SAFIRIS: "KADA STIH JE ŽEDAN RIME" - nova knjiga
ISBN 978-953-8100-58-1
http://www.digitalne-knjige.com/safiris3.php
''Nova knjiga na portalu
http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php
Drago nam je da vas možemo obavijestiti da je na portalu
http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php
objavljena još jedna nova digitalna knjiga.
Zbirku pjesama
"Kad stih je žedan rime" - Željke Košarić - Safiris
predstavit ćemo vam uz pomoć recenzije knjige:
Prepoznavanje "noći duše"
Ne postoji čovjek koji nije prošao kroz "noć duše", koji nije iskusio onaj duboki ponor u koji povremeno upadnemo dok kročimo stazom života. Nazivaju ga i ponorom očaja.
Nemoguće je izbjeći ga, a samo snaga duha određuje hoćemo li se iz njega izvući. Mnogi, na žalost, ostaju u njemu, a da ga nisu ni svjesni. Jednostavno kažu "C'est la vie!".
Posebno je pjesnicima i drugim kreativnim dušama teško kad se nađu u prostoru bez riječi, boje i glazbe. Željka Košarić - Safiris je u svojoj novoj zbirci pjesama majstorski i zrelo opjevala svoje iskustvo gubitka inspiracije koji ju je odveo da zaroni još dublje u sebe i luta u samoći svojeg unutarnjeg svijeta sve dok nije otkrila da je sve zapravo tamo i da nikad nije nestalo.
Nove spoznaje Svjetla su izniknule iz prividne Tame, a njena poezija nas kroz njeno proživljeno iskustvo prema kraju zbirke vodi do jasnih trenutaka prisutnosti pretočenih u stihove. I nije vrijednost ovih pjesama toliko u njenom osobnom pjesničkom hodočašću koliko njeni stihovi prenose mudrosti puno dublje i drevnije od prolaznih oscilacija života.
Tko će pažljivo čitati, zapravo dozvoliti si da osjećajno uroni u Safirisinu poeziju, i sam će osjetiti pomake u svojoj duši, osjetit će "prepoznavanje". No, više je to od rezonancije s vlastitim iskustvima - ova zbirka je doista duhovni melem, i putokaz za svakoga tko upravo sada prolazi kroz "noć duše", jer vrlo je utješna spoznaja da će se "žedan stih" doista obilno napojiti rimom.
Boris Pecigoš, dipl. slikar
do sada objavljena djela:
"Zvjezdani šapat Duše" (2009) tiskano izdanje
"Svjetlosni zagrljaji" (2016) digitalno i tiskano izdanje
http://www.digitalne-knjige.com/safiris.php
"Netko postoji " (2016) digitalno i tiskano izdanje
http://www.digitalne-knjige.com/safiris2.php
"Poezija svemira", (2016) Zbirka poezije, Košarić, Varga i Gavrilović - Kovač.
http://www.digitalne-knjige.com/poezijasvemira.php
"Kad stih je žedan rime" (2016) digitalno i tiskano izdanje
http://www.digitalne-knjige.com/safiris3.php
Onako usput ćemo spomenuti da je knjiga "Kad stih je žedan rime", Željke Košarić - Safiris, dostupna i u Epub formatu (format namijenjen čitanju knjiga na tabletima i mobitelima).
Tu knjigu, baš kao i sve naše ostale dosad objavljene digitalne knjige, moći ćete preuzeti s našeg portala tako da svojim mišem kliknete na link:
http://www.digitalne-knjige.com/safiris3.php
te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.
Posebno ćemo spomenuti i činjenicu da su sve digitalne knjige objavljene na našem portalu uključene u sustav ISBN (International Standard Book Number ili međunarodni standardni knjižni broj).
Time se te knjige i pravno izjednačuju s tiskanim knjigama što je posebno važno za sve autore knjiga objavljenih na našem portalu, jer se time i digitalne knjige objavljene u našoj nakladi, odnosno na portalu
http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php
priznaju kao objavljena djela.
Nadamo se da ćete posjetiti stranice našeg portala te da ćete biti zadovoljni kvalitetom i
atraktivnošću materijala, koji vam nudimo.
Srdačan pozdrav
portal
http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php
Nenad Grbac"
PUN MJESEC - danas pa opet za 70 godina - ovakav tek 2094. godine
Slika: Josephine Wall
Vidite ga večeras, pa ponovno za 70 godina – pun mjesec vam donosi novac!
