Sveta Marta iz Betanije
''– zaštitnica kućanica, žena čije napore i važnost ovaj svijet danas ne priznaje, Marta, sestra Marijina i Lazarova, bila je brižna domaćica kuće u Betaniji u koju bi Isus rado svraćao kako bi se malko odmorio od propovijedanja, dok je boravio u Judeji
Marta se u Evanđelju upravo i pojavljuje prigodom jednoga od Isusovih posjeta njihovoj kući. Kao i uvijek, zavrnutih rukava, zauzeta ulogom kuće domaćice, prima goste, poslužuje ih pićem, priprema sve potrebno za okrepu. Bacivši pogled na sestru, ugleda je kako sjedeći do nogu Isusovih, sluša Njegovu riječ, posve nesvjesna užurbanosti koja se odvija oko nje. Neko je vrijeme sve to strpljivo promatrala, a zatim ipak rekla nešto poput ovoga: “Isuse, reci ovoj mojoj dokonoj sestri neka mi pomogne: ostavila me posve samu posluživati!”
Isus je pogleda i s ljubavlju odvrati: “Marta, Marta, za mnogo se brineš, a jedno je potrebno. Marija je zacijelo odabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.” (Lk 10, 38-42).
Isus time nikako nije želio zanijekati vrijednost svakodnevnih kućanskih poslova kojima se tolike žene bave, baš kao niti rad kojim muževi priskrbljuju hranu, odjeću i sve ostalo što je potrebno njima i djeci, već je samo htio uspostaviti stanoviti poredak vrijednosti. Prije svega treba tražiti Kraljevstvo nebesko i pobrinuti se za potrebe duha: u svjetlu toga traganja, i sve ostalo dobiva smisao. U svakom slučaju, Crkva časti svetu Martu kao sveticu i predanu zaštitnicu te utjehu domaćica, čiji su svakodnevni napori nerijetko slabo priznati.
U Evanđelju Martu susrećemo još i kada je umro njezin brat Lazar. Znajući kako se Isus približava Betaniji, kako bi se oprostio od svoga preminuloga prijatelja, trči Mu ususret Marta. Iako joj je srce u komadićima, ne može samo stajati skrštenih ruku, poput svoje sestre Marije, shrvane od boli.
I u ovoj se tužnoj prigodi otkriva njezin poduzetni značaj. Dolazi ususret Isusu i govori Mu: “Da si Ti bio ovdje, brat moj ne bi umro! No, znadem da će Te Bog i sada uslišiti u svemu što Ga zaišteš!” Koliko god zauzeta i poduzetna bila, vjere joj ne manjka. Upravo je ta njezina jednostavna, ali nepokoljebiva vjera, i navela Isusa na čudo. I tako je Lazar bio vraćen u život.
Nešto kasnije, Isus se ponovo našao u kući Marte i Marije u posjeti, a bio je ondje i Lazar. Približavala se Pasha. U zraku se osjetio duh slavlja pa nam je Marta i opet predstavljena u svojoj ulozi: “Marta posluživaše” – piše nam Ivan evanđelist.
U ovom posljednjem spomenu Evanđelja zaključuju priču o Marti, ženi iz Betanije, koja jest bila zauzeta i užurbana, ali samo iz ljubavi prema Isusu i braći.
Ime Marta potječe iz aramejskoga i znaci “gospodarica”.
Zaštitnica je domaćica, kuharica, radnica, ugostitelja, sluškinja, pralja, umirućih, slikara i kipara, pomoćnica je kod krvarenja, kao i redovničkih zajednica koje nose njezino ime.
Molitva sv. Marti
O sveta Marto, tvoja je vjera nagnala Isusa da kaže: “Ja sam uskrsnuće i život”; vjera ti je dala da vidiš više od Njegove čovječnosti kad si uzviknula: “Gospodine, ja tvrdo vjerujem da si Ti Mesija, Sin Božji.”
S nepokoljebivom si nadom rekla: “Gospodine, znam da će Ti Bog dati sve što god zaisteš od Njega”, a Isus je zazvao tvoga brata Lazara i vratio ga od mrtvih. Čistom si ljubavlju dočekala Isusa u svom domu.
Prijateljice i sluškinjo našega Spasitelja, i ja sam opterećen/a mnogim problemima… Moli za mene da rastem u vjeri, nadi i ljubavi, da me Isus, koji je sjedio za tvojim stolom, čuje i dodijeli mi mjesto na gozbi vječnog života. Amen.''
