POŠTUJTE TUĐA AUTORSKA PRAVA
''Svako tko je ikad napisao neku knjigu, roman, pripovijetku ili zbirku pjesama zna koliko vremena i truda je u to djelo uloženo. S punim pravom možemo reći da vam je autor te knjige na neki način darovao i jedan dio svog života. Poseban problem je poezija u kojoj se možda čak i više od drugih književnih vrsta očekuje od autora da u nju uloži ne samo svoje emocije, osjećajnost, nego i određene životne trenutke ili drage osobe koje je opisao, oslikao i uokvirio u pjesmi.
Kad se dogodi da netko drugi ukrade ili zloupotrijebi takvo djelo u koje je autor uložio samog sebe, svoje emocije i osjećajnost logično je da bude povrijeđen.
Upravo to dogodilo se nedavno Franki Dedović, pjesnikinji i književnici iz Dubrovnika. Naime netko (nije važno tko, jer bi ovaj članak trebao poslužiti kao primjer svima koji prepisuju tuđa djela), je na svom Facebook profilu objavio cijeli niz Frankinih pjesama objavljenih u zbirci pjesama "Molitva moru". Ta osoba je pjesme prepisala, kopirala i objavila bez napomene o autoru, tako da bi neupućeni mogli zaključiti i da je ona autorica tih pjesama čime bi namjerno ili nenamjerno mogli biti dovedeni u zabludu.
U razgovoru s Frankom zapazio sam da ju je zapravo najviše povrijedilo to što je sve to uočila jedna od njenih kćerki, kojoj je i posvećena jedna od navedenih i nepotpisanih pjesama.
Franku poznajem već dugo, znam da je u pojedinim trenucima život nije mazio, znam da je veliki borac i da se uvijek izbori za sve što se tiče nje, njene djece, njenog autorskog rada i njenih ljubimaca, te sam joj u razgovoru obećao da ću na adresu te osobe u svojstvu glavnog i odgovornog urednika portala "Digitalne knjige", napisati pismo i zamoliti je da ispod pjesama napiše ime autora, te da i ubuduće pripazi na tuđa intelektualna, odnosno autorska prava.
Franki sam rekao da ne brine jer sam se i dosad susretao s takvim problemima, te da također znam da dosta pisaca i pjesnika, koji objavljuju na našem portalu ima istih takvim problemima. Takve krađe intelektualnog vlasništva su vrlo česte na nekim Srpskim stranicama i forumima (kod njih su zakoni o autorskim pravima nešto rastezljiviji nego u našoj zemlji), te sam već nekoliko puta morao intervenirati
U prilogu postavljam prepisku s navedenom osobom i ističem svoje zadovoljstvo što je ovaj problem s autorskim pravima ipak uspješno riješen.
I ne brinite, znam da će se sve to vrlo brzo opet ponoviti, jer vuk je vuk, ćuk je ćuk, a čovjek nažalost i u pravilu uvijek čovjek...
----------------------------------------------------------
Poštovanje,
Moje ime je Nenad Grbac. Urednik sam portala "Digitalne knjige" koji se nalazi na adresi
http://www.digitalne-knjige.com/
Sad maloprije me nazvala Franka Dedović, pjesnikinja i književnica iz Dubrovnika i potužila se da ste bez njenog odobrenja i navođenja nje kao autorice pjesama na svom facebook profilu objavili cijeli niz njenih pjesama prepisanih iz knjige Molitva moru.
S obzirom da je ta knjiga objavljena na portalu "Digitalne knjige", da sam ja urednik te knjige, da je knjiga prijavljena kao zaštićeno djelo Uredu za ISBN, te da se nekoliko primjeraka te knjige nalazi na pohrani u sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu (zakon o obaveznom primjerku), očito je da ste vi objavljivanjem njenih pjesama bez navođenja autora prekršili zakon o autorskim pravima.
