjetljenje naroda".
Otuda blagdanu pučko ime Svijećnica ili Kalandora.
Šimun je Mariji ujedno prorekao da će joj "mač boli probosti dušu".
Spominjući se toga događaja, vjernici danas u crkvu donose svijeće na blagoslov.
U obitelji se ta svijeća pali u različitim prilikama:na velike blagdane, u vrijeme oluje i grmljavine, stavlja se i u ruku umirućemu kao ohrabrenje i znak nade u vječni život, ali se pali i u drugim situacijama.''
hvala dragoj Ljiljani sa Facebooka za ovaj tekst
na današnji dan je sahranjena moja mama, 2.2.1993.
čudno, sjećam ga se kao da je bilo danas...
