slikar, pjesnik, čovjek duše ... poznavala sam ga, zadnji put sam ga srela 1998. godine, tiho sam pratila na internetu njegovo napredovanje u slikarstvu i pjesništvu, bio je toliko dobar čovjek, da se to ne može opisati riječima
sinoć sam kao uvijek u Google upisala njegovo ime - Davor Vuković - i saznala da je umro 14.2.2015. - to me je toliko potreslo, da nisam mogla doći k sebi, pričala sam sinoć kad sam to saznala i suprugu Davoru o Dadi i susretima sa drugim prijateljima gdje smo se svi nalazili jedan vikend u mjesecu, pričala sam suprugu kako sam ga iz grada vozila do Gajnica, tamo je izašao kod benzinske i čekao bus za Zaprešić, a ja sam jurila kući zbog Lorki
sinoć mi je bila tužna večer kad sam saznala da nema više Dade, tog divnog čovjeka duše
''IZVOR LJUBAVI
nitko nikoga
nikad nece ostaviti
uzalud su prijetnje
kaznom i sramotom
konačnog odlaska
nitko ništa
i nikog ne gubi
zauvijek
nema straha
od ovisnosti
i vezanosti
za druge
svi smo mi
tajno i trajno
povezani
ljubavlju
u dubini
i bolom
na površini
i ljubav i bol
nas bude iz sna
kojim sanjamo život
životima za druge
ne poznavajući sebe
ni druge
zbok kojih živimo
izmičući ljubavi
u bijegu od nje
bojimo se ovisnosti
o drugima
u tjeskobnoj nemoći
promašujući kobno
vlastiti život
mudrošću života
nitko nikoga
neće ostaviti
neće izgubiti
i neće napustiti
bol rastanka
je uzaludan
i nepotreban
za one
koji se vole
i za one
koji se ne vole
pa se mrze
ljubav je
naše trajno
i neprolazno
prirodno stanje
duše
u ljubavi
nema kraja
ni početka
niti grijeha
jedini je grijeh
zaboraviti na ljubav
zaboraviti da smo
izvor ljubavi
sebi
drugima
i svemu
odakle pristižemo
rastemo
i širimo se
u beskraj
poput zvijezda
jer i mi ljudi
smo u duši
jedno sa svime''