Ponedjeljak, 20. lipanj 2016. 13:02:24 sati
''PUN MJESEC U PONEDELJAK DONOSI MASOVNO LUDILO: Stravično upozorenje astrologa!
Pun mjesec uoči ljetnje dugodnevnice je događaj koji se dešava jednom u životu.
Nije se dogodio već više od 70 godina, a ponoviće se tek 2094. godine. Međutim, astrolozi upozoravaju da bi ova pojava mogla da izazove haos među populacijom, piše “Kurir“…
Pun mjesec koji će se pojaviti u ponedeljak 20. juna, samo dan prije ljetnje dugodnevice, mogao bi da izazove haos, halucinacije, pa čak i masovne pucnjave, upozoravaju astrolozi.
Timoti Haloran, osnivač YouTube kanala “Rasa Lila Healaing YouTube Astrology”, napravio je specijalan video-snimak u kome je upozorio da bi događaji oko dugodnevice mogli da budu prilično burni.
On je u snimku napomenuo da će 20. juna doći do “povećane energije” koja bi mogla da izazove “ludilo, halucinacije i nasilničko ponašanje” među populacijom.
“Riječi kao što su prosvjećenje i osvjetljenje generalno se doživljaju kao nešto što je prelijepo i čemu treba težiti.
Međutim, svjetlo je prodorno i vrelo i ponekad može da bude nepodnošljivo, naročito za nas u sjevernoj hemisferi tokom ljetnje dugodnevice”, rekao je Timoti u svom snimku.
Timoti je napomenuo da je ono što se trenutno dešava kao “džinovski talas koji će udariti na naša vjerovanja i gledišta, koji će ih uništiti u paramparčad i koji će otkriti realnost za koju nismo ni znali da postoji”.
U svom snimku je takođe napomenuo da svako ko postane psihopata tokom 20. juna mora da bude zaključan i “bombardovan” ljubavlju od strane najprivlačnijih ljudi na svijetu.
Pun mjesec tokom ljetnje dugodnevice nije se dogodio već 70 godina i neće se ponoviti sve do 2094. godine. Tokom dugodnevice dan će trajati duže od 15 sati, a na nebu će se istovremeno vidjeti i Sunce i Mjesec.''
http://www.haber.ba/zanimljivosti/misterije/319045-pun-mjesec-u-ponedeljak-donosi-masovno-ludilo-stravicno-upozorenje-astrologa
13.6. - SVETI ANTE
''Antun Padovanski, portugalski katolički svećenik, franjevac i svetac
Rođenje: 15. kolovoza 1195., Lisabon, Portugal
Preminuo: 13. lipnja 1231., Padova, Italija
Roditelji: Vicente Martins , Teresa Pais Taveira
Čudoviti putovi sv. Antuna
Često puta, pojavio se, sv. Antun na dalekim mjestima tako, da nije ostavio mjesta, na kojem je bio. Mnoge su osobe izjavile, da im je se svetac u snu pojavio i opomenuo ih, neka ispovijede grijehe, za koje je samo Bog znao.
Jednom je propovijedao u glavnoj crkvi u Montpelieru i sjeto se, da nije nikoga bio odredio mjesto sebe kod braće, da pjeva svečani gradual. Žalostan radi toga nasloni se glavom na propovjedaonicu i u isti čas bio je među braćom svojom i pjevao. Tako je Bog na sv. Antunu obnovio čudo što se zbilo i sa sv. Ambrozijem. O ovom svecu pripovijeda se, da je jednom kod mise na oltaru u Milanu kao usnuo i u isto doba bio kod sprovoda sv. Martina u Tursu.
Dok je sv. Antun bio u Padovi, okriviše njegova oca Martina radi umorstva, te bi on s cijelom obitelji odveden u tamnicu i stavljen pred sud, a to s toga, jer se u njegovom vrtu našlo jedno mrtvo tijelo, koje su razbojnici tamo bacili. Svetac po objavi Božjoj saznade za pogibelj, u kojoj mu se otac nalazio, te zamoli glavare svoje, da ga puste iz samostana, a anđeo ga odnese u Lisabon. Odmah sutradan ode pred suca i zamoli ga, neka mu oca oslobode, jer nije nipošto kriv za umorstvo. Kad ga sudac ne htjede poslušati, zatraži lješinu ubijenoga.
Sluga Božji zapovjedi mrtvome u ime Isusa, neka ustane i pred svima kaže, da nije njegovoj smrti kriv ni otac ni itko iz obitelji očeve. Tada mrtvac ustade i izjavi, da Martin i njegova družina nije ni u čemu skrivila njegovoj smrti. Iza ovih riječi mrtvac opet usne. Tako je sv. Antun povratio dobar glas ocu i obitelji. Na to je sv. Antun ostao jedan dan u Lisabonu i onda ga u noći anđeo opet odnese u Padovu.
