BRISANJE BLOGA ILI ZABRANA KOMENTIRANJA!
VIRTUALNO SAMOUBOJSTVO - virtual sui caedere
''Samoubojstvo (iz lat. sui caedere — ubiti se) — čin svjesnog i namjernog oduzimanja vlastitog života.''
Već sam tijekom 2003. par puta „ubijala“ neke nickove na jednoj web-stranici na kojoj sam počela pisati poeziju i tad sam pronašla moj nick, shadow-of-soul i taj nick nosim na sve web-stranice gdje se logiram.9.6.2009. sam zalutala i na portal Magicus i registrirala se mojim nickom, a kako je to počelo, priča moja povijest, ali nije počelo slavno, već kako je Irida jednom napisala: kao 4 godišnja doba!
Interesantno, kako tad nisam poželjela „ubiti“ moje postojanje na Magicusu? To mi je ovih dana palo na pamet...
no, vrijeme 4 godišnja doba je iza mene, sad sam na Magicusu dosta mirna, iako sam u zadnje vrijeme pomišljala tiho nestati sa Magicusa, ali ne „ubijati“ nick niti najavljivati odlazak, niti bilo što od gore navedenog. To sam samo spomenula mojim prijateljicama koje su kategorično obje rekle: „NE“ i danas malo surfam internetom, otkucam u Google riječ „samoubojstvo“ i pročitam ovo:
„Kod osobe koja je sklona počiniti samoubojstvo otkriveno je, da u mozgu ima manje neurona u dijelu mozga koji se nalazi iznad očiju, a i pokazuje se manjak transportera za serotonin.“
Pitam se, je li kod mene u zadnje vrijeme došlo do pomanjkanja virtualnog serotonina i jesu li mi virtualni neuroni bili u velikom manjku u virtualnom mozgu pa sam poželjela napraviti „tiho samoubojstvo“ a modo mio ili je nešto drugo u pitanju?
Prije bih to učinila bez puno razmišljanja, vrlo impulzivno, naglom odlukom i bez težeg suočavanja sa problematičnom situacijom. No, kod mene su se dogodile neke promjene, mogu reći čak i drastične promjene u odnosu na ona moja 4 godišnja doba kakva sam bila do tog razdoblja tako, da mi je nestanak sa Magicusa postao čak i smiješan i deplasiran.
I tako sam razmišljala, neke stvari su se počele događati same od sebe, to stanje koje me motiviralo na tihi nestanak sa Magicusa je polako nestajalo i počelo se stvarati novo stanje u meni kad sam shvatila kako ništa od toga (što me tad „mučilo“), u stvari, nije problem, već dar i taj „problem“ je postao oblak sapunice koju sam lako mogla otpuhati jednim dahom, bez puno napora.
Kako se to dogodilo?
Ne znam, samo znam da su, u meni, neke iznenadne promjene u virtualnom ponašanju postale vrlo minorne, skoro ih i nema, vidim da sam postala strpljivija u odnosu na neke stvari i vidim kako imam kontrolu nad mnogim svojim mislima kojima bih nekad pojurila odmah i bez puno razmišljanja je li dobro odmah reagirati ili ne i vidim, da su moja 4 godišnja doba polako prošla i da je sad nastupilo vrijeme petog godišnjeg doba, a to je vječno ljeto (ili jesen ili proljeće, ali nije zima).
Moja latentna odluka, da odem tiho u samoizolaciju je isparila kao voda na Suncu, tako da su se neke „suicidalne virtualne misli“ jednostavno same od sebe dijagnosticirale i nestale. To stanje nije bilo dugoročno zato što sam prepoznala uzrok i detektirala situaciju, pronašla lijek i ostavila svoj nick a samim time i moju nazočnost na portalu aktivnom i postojanom, ali u drugoj energetsko-emotivnoj formi.
Sada, nakon svega, mogu reći da je to čak bila i „virtualna depresija“ koja me obuzela na neko vrijeme, ali me isto tako i pustila, tako da sad nema one tjeskobe, tuge i nelagode svaki puta kad bih se logirala na Magicus i sada je sve drugačije.
„Virtualna depresija“ i „virtualno samoubojstvo“ idu rukom pod ruku, zato je potrebno primijeniti na sebi kao lijek mali odmak od tog problema, sanirati uzrok i vratiti se u virtualni svijet kao što se svatko vraća u svoj normalan život.
hvala na pozornosti, uz lijep pozdrav,
Shadow
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=71426
VIRTUALA - autorice: EMILIJA DEVIĆ & JADRANKA VARGA
Virtuala me je zavela
svojom divnom čarolijom
i na čudne puteve me dovela
svojom posebnom magijom.
Pronašla sam Magicus stranicu
gdje provodim dane svoje
i ostavila je kao zadnju stanicu
da na njoj nižem lijepe pjesme moje.
Neću ostaviti Magicus-raj,
jer ovdje ću ostati,
a kad dođe opet mjesec maj
rođendanska čestitka će mi opet zasjati
Zato, dragi moji prijatelji virtualni,
krenimo svi stazom snova,
budimo uvijek promjenljivi, ali stalni
jer Magicus se uvijek rađa iznova.
Kažu da je lijepo u raju
to svi anđeli znaju,
ali "u paklu je prava ekipa",
nitko ne zna tko koga pipa
jer se sve događa munjevito
paklenski strelovito
da ne možeš uhvatiti nikog za rep,
jer u paklu si ionako slijep.
Tako je, virtualo draga moja,
neka bude to i volja tvoja
kao što će biti i moj izbor
da mi je vrijeme napustit' ovaj zbor
gdje se nekad tako lijepo pjevalo,
gdje se nekad tako slobodno disalo,
ali vrijeme mi je poći mom snu,
jer predugo sam bila tu.
Zato neka sada neke nove rime
ispišu nekog anđela ime,
a ja ću malo odmoriti od virtuale
i konačno uloviti krijesnice male
što su mi jednom na čelo sletjele
i zauvijek svoj trag na srcu ostavile.
Zato, draga moja Partnerice,
nabaci osmijeh na svoje lice
zabaci kosu iza ramena
i ponekad se sjeti mog imena
kako smo nekad ovakve vjenčiće plele
i daleko prijateljstvo isplele
u jedan lijepi pjesnički niz
i bez lazanja ugriz :)…
Lijepo smo se družile
i dosta toga dobrog iza sebe ostavile.
Zato, draga moja Partnerice,
puno pozdrava od tvoje daleke
virtualne prijateljice.
pjesma je napisana 14.9.2011. u formi komentara, Pjesnikinja & Shadow
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=78047
