ISKRENOST
ovaj tekst je napisan 6.2.2010. na jednom portalu..
iskrena biti ili ne biti? da se malo podsjetim...
"Mi volimo iskrenost samo kod osoba koje nas vole, a iskrenost ostalih nazivamo bezobrazlukom." - André Maurois
Otvarati sebe na ovakvom mjestu? otvarati sebe na blogu?
Dobro pitanje ... u principu, možeš se otvarati, ali poučena iskustvom i online i offline, uvijek umotano u asocijacije, metafore, tako da, samo ti ili najbliži prijatelji u stvari znate o čemu se radi... glupost je tražiti od drugih sve ono nenamireno što imamo u sebi, jer drugi nam ne mogu dati onu esecijalnu stvar koja nam nedostaje – mi sami sebi, drugi mogu biti samo suputnici na tom putu života, idu usporedo sa nama, ali i razilaze se sa nama – kako u mišljenju, tako i u životu...
Dok nisam imala sebe u sebi, bila sam, recimo ovako: malo čudna i sama sebi :) otkad sam počela živjeti život izvan okvira monitora, virtuale, od tad osjećam da sam se i ja promijenila, ali na ono bolje i dalje se imam :) sebe u sebi, ali nisam više nenamirena i nisam više ljuta na čitav svijet, jer čitav svijet mi i ne može dati ono što sam uporno pokušavala naći – sebe...
Kad sam se promijenila i ostali iz moje sredine su se promijenili prema meni, jer nitko ne voli ''crne rupe'', a to su nenamirene osobe – osobe koje uporno tjeraju svoje – poznam to, jer sam to činila recimo nekih 6,5 godina (od 1.3.1998. do 15.8.2004.), ali sam se opametila...
A kako to da sam se opametila?
Pa dosadilo mi je više takvo stanje bez promjene, ta frustriranost, samoća u gomili, prolaz godina u ništa i prijelaz nikuda ... kraja nema, a ja uporno tjeram svoje :)...
Od 2.12.2003. sam član jednog portala i nagledala sam se svašta, ali samo iza monitora :) nisam nikuda izlazila, prije nego sam otvorila moj stalni nick 'shadow-of-soul', zapalila bih se virtualno ko' budala i emotivno i prijateljski, brisala nickove, blogove; đizus, stvarno je to vrijeme bilo kao vrijeme punog Mjeseca (trajalo je cca 4 mjeseca) :) ...nekontrolirano bih zapadala u iluzije, predrasude, lutanja, zastranjivanja od stvarnosti, spas sam nalazila u pretakanju tih misli u blogove i tako sam počela pisati drugačije, nego sam prije dijelila svoje misli sa bijelim papirom/monitorom i tako, malo po malo počela se kristalizirati jasna slika: želim van iz tog svog zlatnog zatvora gdje sam se sama zatvorila...
E, dok jednog dana nisam otišla u život – otišla sam na ples sa jednom frendicom i ponovo počela živjeti, dosta mi je bilo mene onakve – sjene duše :), ali zadržala sam ovaj nick čisto iz zadovoljstva, da se više nikada ne vratim u onakvu sebe – u tu sjenu duše :) sve ostalo je povijest i mnogi zapisi, pisani u tim mjesecima, ponavljaju se i na mom poetskom blogu, jer ih želim spremiti…
Zbog toga i pišem kad je što napisano (naime, skinula sam dosta toga sa portala gdje sam i počela pisati 1. zbirku poezije "Sjena duše", jer ne bih željela da mi se to pogubi u virtualnoj pustinji, a i ovaj tekst je napisan 7.3.2007. na tom portalu gdje sam počela javno objavljivati moju poeziju, samo sam ga danas malo doradila.
Inače, volim dijeliti svoje misli umotane u raznorazne metafore i asocijacije sa drugim ljudima, to je moja duševna hrana, jer kako vidim, nisam jedina koja piše vlastite stihove bilo u formi pjesme ili proze.
Svatko od nas je našao nešto za sebe, a ja sam tako pronašla svoju – ‘’SJENU DUŠE’’.
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=40496
