"SAVRŠENA IGRA RIJEČI" - POPIS AUTORA KOJI SU UVRŠTENI U ZBIRKU
slika: internet, digital artist
Opet sam se jako ugodno iznenadila, kad sam na Facebook-u pročitala ovo:
"Poštovani prijatelji,
završen je natječaj za zajedničku zbirku SAVRŠENA IGRA RIJEČI objavljujemo popis autora koji su uvršteni u zbirku te ujedno svima od srca čestitamo i veselimo se susretu na promociji zbirke.
SAVRŠENA IGRA RIJEČI
Popis autora za zbirku:
1. Joža Bebrinski -- OŽIVLJENA USPOMENA
2. Dubravka Zaharija -- ZA TEBE SU ONE SUMLJIVOG MORALA
3. Jelena Ćopić -- FRTAJ ŽELJE
4. Snežana Dubak -- MIROM SJAJNIH VRANA
5. Marijan Lončarić -- SNAGA SAMOĆE
6. Malenka Melanija Bulat -- IGRA
7. Pece M. Cvetkoski -- ZA MOJU MUZU
8. Stojan Georgiev-Tane -- RUŽO MOJA
9. Mario Blanda -- ****
10. Sladja Curic -- DOTAKNI ME BEZ DODIRA
11. Luci Tukić -- ZABORAVIM
12. Goran Suručić Legenda -- AKO VOLIŠ
13. Sanja Kosić Anna -- U SOBI STAKLENIH ZIDOVA
14. Kristina Koren -- KRHOTINE SVILENIH KRILA
15. Jelena Stanojčić -- NEKAKO S PROLJEĆA
16. Boris Topličanec -- ****
17. Ljubica Ribić -- ASMATIČNI NAPADAJ
18. Milan Novak -- TRIDESET I ŠESTI DAN
19. Petar Černov -- AJDE BAREM
20. Davorka Črnčec -- MISAO
21. Mirjana Pejak Peki -- SJENOM TIJELA ŽENE
22. Bleženka Lešić -- ZA TEBE NESTVARNA
23. Milodar Tomljenović -- NIJE UZALUD
24. Jože Brenčić -- ROŽE OB POTI
25. Suzy Novak -- ŽIVIM U TEBI
26. Miroslav Borić -- ON ZNA
27. Jasna Šemiga Pintarić -- TIŠINA
28. Sandra Ban -- ZAHVALNA ŽIVOTU
29. Nevenka Jabuka Smiljanić -- JOŠ JEDAN SAN JE POČEO
30. Anđelka Korčulanić -- NE PODIŽI GLAS
31. Damir D. Ocvirk -- MAŠALA
32. Anđa Jotanović -- PJESMA BIRA MENE
33. Biserka pl. Vuković -- LJUBAV ŽIVOTA
34. Mirjana Habek -- POLAKO SE BUDIM
35. Boris Semioni -- SVE JE BILO ŽUTO
36. Vera Bosazzi -- ŠTO OBLACI SKRIVAJU
37. Jadranka Varga -- HALJINA
38. Tea Bicak -- OSMIJEH IZ POGLEDA
39. Nataša Periša -- MORSKA ČAROLIJA
40. Đurđica Blažinović-Zoričić -- ERROR
41. Katarina Zadrija -- TEBI BARABO MOJA
42. Ivan Gaćina -- PREKRASNI DANE
43. Biserka Spajić -- KAO MORE ŽAL
44. Nino Bijelac -- ****
45. Danijela Ražov -- OTKUCAJI NOĆI
46. Jasenka Medvedec -- DOŠLA SAM TI
47. Zdravka Meštrović -- OBLAČAK
48. Ljiljana Pasariček -- TANGO ŽIVOTA
49. Dražana Kaleva-Ina -- PRIČAJ MI
50. Snježana Segnan -- NEPOKORENA
51. Ivica Ušljebrka -- DOK SNIVAŠ
52. Bosiljka Pavlović -- KAD RUŽE PROGOVORE
53. Ljerka Varga -- RAŠIRI KRILA
54. Mladen Ćosić Točak -- K`O DRVO SAM BEZ KORIJENJA
55. Ljubica Sedlaček -- TI ZNAŠ, ZAŠTO
56. Tanja Ocelić -- SLOBODA JE LET
57. Emilija Dević -- I RUŽE I TRNJE
58. Lidija Sopjanac -- TEBI
59. Mirela Belaj -- BEZ NASLOVA
60. Nina Ranitović -- JA SAM TAJNA
61. Mirela Osmanović -- AKO TE POZOVEM
62. Evica Kraljić -- NA SVJETLUCAVOJ STAZI PROLAZNOG ŽIVOTA
63. Dragan Miščević -- IZGUBLJENA OLOVKA
64. Nada Vučičić -- TIJELO JE DNEVNIK, PAMTI
65. Mladen Crnković -- BEZ REDA
66. Ruža Rosi -- MISLI CRNE ŽENE
67. Luka Premer -- OPOMENA
68. Larisa Janičev-Stojanović -- RASTANAK
69. Neda Dukarić Kostelac -- U TVOJIM RUKAMA
70. Sakiba Harčević -- PTICE
71. Julijana Plenča -- RIJEČ, PO RIJEČ
72. Milica Lesjak -- SUMRAK
73. Damir Klaić -- PJESNIK MALI