Sveci Katoličke Crkve/Bitno.net
https://www.bitno.net/vjera/svetac-dana/sveta-marta-iz-betanije/
SVETA ANA
Danas je Sveta Ana koja je majka Blažene Djevice Marije....pisano je, da slava slijedi poniznost, a molitve pravednika dopire do prijestolja Božjega, gdje je uslišana. Tako usliša Bog i smjerne molitve naših dvaju svetaca. Bog naredi arhanđelu Gabrijelu, da ponese svakome veselu vijest Božjega milosrđa, što je nakanio izliti iznad njih.
Arhanđeo se prikaže Joakimu, kojega nađe zadubljena u molitvu, te mu reče:
„Pošteni i pravedni čovječe, Bog je vidio s visina, sa svoga prijestolja Tvoje želje, On je uslišao tvoje molbe i uzdahe i želi te učiniti sretnim na zemlji. Ana će, tvoja žena, začeti i roditi kćerku, koja će biti blagoslovljena između svih žena, koju će blaženom nazivati svi narodi.
Bog me vječni, nestvoreni i stvoritelj svih stvari, pravedan u svojim sudovima,- jaki i svemogući, šalje k tebi, jer mu omiliše tvoja dobra djela i milostinje. Pa kao što ljubavna djela raznježuju srce Božje te Ga potiču na milosrđe, tako i On hoće da obogati darežljivošću tvoju kuću i obitelj sa kćerkom, koju će poroditi Ana, a sam joj Bog nadjenu ime Marija."
MARIJA MAGDALENA 22.7.
»........''Marija Magdalena: Bila je javna grešnica sapeta sa ‘sedam zala’, a ostala je s Isusom kad su ga napustili i apostoli
Časoslov naroda Božjega na obvezni spomendan sv. Marije Magdalene kaže posve kratko ono bitno. »Bila je primljena među Kristove učenike. Nazočna je bila kod njegove smrti i na Uskrs veoma rano vidjela je Otkupitelja koji je od mrtvih uskrsnuo. Njezino se štovanje u zapadnoj Crkvi raširilo posebno u XII. stoljeću.«''
Sveta Marija Magdalena je u Novom zavjetu i apokrifnim pismima opisana kao učenica Isusa Krista. U hrvatskom jeziku uobičajeno ime Marija Magdalena zapravo je Marija Magdalenska, tj. Marija iz mjesta Magdale. Sva četiri evanđelista spominjuju Mariju Magdalenu kao svjedokinju uskrsnuća Isusa Krista.
Marija se rodila u Magdali u Palestini. Prema predaji, njezini roditelji su bili veoma bogati. Još kao djevojčica ostala je bez oca, a s petnaest godina i bez majke. Bila je neobično lijepa, a grješila je bludno kao javna grješnica. Međutim, taknuta Božjom milošću, počela je razmišljati o obraćenju. Nije se oglušila na Božji poticaj. Grad u kojem je griješila bludno izabrala je i za mjesto pokore. Javno je griješila pa je zato i odlučila javno činiti pokoru i zadovoljštinu za svoje grijehe. Javno je sablažnjavala druge, pa se javno i kajala. Nije se osvrtala na ruganje i prijezir mnogih. Došla je u kuću Šimuna, farizeja, kleknula do Isusovih nogu, cjelivala ih je, suzama ih prala, mirišljavom pomasti mazala i svojom bujnom kosom brisala. Evanđelje nam ne donosi nijednu njezinu riječ, ali suze pokajnice kazale su sve. Stoga joj Isus oprašta grijehe i otpušta je u miru, jer je postala velika pokornica. Od susreta s Isusom počela je Marija živjeti novim načinom života. Pratila je Isusa u javnim nastupima.
Prema jednima ona je ista osoba koja je pozorno slušala Isusove riječi dok je njezina sestra Marta pripremala večeru. U njihovoj obiteljskoj kući živio je i njihov brat Lazar, kojega je Krist uskrisio. Kada se Marta potužila jer sama priprema večeru, a njezina sestra Marija sjedi, Isus je kazao da je Marija izabrala ‘najbolji dio’. Iz nje je Isus istjerao 7 zloduha. Evanđelist Luka spominje Mariju Magdalenu u skupini žena koje su Isusa pratile u njegovu apostolskom radu. Bila je uz Isusa u najtežim časovima njegova života. Zajedno s Gospom bila je pod Isusovim križem na Kalvariji. U društvu anđela ostala je uz grob Isusov, našla se nad praznim Kristovim grobom. Uskrsli Isus njoj se prvoj ukazao i poslao je kao vjesnicu te radosne vijesti svojim apostolima. Vjernički puk uvijek je slavio Mariju Magdalenu kao veliku obraćenicu i njezin dan kao ‘svetkovinu suza’.