Stoga vas molim da ispod svake Frankine pjesme na svom profilu navedete ime autora, odnosno Franke Dedović.
To mi se čini i kao najbolje i najjednostavnije rješenje jer sam u razgovoru s Frankom shvatio da je ona i posebno njena djeca (kojim su posvećene neke pjesme), jako ogorčena vašim postupkom odnosno krađom intelektualnog vlasništva i ne navođenjem imena autora, te da bi vas u slučaju da se stvari ne isprave mogla i prijaviti policiji i pokrenuti sudsku tužbu protiv vas.
Ja se nadam da će se sve to moći izbjeći i da ćete biti dovoljno uviđajni da poštujete tuđa autorska prava kao što smo i mi dužni poštivati vaša.
Unaprijed zahvaljujem na razumijevanju
Srdačan pozdrav,
Nenad
P.S. Na adresi
http://www.digitalne-knjige.com/p33.php
nalazi se i ugovor s izdavačem, koji ste također prekršili objavljivanjem Frankinih pjesama bez odobrenja autora.
U ugovoru se jasno navodi da je za sve takve nesporazume nadležan sud u Zagrebu.
----------------------------------------------------------
Izbrisala sam sve njezine stihove, tako se nadam da ćete biti zadovoljni. A ovo u vezi s tužbom i sudom u Zagrebu hoću da povučete tu tužbu.
Ja nemam s tim iskustva i nisam znala da ćete tako reagirati. Ja s tim nemam veze. Ja vama ništa nisam napravila, nikakvu štetu.
Ja ne želim imati posla s policijom i sa sudom.
Tužba nema nikakvog osnova. Tužba je neosnovana.
----------------------------------------------------------
Poštovanje,
Onda je to u redu. Tužbu sam spomenuo onako usput i za nju ako ste uklonili ili potpisali pjesme nema nikakvih razloga. Franka je bila jako povrijeđena vašim postupkom jer se među navedenim pjesmama nalazila i pjesma posvećena njenoj kćeri, kojoj se taj vaš postupak nije nimalo dopao.
Inače Franka je draga osoba i s njom se sve može dogovoriti. Ako vam se njene pjesme sviđaju upitajte ju samo za odobrenje da ih objavite i navedite njeno ime kao autorice. Mislim da će vam ona bez nekih većih problema sve to odobriti. Da su pjesme bile potpisane do ove neželjene situacije uopće ne bi došlo.
Uglavnom drago mi je da smo razriješili tu nezgodnu situaciju. To što ste vi učinili nije ništa strašno, no Franka je iz nekih osobnih razloga jako vezana uz svoje pjesme.
Zahvaljujem na razumijevanju i brzoj reakciji.
Srdačan pozdrav,
Nenad''
Napisao i uredio: Nenad Grbac
------------------------
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
izvor:
http://digitalne-knjige.com/oxwall/blogs/post/1879
mnoge su nijanse emocija, ali jedna je slika ljubavi
29/07/2015
Ljubav je svrha i cilj svakog svjesnog bića i naše najvažnije poslanje. Gdje na tom putu posrćemo i padamo u današnje vrijeme piše samo za Sensaklub najpoznatiji hrvatski prekognicist Alen Jakovina.
Radosna mirnoća
Da bih vam govorio o ljubavi, moram vam najprije opisati kako je ja kao prekognicist percipiram kod ljudi. Kroz svoju praksu vidio sam mnoge emocije, uvijek unikatno satkane od djelića osobnosti, spola, stanja svijesti, karaktera, iskustava i usvojenih znanja, ali tek kad se naše emocije uspiju dignuti u najfiniju frekvenciju kroz ukupnost naših djelovanja, poprimaju sliku uvijek iste bijele svjetlosti. To je topla i zvonka, harmonična energija “radosne mirnoće”. Ta jedinstvena vibracija je stanje ljubavi.