74. Ana Dudić -- NE NAPISAH TI PRIJATELJU
75. Vesna Juretić -- JER JESI
76. Davorka Flego -- ČOVJEK I MASKA
77. Violeta Sekovska -- STRAST
78. Tea Slama Žigman -- SVJEDNO JE
79. Damir Maras -- A JA NISAM HTJELA''
"ISTO PRIVLAČI ISTO"
slika: digital art
Isto privlači isto nevjerojatna istina: iste energije privlače iste: dobri ljudi privlače dobre, a zločesti zločeste, a što kad se zločesti nakalemi na dobrog pa ga ne pušta, ima li u tom slučaju u tom dobrom čovjeku neke zlobe čim je privukla tog zločestog? Rekli bismo, da ima ili je stvar u manipulativnoj tehnici, toliko izrežiranoj u sustavu mentalnog sklopa zločestog čovjeka, da je to prisvojio kao svoju karakternu osobinu?
Ne znam, znam samo, da se zločesti uvijek nekako skupe zajedno, kao kad magnet prikupi željezne kuglice, tako i oni pojure tom glavnom zločestom koji ih hrani svojim ego-tripom, a kuglice male misle i misle, da je to iz "prijateljskih osjećaja"...
Ne, kuglice male, nema tu prijateljstva:
- samo ogromna rupa headmastera (čitaj: upravitelja događajima i odnosima), rupa koja se hrani njihovim energijama;
- neke kuglice su se same "osušile" pa u sebi pa pucaju na sve što je lijepo i dobro, sve im smeta, čangrizave su, psuju, prigovaraju na sve, ništa im nije dobro, tek ono što njihovo jato plasira - to je ok, a svačija tuđa sreća ili drugačije mišljenje je napad na njihovu osamljenost u sebi, njihova grubost se očituje u svakom pogledu i riječi;
- druge su neiživljene cure/dečki, a žene/dečki već odavno postali pa i ostarjeli, zaljubljeni potajno u neku lijepu osobu, ali da se to ne zna, žive život na oštrici normalnosti pa onda zabrazde u negativna raspoloženja, toliko loša, da se ne sviđa ponekad ni ovoj drugoj osobi koja se drži uz nju kao motka uz motku;
- druge su toliko “pametne”, da na sve imaju odgovor, svakome daju savjet što i kako, a same se toga ne drže pa se zaborave i raspale sve kontra onog o čemu pričaju i popuju;
- treće su toliko samodopadne same sebi, da zasipavaju ove druge svojim doživljajima i glupostima, tričarijama i gluparijama, praveći se isto tako ono što nisu.
Neću dalje nastavljati, jer se zna: ''ono što tražiš traži tebe''.
Hvala Bogu, kad ''isto privlači isto'', takve su osobe same sebi dovoljne, stvorile su svoje jato u koje, hvala Bogu, meni i sličnima meni, mjesta nema, ali ono što tražiš, traži tebe: i to je istina, manipulatorski headmaster šalje svoje ubojite energije prema svemu što je dobro i lijepo pa kićenim ili ''iskrenim" riječima zavede i poneku dobru dušu.
Pitam se onda, a je li ta zavedena duša dobra? Da, dobra je, samo još ne vidi, da je zavedena manipulatorskim šarenim papirićima, toliko bezvrijednim, a kad to spozna – bit će kasno; izgubit će i dio sebe, ali i druge dobre ljude, koji su se našli na njenom putu.
Hvala Bogu, isto privlači isto.
Toliko o privlačenju!
POEZIJA SVEMIRA - ŽELJKA KOŠARIĆ SAFIRIS, JADRANKA VARGA i DR. ZLATAN GAVRILOVIĆ KOVAČ
ISBN broj: 978-953-8100-54-3
http://www.digitalne-knjige.com/poezijasvemira.php
RIJEČI AUTORA
ŽELJKA KOŠARIĆ – SAFIRIS
Riječima izraziti neopisivo, kad zadivljena promatram zvjezdano nebo, mogu jedino kroz stihove, ritam, svjetlosnu muziku, maštu.