Još jednom je naš svetac ovako čudno putovao u Lisabon poradi svoga oca. Kako je ovaj bio poštenjak, vjerovao je svijetu i kroz više godina upravljajući kraljevskim novcem nije tražio svake namire. S toga bi protiv njega podignuta istraga. Budući da nije mogao o svemu položiti točnih računa, bio je u pogibelji, da plati silne svote. Svetac je i ovo saznao po objavljenju Božjem i opet je po anđelu preko noći otišao u Lisabon te kazao, kuda je sve rabio kraljevski novac otac njegov tako točno jasno, te je ovaj bio riješen optužbe. Svetac se opet vrati u istim načinom u svoj samostan.''
sve ostalo, ovdje:
https://hr.wikipedia.org/wiki/Antun_Padovanski
OSVRT NA 2. ZBIRKU POEZIJE „DVORANA SAVRŠENE AKUSTIKE“ PROF. EMER. DR. SC. DAVOR JURETIĆ
slika: digital artist
Ono što čitatelja privuče nekoj knjizi, nije njeno luksuzno ruho lakiranih korica, već dubina i ljepota poezije koja se skriva unutar tih bijelih listova gdje je Pjesnik izlio svoju dušu.
Opet imam čast i zadovoljstvo napisati osvrt za 2. zbirku poezije „DVORANA SAVRŠENE AKUSTIKE“ prof.emer.dr.sc. Davor Juretić, što mi niti malo nije lagano, već sa pažljivim čitanjem ponovo susrećem te jedinstvene stihove koje nam je Pjesnik podario i ovom svojom zbirkom.
Pjesma „Prvo čitanje“ svojim jakim emotivnim nabojem kao da zatvara već otvorena vrata za čitatelja, ali nije tako:
„Da, bilo je sve
i bilo je dobro da nisam isprintao
više od tri pjesme,
jer tko bi to izdržao?”
O, itekako sam „izdržala“ kako Pjesnik navodi u toj prvoj pjesmi koja je odmah pokazala svoju jakost i dubinu pozivajući nas, da ipak ne zatvaramo već otvorena vrata, već da ih malo još više otvorimo.
„Prijateljica Suzi“, privukla me pjesma svojim zadnjim stihovima, jer jedino otvorena srca možemo primti i dati, jedino takvim finim i plemenitim osjećajima možemo ispustiti one vibracije koje spoje ljude.
“Služila je svojima
do kraja
fina, plemenita
i otvorena srca.”
Pjesma „Krik u noći“ podsjeća svakog hrvatskog čovjeka, svaku hrvatsku dušu, da je sve ono što se događalo tih '90.-tih bilo u ime i za Lijepu našu.
Koliko li je samo života nestalo, a koliko li je samo neobilježenih grobova ispod kojih dišu kosti zaboravljene, negdje u dubini zakopane, bez tragova svog postojanja, bez identifikacije?
“Možda već ležiš pregažena
još jedna nevina žrtva
za Lijepu Našu
krvlju natopljenu”
Pjesma „Šup karta“ podsjetila je i mene na odlazak moje mame, a Pjesnik duhovito piše o tom teškom trenutku rastanka sa najdražom osobom na svijetu:
“Pažljivo je izvagala
pa je meni fino rekla
„Dobila sam posljednju pomast“
a za ostale je izravniju poruku imala
„Dobila sam šup kartu“… “
Rekla bih, da je ono što je nama najprirodnije, Pjesniku bilo najteže, jer u pjesmi „Još dva dana“ vrlo emotivno i tužno čitam ove stihove, koji naizgled pršte od životne radosti, ali jedna stepenica mijenja sve, a posebno ljudska hladnoća prema drugačijima, prema onima potrebitima, prema onima koji ne mogu nešto učiniti kao mi:
“Volio sam sve
života poklone
i ništa mi nije bilo prirodnije
od svakodnevne borbe
sa stepenicama i diskriminacijama.”