Dok u emocijama mogu razaznati odraz spola, dobi, naravi i ega, u vibraciji ljubavi nestaju sve te različitosti, spajajući se u jednu univerzalnu harmoniju. Meni je to najljepša impresija koju mogu vidjeti u čovjeku. Drugima ona postaje vidljiva kad se ta naša najfinija i najviša vibracija proširi kroz sva naša tijela; emotivno, mentalno, duhovno i fizičko. Tada jedni drugima govorimo – ti sjajiš ili izgledaš drugačije! To “proljepšanje” događa se kad je svaka naša stanica dodirnuta tom energijom bijele svjetlosti.
Probuđena energija koja liječi
Mnogi ljudi tada dožive manifestacije proširene svijesti; sanjaju prekognitivno, imaju razne stupnjeve telepatije, predosjećaju događaje, ali mogu i drugima poslati tu probuđenu energiju koja onda doslovno može i liječiti. Većina ljudi koje sam sreo doživjeli su to stanje, bez obzira na stalno mjerenje, uvjetovanje i određivanje ljubavi prema onom što se smatra njenom vanjskom manifestacijom.
Ljubav traje i raste kao krajnje svjesno stanje ako nas u tom stanju ne pobijede pogrešna i egom uvjetovana očekivanja uzvraćenosti. Svi mi imamo mentalne blokade skupljene i nametnute kroz život, koje prvo ograniče, zaguše, a potom spuste tu finu vibraciju na razinu rascjepkanih i često zbunjujućih emocija straha, ljutnje ili nemoćnog bijesa. Iako mnogi i tada tu svoju emociju zovu ljubavlju, ona više nije u svojoj jasnoj punini, nego u titrajima njihovih pomiješanih emocija. Najčešće to napravimo sami sebi i onda nalazimo tisuću razloga zbog kojih je netko drugi za to kriv.
Stepenica s koje padamo
Zašto je to tako?
Zato što živimo u neskladu sa sobom, nastojeći sustići svijet koji nas okružuje. U zbunjenosti onog što se “mora”, vrlo brzo se naviknemo na to stanje i ostajemo u njemu jer stalno razmišljamo o tome kako bismo se trebali ponašati da se u njega uklopimo. Umjesto unutarnjih - vanjske impresije govore nam što je normalno. Zbog toga smo u stalnom stresu u kojem zaboravljamo taj početni osjećaj ljubavi koji zovemo zaljubljenošću.
Kad osjetimo da to nije dobro, da to nismo mi, da se gušimo, da padamo u tu tužnu iluziju, ne činimo ništa i onda se tako zarobljeni navikavamo na taj pomak pa nam on postaje normalan. A nije. Pomak se dogodio, zbog čega su naši osjećaji usmjereni prema partneru, djetetu ili prijatelju već iskrivljeni, a nama se čini da su dubinski ispravni i stvarani. To je stepenica s koje padamo.
Gubitak harmonije u nama
Iako postoji dubinska težnja i pozitivan naboj za ljubavlju, polučujemo nešto sasvim drugo, ali ne ono što se želi premda se istinski osjeća. Drugim riječima, upućujemo pogrešnu vibraciju koja onda otvara nove krugove nesklada. Stvara se domino efekt ili spirala jada iz koje se ne možemo izvući. Tada ljudi kažu – mi se više ne razumijemo, ništa ne funkcionira, što se više trudim, sve je gore. Počinju racionalizirati, hvatati se za bizarne sitnice ili se rastaju s riječima – on ili ona nije za mene, odnosno – više me ne voli.
Dakle, gubitak vlastite harmonije dovodi do pomaka u finim vibracijama koje su nositelji ljubavi i one se raspadaju. Mi i dalje samo mislimo da dajemo pozitivan naboj, a zapravo dajemo onaj drugi kao konstantno krivo odsviranu notu. Meni je to današnja slika bolesti življenja. Mi odrađujemo umjesto da živimo. U današnjoj životnoj dinamici, dostupnosti informacija i znanja, svega onog što se smatra vrijednim u suvremenom svijetu, gubimo unutarnji sklad, komunikaciju sa samim sobom, pa je ne možemo ostvariti ni s drugima.