Zaplesati zvjezdani valcer kroz tu riječ, ispreplesti unutarnje galaksije sa dušama čiji je doživljaj sličan ili potpuno različit od mojega, velika je radost i čast, jer se prilikom dodira naših unutarnjih struna rađa nešto novo, do sada nedoživljeno, neistraženo… pozivnica za još jedan zvjezdani let.
„Zvjezdano sam nebo, da, sada sam svoja…
bezgranična, svjetlosna, ponorna i tamna,
pustolovna, nemirna, spiralnoga tijeka,
eksplozivna, tiha, udaljena, zamamna,
prostrana, neistražena, zvjezdana rijeka…“
Željka Košarić – Safiris,
Zagreb, 20.5.2016.
PLEŠI, PLEŠI…
Pleši, pleši, dušo mila,
zvjezdano je nebo pozornica tvoja,
Svjetlost nek' zašušti kao tanašna svila
svaki nabor čini slap od duginih boja.
Pleši, pleši, dušo noćna,
jer u tami zvijezde zbog tebe su sjajne,
u odsjaju svake poruka je moćna
koja nudi plesne korake beskrajne.
Pleši, pleši, dušo snena,
u trenu kad uvidiš, da ples je stvarnost tvoja,
kad u tebi zagrle se i svjetlost i sjena,
znat ćeš, da si slap svih duginih boja.
Pleši, pleši, dušo draga,
jer i treptaj zvijezde valcer je u noći,
kad do tebe stigne jednom moja svjetlost blaga,
plesni korak nećeš zaustaviti moći.
JADRANKA VARGA
Dragi moji čitatelji,
ova naša zajednička zbirka, „Poezija Svemira“, nastala je jednog poslijepodneva, dana 19.5.2016., na inicijativu dragog prijatelja Zlatana i spojila je troje članova portala www.magicus.info koji su napisali svoje riječi o Svemiru.
Ova zbirka čini zapisivanje naših razmišljanja o duhovnim temama i aspektima prolaznosti i života i sveukupnosti cijelog Svemira gdje je sve tako tamno i mirno, a tek poneka svjetlosna zraka obasja tu nemirno mirnu dubinu beskraja.
Ovo su teme koje su me oduvijek zaokupljale i time sam si potvrđivala ono što sam oduvijek znala u duši – nismo sami.
Jadranka Varga,
Zagreb, 19. 5. 2016.
LILA NIGHT
Iz svilene tame Svemira izronila sam blijeda lica i praznog srca, a u mekoj tamnoj podlozi ovog ranog jutra ocrtavaju se konture mog lica i zastajem prstima na trepavicama ispod kojih su noćas ipak odletjele bijele ptice putem južnih vjetrova.
Kažu, da je „najtamnije pred svitanje“, kažu i da nebo ima boju čelika, kažu i da je ljudsko srce prepuno bola zbog neuzvraćenih odgovora sa neba.
Ljudi svašta kažu, neki i lažu.
Srce me nikad prevarilo nije, čak i kad u noći gorke suze lije, znam i blijeda lica i tužnog srca još uvijek očekujem – odgovore sa neba.
LT. DR. ZLATAN GAVRILOVIĆ KOVAČ
Pred nama se nalazi zajednički rad troje autor(ic)a pod nazivom “Poezija Svemira”, dakako, poezije koja bi imala kao svoju temu dubine Svemira uvijek je bilo i uvijek će biti i po tome ova knjiga nije ništa izuzetno.
Izuzetno je, međutim, to da se ona znatno razlikuje od sličnih pokušaja koji su NASA-ine fotografije Svemira uglavnom objašnjavali na način shodan prirodnim znanostima.
Razlika je, dakle, u odnosu na NASA-in projekat to, da su slike Svemira ovdje praćene literarnim i filozofskim zapisima koji daju uvid u našu egzistencijalnu dramu ovosvjetovoga življenja i da je mimo prirodno-znanstvenih relacija Svemir ovdje viđen kao estetički problem kojega pokušavamo opisati, ali kojega u svojoj biti ne razumijemo.
To je, dakle, glavna razlika u odnosu na prvu knjigu koja donosi slike Hubbleova teleskopa koja ima naslov “Hubble's Universe, a new picture of space” iz 1996. godine.