Nakon čitanja nekih pjesama, koje bih rado izdvojila, posebno su me dotaknule pjesme gdje se spominje Vukovar, grad heroj, grad zaboravljen na margini Lijepe naše, grad gdje još uvijek traju te nesalomljive podjele, grad gdje jedno dijete ide u jedan vrtić gdje se piše drugim pismom, dok drugo dijete odlazi u drugi vrtić gdje se piše ovim našim pismom, grad gdje se već od malih nogu uči djecu kako postoje razlike među njima, a to je nedopustivo. Ostala sam tužna nakon tih misli koje se događaju u Europi, toj Europskoj uniji kojoj smo težili tolike godine i u koju smo ušli, a ništa nismo naučili.
Završavam ovaj osvrt mislima, da će Pjesnik uvijek reći „Opet san onaj stari“:
“Opet san onaj stari
ja stari i mladi.
Vesele se oni koji me vole
a ja hvatam niti
povezane
ubrzane budućnosti
i zamagljene prošlosti.”
i da će nam pokloniti još pregršt svojih lijepih i neobičnih stihova koji nose duboke poruke iza naizgled zatvorenih vrata koja su toliko otovrena, da u njih može stati samo iskreno i čisto srce kao što je to Pjesnikovo.
Jadranka Varga, pjesnikinja
Zagreb, 7.6.2016.
O PISANJU POEZIJE
autorica teksta: - piše ispod
''Da odmah budemo načisto. Ja sam jedna od onih koja misli da se pisanje poezije ne može naučiti jer se ni jedna umjetnost ne može naučiti. Može se naučiti zanat, njegova se vještina može dovesti do zavidne razine, ali zanatsko djelo ipak ostaje samo vješto izrađeno zanatsko djelo.
Dakle, bez urođenog talenta nema ni umjetničkog djela. Ima dopadljivih uradaka koji gode površnom doživljaju, ali nam ne pokreću osjećaje, a um ostaje netaknut. Ukoliko čovjek nema talenta, uzalud mu sve škole i htijenja.
No ako ste uvjereni da je vaš poetski talent neupitan, onda ste ga dužni razvijati; učiti, saznavati, raditi na njegovom brušenju jer talent je nebrušeni dijamant, vrijedan, ali neugledan, izbačen tek na površinu papira.
Talentirani ljudi snažnije osjećaju svijet pa obično nemaju problema s inspiracijom. Njihova je koža tanja, njihovi nervi drugačije vibriraju i inspiracija ih sama pronalazi. Ona se dešava u trenutku, ona je eksplozija koja navire na oči, koja se ugnijezdi u grlu, koja odjednom obuhvati sva čovjekova čula. Siliti se na pisanje jer se želi pod svaku cijenu nešto napisati, neće nikoga daleko odvesti. Istina je, dogodilo se već da su pisci pišući po narudžbi, napisali nezaboravna i vrijedna djela, ali istine radi treba reći da se uglavnom radilo o proznim djelima.
Inspiraciju treba dočekati spreman. Pomete nas u trenutku i ako joj tog trenutka ne odgovorimo, ona nestane, prođe. Ne zamara se s nezahvalnim srcem. A prikazuje nam se u stotine boja, oblika i sadržaja. Nalazimo je u prirodi, na cesti, na mokrom trotoaru, u osmijehu prolaznika, u sjenama života, u stihu dragog pjesnika, u kori starog panja, društvenom zbivanju…i da, najčešće u dragim očima naše Muze. Inspiracija je naš izvor, rijeka, ponornica, ćudljiva poput mora. Poznaje plime i oseke. Ona je čist, silan osjećaj koji nas tjera na pisanje.
Pjesnikovi su osjećaji snažni bez obzira otkrivaju li njegove tuge, nježnosti ili veselja. Međutim, osjećati svijet oko sebe snažnije od drugih ne znači da nas je sudbina učinila pjesnicima. Možda smo samo osjetljivi, pretjerano upućeni na sebe i svoje probleme.
Čitala sam neke autore koji znaju oslikati sliku, sročiti tečnu rečenicu, ali njihov osjećaj ne prelazi na mene, ostavlja me ravnodušnom, osjećam da je lijepa slika samo slika vještog zanatlije iza koje stoji praznina.
Ne dišem je, ne začuđuje me, ne ispunjava me, ne nadahnjuje. Onaj fini unutarnji instrumentarij kojim upijam pjesmu i suzom i smijehom, ostaje neuključen.
U stvari, ne zanima me što čovjek govori, a pjesmu doživljavam kao lijepu haljinu na vješalici.
Ne mora pjesama imati isključivu zadaću da u nama pobudi suosjećaj i divljenje umjetnosti. Ona može pokrenuti i one misaone procese kojih možda nismo ni svjesni pa nas bogati na poseban način. No, da bi se napisala takva pjesma, treba znati što se želi kazati.