Bila je toliko otvorena Isusu Kristu da ga ni mrtvog nije mogla ostaviti, nego je došla na njegov grob kako bi tu crpla snagu da dalje raste u slobodi od spona od kojih ju je on oslobodio. Tu je doživjela čudesan susret s uskrslim Isusom. Nije ga najprije prepoznala, misleći da je vrtlar. No kada je on izgovorio njezino ime: Marijo, ona ga je prepoznala, hitro se okrenula i htjela obujmiti mu noge od sreće što je tu njezin Učitelj i Spasitelj.
Marija Magdalena je bila sapeta sa sedam zala. Nismo saznali koji su to bili duhovi, no očito su to bila teška zla koja su mučila jadnu ženu. Zato možemo razumjeti njezinu zahvalnost kad je na prvi dan iza subote već rano ujutro došla pomazati Isusovo mrtvo tijelo i plakati na njegovu grobu. Očito je, nakon što ju je Isus oslobodio od svih zala, bila sretna, zdrava i toliko sveta da je kršćanstvo evo već 2000 godina štuje kao uzor koji pokazuje kamo treba ići onda kad nas zahvate zloće. Njezino se štovanje u zapadnoj Crkvi raširilo posebno u XII. stoljeću.
Što je prethodilo Magdaleninu životu prije nego je primljena medu Kristove učenike, to je medu tumačima Svetog pisma, svetim Ocima i hagiografima veoma sporno. Njihova su mišljenja ne samo različna, već i posve suprotna. U srednjem vijeku bilo je snažno naglašeno da je bila velika grešnica i da se obratila Gospodinu te postala velika pokornica: najodličniji predstavnik svih obraćenika. Slikari su je obično slikali kako suzama pere Gospodinove noge, a kosom otire, poistovjećujući je s onom ženom, javnom grješnicom u gradu, do Isusovih nogu u kući farizeja šimuna Gubavoga. Mi se ovdje nećemo i ne možemo upuštati u ta raspravljanja, već jednostavno u sv. Mariji Magdaleni štujmo Gospodinovu učenicu, onu Magdalenu što je stajala pod njegovim križem, o čemu govore svi evanđelisti, i onu koja je prva vidjela Uskrsloga te postala blagovjesnicom njegova uskrsnuća.
»Kad uskrsnu u prvi dan sedmice, Isus se najprije ukaza Mariji iz Magdale, iz koje bijaše istjerao sedam zlih duhova. Ona ode i to javi onima koji bijahu njegovi pratioci, a sad bijahu u tuzi i suzama« (Mk 16,9–10).
Prazan grob te kako se Isus ukazuje Mariji iz Magdale krasno je opisao sv. Ivan u 20. glavi svoga evandelja. Tumačeći taj tekst, Grgur Palamas, solunski nadbiskup od 1340–1359, po utjecaju u istočnoj Crkvi tako velik kao sv. Toma Akvinski u zapadnoj, zapisao je o Mariji Magdaleni divnih misli. One prema tradiciji istočne Crkve, kao i svako drugo teološko razmišljanje, trebaju poslužiti kontemplaciji i mistici, molitvenom doživljavanju našega Gospodina. Pročitajmo jedan dio toga nadahnutoga Palamasova teksta!
