ROKO DOBRA: - "POSTOJE PJESNICI I NEPJESNICI"
''Stoga sam u proljeće 2013. godine ovako započeo svoj ogled o pjesničkoj zbirci „Na pojilu“ Ankice Kale Morinjke, objavivši ga u onom jednom broju književnog časopisa „Dubrovnik“:
„Ustvrdimo odmah da se pjesnici jedan od drugoga uvijek, u onom nečem bitnom, razlikuju, naravno, pod uvjetom da su doista pjesnici i po habitusu, i po umjetničkom im dometu.
Treći su pak isključeni, jer, nije svaki pjesnik pjesnik koji piše pjesme.
Kao što nije bitno je li pjesnik uspio u životu objaviti jednu ili više pjesničkih knjiga.
Bitno je da je jednostavno pjesnik, kako rekosmo, kod kojega ambicije i mogućnosti idu ruku pod ruku, s tim da mu je djelo sretni spoj perceptivno-doživljajne i sintaktičko-semantičke razložnosti za uzlet, pa Bogu Božji, a pjesniku pjesnikov spokoj – među zvijezdama!“
Roko Dobra: PJESNICI DIČNI
Kada do daske upru da im se pjesma desi
ili u trenu leta, ili pak kad ih krila
ne mognu držat dugo, a ne znaš više gdje si,
u tmine tad zarone da bi se otvorila
vrata počéla snagom diluvijalna vira
u cvjetove riječi, kojih je pelud zlatni
balzam za um i dušu u doba im nemira.
Zapne li tko o nemoć, jal se probudi ratni
u ovom malom svijetu i počnu pljuštat psine:
vazda su krivi oni što su dubini vični
i što su, nad plićakom, gospodari visine …
Umorni, usnu da su sjajnim pticama slični,
pa, sve dok im je pjesan kao kad sunce sine,
dotle su oni gordost, dotle su oni dični!''
AUTOR: ROKO DOBRA, Facebook