Ako nakon pročitane pjesme ni jedan nerv nije zatitrao, ako je izostala ona čudna toplina koja se razlije tijelom, ako je misao ostala nenastavljena u umu čitatelja, teško možemo reći da se radi o pjesmi.
Pjesma me mora raznježiti, začuditi, naljutiti, zaprepastiti, iz čitateljice pretvoriti u suučesnicu.
Ako kažete da vam to suučesništvo čitatelja nije važno jer vi pišete samo zbog sebe, onda ste ili neuračunljivi ili lažljivi. Autor piše zbog sebe, ali osjeća potrebu da svoje misli i emocije povjeri nekome, nekoj srodnoj duši, današnjem ili budućem čitatelju. Kolikogod voljeli osamu i tišinu, mi smo ipak društvena bića i potreban nam je otkucaj srca drugog čovjeka.
Pjesma me se mora dojmiti, a da bi to mogla, ona mora imati atmosferu, ono nešto neopipljivo, živo, ono što misliš da možeš kušati svim svojim čulima. Ona mora djelovati slikom, glazbom, mirisom, umiljavati se skladom, nametnuti se drsko i fino, mangupski i damski, nametnuti se svojim pjesničkim šarmom.
Sada dolazimo do dijela koji znači rad na pjesmi.
Osnovni pribor pjesme je jezik. Ono što slikar čini bojom, glazbenik zvukom, pjesnik mora učiniti riječima. Nitko pametan neće tvrditi da glazbenik ne mora poznavati sve note, da slikar može zanemariti tehniku miješanja boja i dobivanja nijansi. Svladavanje zanata bitno je da bi vrelo umjetnosti moglo žuboriti svježinom. Od pjesnika se očekuje da ima bogat vokabular, da dobro poznaje značenja riječi u njihovoj prostornoj i povijesnoj dimenziji. Koje će riječi i na koji način koristiti ovisi o njegovom talentu, o osjećaju umjerenosti i sklada.
Postoje autori koji vole kićenost u tolikoj mjeri da se u toj kićenosti izgubi i duša i razum pjesme. Čitatelj se zaplete u razgranate metafore, misli koje se pobijaju pa odustaje od takve pjesme.
Neki autori traže pravu riječ i kada je nađu, čuvaju jezgrovitost svoga stiha, svakoj riječi poklanjaju dužnu pažnju. Kod tog postupka moraju paziti da im pjesma ne izgubi na ugođaju, da ne postane nalik pustoj poljani bez ijednog detalja na kojem bi se oko zaustavilo.
Dok za one prve koji vole napirlitati svoju poeziju ne vidim pomaka, ovi drugi, ako nađu mjeru, mogu ostvariti zaista dobre stihove.
Postoje i autori koji vole nejasnim aluzijama iskazivati neka svoja nezadovoljstva pa put do njihove misli, jer osjećaj ne pobuđuju, postaje neprohodan i trnovit, a budući da stvarno ne kažu ništa do čega prosječan čitatelj već nije i sam došao, takve pjesme uglavnom ostaju nepročitane. Ako čitatelj u pjesmi ne nađe umjetničku ljepotu, onda on očekuje da pjesma ima svoju logiku pa čak i onda kada na prvi pogled djeluje kao nonsens. Autori ne bi smjeli podcjenjivati svoje čitatelje jer onaj tko čita poeziju može biti sve samo ne glup.
Jasno je da pjesma ne mora biti posve otkrivena. Ona može biti slojevita, imati velove koje će čitatelj otkrivati postepeno prema svom viđenju, literarnom i životnom iskustvu. Nije važno što je pjesnik htio reći, već je važno kako pjesma odjekuje u duhu njezinog čitatelja.
Poneki autor zaboravlja da pjesma nije ljubavna izjava, da ne može jednostavno govoriti kako on nju voli, kako žudi za njom, kako pati zbog rastanka, kako je ona lijepa… jer to zaista nikoga ne zanima. Umjesto toga, on nam mora dočarati njenu ljepotu, jačinu svoje emocije, slike koje mu promiču umom, glazbu koju čuje; dočarati, a ne reći i konstatirati.
Pjesma je po svom karakteru kratko lirsko djelo. Ona može oslikati neki događaj, ali naracija nije njezina karakteristika. Pjesnik stvara dušom, razumom koji je u službi plemenitog i lijepog, on riječima boji stvarnost, glazbom komponira svoje pjesme, stvara novi, poetski svijet.
A kako to čini? To je tema nekog drugog članka."
Marija Juračić