I drugi moment koji ovu knjigu čini posebnom je svakako izbor njenih autora koji možda nemaju komercijalnu „težinu“, da bi bili traženi i promovirani uz dobre naknade, već je riječ o autorima koji su poetsku riječ učinili smislom vlastitog življenja na način, da im se čitav Svemir čini rodnim mjestom svekolikoga poetskoga stvaralaštva. Odatle ne postoji razlika između poetske i kozmičke ljepote, to je jedno te i isto.
I konačno, ja bih se zahvalio usrdnosti glavnoga urednika portala www.digitalne-knjige.com gospodinu Grbac Nenadu, čijom zaslugom je ovo malo djelo ugledalo svjetlost dana kao i autoricama, gospođama Željki Košarić-Safiris i Jadranki Varga koje su svakako najzaslužnije, da se knjiga predstavlja zainteresiranom čitateljstvu u obliku u kojem ona već jest.
Lt. dr.Zlatan Gavrilović Kovač,
Adelaide, 19th of may 2016
LJEPOTA KAPI
Onome, koji ne voli
lijepo pripada sedlo i uzda
i onaj tko se nije zaljubio
u Njegovo Lijepo Lice
i onaj koji je bez Ljubavi
prema Ljepoti,
jer ima srce od kamena
ili pak srce,
zahvaljujući Ljubavi prema Ljepoti,
obuhvaća grandiozno carstvo oblika
svega onoga što je živo.
A što je Lijepo na Njegovom Licu?
Na toj površini vode
koja se presijava - Njegove suze!
Zatvoreni oblik kapi
sa svojom prirodnom loptastom formom,
kada padne – nejasno je vidljiva
pa se onda pojavljuju krugovi valova
koji se koncentrično šire na površini vode,
simetrija kovitlaca u zaustavljenome strujanju
ili je pak kap
koja poskakuje poslije pada,
jedna igra valova
i njome nošena igra svjetlosti.
Prvo je postojao pogled Keplera
i osjećanje velike ljepote
nevidljivoga sistema planeta,
a onda su postale vidljive
velike spiralne nakupine,
a slično je i sa loptastim sistemima zvijezda
i čitavoga Svemira
čija struktura ne može važiti,
da je znanstveno objašnjena,
nego je prethodni opažaj neposredno estetski.
Svi odnosi veličina
imaju estetsku stranu,
jer u njihovome obliku
baš kao kod elipse
postaje vidljiv jedan zakon
kojeg prije svega osjećamo,
ali ga ne shvaćamo.
Zato je točno,
da onome koji ne voli Ljepo,
pripadaju sedlo i uzda.
MOŽDA - PJESMA JEDNE OD NAJDRAŽIH PJESNIKINJA
MARIJAN GRAKALIĆ je pisao o njoj kao "kneginji skrivenog Zagreba", čiji tekst donosim ispod Mirine pjesme "MOŽDA"
Mira Mihajlović, predivna pjesnikinja, čija duša više nije među nama, svojom poezijom je obilježila osjećaj dubokog poštovanja i divljenja stihovima ove izuzetne pjesnikinje
srela sam je na portalu iskrica-weblog kad je pod nickom "ZASTALA" i "DELOG" pisala svoju poeziju, prišla mi je prva sa komentarima, poslala mi je privatne poruke kako me prati i kako joj se sviđa moj način pisanja, uspostavile smo jednu lijepu komunikaciju, onda mi se javila na e-mail i poslala link svog bloga
pratila sam njeno pisanje i odjednom je samo - nestala ... nije više "zastala", već je - nestala ... ostavila je haljinu od tijela i duša joj je poletjela u Nebo ...
Mira Mihajlović, draga "zastala" i "Delog", ostala mi je u jednoj posebnoj uspomeni sa svojim predivnim stihovima, neka joj je duša u spokoju kod našeg Gospodina Isusa Krista
ovo je blog Mire Mihajlović - K R A J O L I C I
http://krajolici.bloger.index.hr/post/mozda/5797609.aspx
MOŽDA - Mira Mihajlović
''Možda sam samo zalutala,
a ovaj život tek je kratki san pred jutro
možda je svijet zauvijek puknuo
na dva nedodirljiva dijela,
pa čujem nepostojeći jecaj
sebe druge iz one polovice
u kojoj nisam sada.
Možda si ti samo prikaza iz nekog drugog vremena
u kojem smo se mogli voljeti,
a ja se lažem pod tom koprenom očiju gladnih nježnosti
da tamo smo za koji tren.
Možda je ljubav samo mit za izgubljene duše,
koje se ne usude stati na tlo
tvrde i suhe zemlje?
Možda sam sanjala tvoje oči
u nekim nemirnim snima u zoru,
kad se zadnji kradljivci duša
prikradaju naivnim i željnim,
ostavljajući ih da mjesečare po jasnom suncu.