»Medu onima što su nosile miomiris na Kristov grob, slavimo jedino spomen Marije Magdalene. Krist je iz nje istjerao sedam zlih duhova da bi dao mjesto sedmerostrukom djelovanju milosti Duha. Njezina ustrajnost da ostane i dalje na grobu zavrijedila joj je viđenje i razgovor s anđelima; zatim je vidjela Gospodina te postala njegovim apostolom kod apostolâ. Poučena i potpuno uvjerena iz ustiju samoga Boga, polazi naviještati im da je vidjela Gospodina i ponavljati im što joj je rekao. Promotrimo, braćo moja, koliko je po dostojanstvu Marija Magdalena zaostajala za Petrom, glavom apostola, i Ivanom, veoma ljubljenim Kristovim teologom, a koliko je ipak više od njih bila obdarena. Kad su oni dotrčali na grob, ne vidješe drugo do plahtice i ručnika; no ona koja je čvrstom ustrajnošću ostala do kraja na vratima groba, vidjela je prije apostolâ ne samo anđele, nego i samoga Gospodara anđela, uskrsla u tijelu. Čula je njegov glas i tako ju je Bog svojom riječju stavio u svoju službu. Hram je u kojem u ovaj čas stojimo slika Kristova groba. On je čak i nešto bolje od slike, on je, tako reći, stvarno jedan drugi Sveti grob. Tu se nalazi mjesto gdje se polaže Gospodinovo tijelo, tu se nalazi sveti stol. Svaki, dakle, onaj što se cijelim srcem žuri prema ovome božanskome grobu, istinskom Božjem prebivalištu, da bi tu sabrana duha i upravljena prema Bogu ustrajao sve do kraja, taj će ne samo na anđeoski način naučiti riječi nadahnutih knjiga, nego će i sam očima duha, da ne kažem i više: očima tijela, bez ikakve prevare promatrati samoga Gospodina. Jer onaj koji očima vjere promatra mistični stol i kruh života pohranjen na njemu, vidi u stvarnosti Božju Riječ, koja je za nas postala tijelo i nastanila se medu nama. A ako se udostoji i primiti ga, ne samo da ga vidi, već i sudjeluje u njegovu bitku, prima ga u svoje srce kao gosta te se ispunja božanskom milošću što dolazi od njega. Isto tako kad je Marija vidjela onoga koga su apostoli željeli vidjeti, zaslužila je viđenje i uživanje onoga koga prema Apostolu i anđeli žele gledati. Po toj kontemplaciji, po tom sudjelovanju u misteriju čovjek se sav pobožanstvenjuje.«
Sveta Marija Magdalena bila je za umjetnike, propovjednike, duhovne pisce uvijek veliko i trajno nadahnuće. Ona je i u puku veoma popularna svetica. U našim krajevima posvećene su joj brojne crkve i podignuti oltari. I pravo je da je štujemo te od nje naučimo onu čuvstvenu i djelotvornu ljubav prema Isusu. Ona je uz Gospodina pod križem, kad su ga gotovo svi ostavili, zato je postala tip vjernoga Isusova učenika, kakav bi trebao zapravo biti svaki Kristov sljedbenik.
Popularnost svete Marije Magdalene očituje se i u tome što je kao svoju zaštitnicu slave žene, pokornice, frizeri, tvorničari parfema i pomada, vrtlari, vinciliri, vinogradari i učenici. Njezino ime nose mnoge žene.
MOLITVA
Bože, sveta Marija Magdalena vidjela je uskrsloga Spasitelja i prva javila učenicima radost uskrsnuća. Daj i nama, po njezinu primjeru i zagovoru, svjedočiti da je Krist živ te ga jednom ugledati kao Kralja vječne slave. Po Gospodinu našem Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova.........«
katolici.org / Bitno.net
https://www.bitno.net/vjera/svetac-dana/marija-magdalena-obracenica-svjedokinja-isusova-uskrsnuca/
MAJKA BOŽJA BISTRIČKA
Zamolila sam je 13.7.2018. - pomogla mi je, hvala ti, Majko Božja bistrička, hvala ti od mog punog srca
MAJKO BOŽJA BISTRIČKA
''Ti si u svojoj majčinoj dobroti odabrala
u našem Hrvatskom zagorju mjesto koje se po Tebi zove
Marija Bistrica.
Tu se časti Tvoj čudotvorni lik.Tu je Tvoje Svetište
u kojem svoju djecu obasipaš svojim milostima.
Tu liječiš duhovne i tjelesne rane zemaljskih patnika
i ispunjaš želje onih
koji se pouzdano k tebi utječu.
Ti poznaješ sve moje duševne i tjelesne potrebe.
K tebi kao Božjoj i svojoj Majci odlučio sam doći,
da Ti otvorim svoje srce i izrazim svoje želje.
Ti me Isusova i moja Majko, koja u svojoj dobroti
nikada nikoga nisi od sebe odbila, milostivo saslušaj i usliši.
Amen.''
(Litanije Majke Božje Bistričke)