Možda te proizvelo moje nježno ludilo
osuđeno na samoću,
i začudnost tvojih očiju
popilo umjesto nektara.
Možda je moja duša čula jecaje tvoje duše
dok se plaho otimala dubinama
tamne samice nedodirljivosti,
koja u lijevu pretklijetku srca ulijeva studenu vodu,
a ošit grči u nadmoćnu volju.
Možda ja samo zalijevam
svoj dječji vrt mitova i bajki
pričajući im o tebi,
ne bi li lakše dočekala zoru
da te tamo sretnem?''
''Mira Mihajlović – Odlazak kneginje skrivena Zagreba
Urednik dana Ožujak 17, 2013/Comments closed
Jutro je, sunce ulazi kroz prozor, novo ljeto će uskoro.
U polusnu, trzajući,bunovno se okrećeš na drugu stranu,
uvijek sanjaš crnu noć pred zoru.
(Mira Mihajlović, 2008.)
Piše: Marijan Grakalić
''Iza fasada i zvukova ceste postoji i onaj drugi Zagreb i oni drugi ljudi, ustvari svi mi koji smo tek svojevrsni urbani nomadi zatočeni u vlasti onih nebilježenih tajni zbog kojih je moguće da postoji svaka neuštirkana slika svijeta. Carstvo je to neobičnih priča i sudbina, izvornih rješenja, sebi svojstvenih vizija, prekomorskih sanja, utopističkih nadahnuća a često i mistične poezije prožete silinom životnih uspona i padova. U toj zabranjenoj memoriji susreću se predaje o mrtvima sačuvane u sjećanjima gdje čudesna matematika i geografija imaju drugo značenje nego u školskim klupama. Ne robuje se ničem. Ljubav je život u slobodi i stvarna moć, način postojanja i njegova refleksija. Između tanatosa i erosa nestaju brige za etikete uobičajenih konvencija.
Nema tu nikakve volje da se bilo što tumači. tek je posrijedi odlučnost da se uvijek živi po svojoj volji, sve do smrti. Mira Mihajlović bila je i bit će ikona tog drugog i prikrivena podneblja Zagreba što živi ispod razgledničkih privida u svojoj kući iako kuće nema, u svome vrtu koji nije njegov i koji znači sve iako nema ništa. Neizrečenost je i tako tek mjera pjesničkih nastojanja da se ispuni prazni hod proteklih dana i krene naprijed sa stihom na usnama koji moguće, ostane tu, kako bi onda nenadano obilježio zoru nekog jutra kada sve noći već prođu.
Bila je strasna ljubavnica svoje osobne zagonetke, pustolov i poglavica koju je dotakla nenadana sjena vidovitosti, štovatelj zvijezdoznanstva i njegovih nebrojenih presedana, čarobnjak koji sluti nevidljive energije i neizrečene misli. Štovala je moć nadahnuća svih vrsta muških i ženskih priča, poznavala magije nenadanih promjena i živjela kao vječni podstanar, ali i veleposjednik izvornih misli koje su se mogle ponekad fizički osjetiti. Nije se ni s čime zavaravala. Pisala je pjesme, rješavala matematičke zagonetke, osluškivala one zvukove i vibracije za koje nije dovoljan samo sluh već i poznavanje tajni srca, te kužila kozmos. Odlazi netko zbog koga će mnoge duše biti još dugo izložene prokletstvu samoće, netko zbog koga i ono posljednje prosvjetljenje u snu moguće neće biti dovoljno sretno i prijatno jer će ostati bez milovanja i boja.
Nakon teške bolesti, skromno i tužno, Mira je nestala u onoj bjelini jutra koja se nazirala između krošnji u ulici s drvoredom kestenja. Otišla je za svojim vlastitim tragom, sa svom patnjom i pod dojmom nenadanoga što uvijek iznenadi kada je smrt pred vratima. Znam da je ništa ne može vratiti, ali noćas kao da čujem moje i njene korake na pločniku i znam da korača sa mnom kroz ulice ovog grada, pod njegovim sjenama i svjetlima prozora, ne znam kuda, možda do one male crkve u kojoj smo bili pred neku godinu na jedan ljetni dan. Tamo ću zapaliti svijeću i čekati da me mir dotakne svojim krilima,sam i tužan, dok vjetar u svojoj jednostavnoj ljepoti bude vladao ulicama i nebom. Isti onaj za koji vjerujem da je njenu dušu odnio gore, dalje od svake noći i patnje. Zbogom Mira.''
https://radiogornjigrad.wordpress.com/2013/03/17/mira-mihajlovic-odlazak-kneginje-skrivena-zagreba/