Najvažnije poslanje
Kroz uvide u mnoge ljudske živote primijetio sam da se neka ljubav jednostavno dogodi i pobudi naše biće bez obzira na uzvraćenost i trajanje odnosa. Druga se dogodi da bi pobudila druga bića kroz razne životne odnose i partnerstva. Neka se dogodi kroz davanje da bi mogla primati, a druga kroz dominantnije primanje da bi se mogla dati.
A tek kroz tako pobuđenu ljubav naša je svijest u stanju primiti i doživjeti božansku bezgraničnu ljubav koja je upravo u toj najfinijoj vibraciji sveprisutna i dana nam kao istinsko sjedinjenje. Gotovo je najvažnije poslanje svakog svjesnog bića da to prepozna, shvati i prihvati da bi bilo u harmoniji kojoj teži svaka duša. Ljubav je svrha i cilj svakog svjesnog bića, a sudbina je tek varijacija puta, odnosa, stanja i događaja koji nas njoj navode u našoj dubokoj težnji da je ostvarimo.
ALEN JAKOVINA, autor članka, najpoznatiji je hrvatski prekognicist koji je u 25 godina rada stekao uvid u 40 tisuća života, a posredno preko njih vidio i 200 tisuća drugih. Samo za Sensu govori o svom iskustvu temeljenom na prekognicističkom talentu koji mu omogućuje da sagleda našu prošlost, sadašnjost i budućnost...
Više na:
http://alenjakovina.com/
izvor:
http://www.sensaklub.hr/clanci/blogovi-strucnjaka/mnoge-su-nijanse-emocija-ali-jedna-je-slika-ljubavi
“DOZIVAM TE” - AUTOR: PROF. DR. DAVOR JURETIĆ
Dobila sam izuzetnu čast i radost napisati osvrt prve zbirke poezije, koju je napisao poštovani prof. dr. Davor Juretić, “Dozivam te”.
Pročitala sam danas ove lijepe riječi:
''Gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.''
(Mt 6, 19-23)
I znala sam, da Pjesnik piše o ljubavi, koja obuzima dušu i odvodi je putovima, kojima ljudski razum nikad ne može kročiti.
Ljubav prema voljenoj osobi, onda kad se u trenu kaže “da” i dobije povratno “da”, to je onaj zlatni predznak, kojim se duša uz dušu veže i ništa im nije teže, nego kad ih život razdvoji.
U pogledu voljene osobe, u svakodnevnim stvarima, koje čine sreću, događaju se velika čuda, koje – opet kažem – ljudski razum ne može nikako razumjeti, već se može samo čuditi kako to Pjesnik plete ovu poetsku ogrlicu, sa koliko pažnje je birao svaki stih, kao poseban biser uronjen u morsku školjku.
Iz tih malih svakodnevnih sitnica, dolaze samotni trenuci, one tihe minute prije, nego će San sklopiti ljudske oči, kad se Pjesnik bavi duhovnim temama, odlazi na samo njemu poznat daleki put, kad se iz bijelog astrala ne prepoznaje ništa, osim mirnog disanja i kad pjesnik zna, da je život raj, ali možda tek iluzija stvarnosti, ako se ne živi u ovome “sada”.
Pjesnik me raznježio pjesmom “Lucija u meni”, toliko toplim, a tako tužnim riječima opisao je jedan, naizgled, običan trenutak na plaži, ali ne na bilo kojoj plaži, a čitatelji će osjetiti tu nježnost kad pročitaju ovu prelijepu pjesmu.
I shvatimo, kako je život dar, Božji dar, kojeg trebamo cijeniti kao najdragocjenije nešto, a i najkrhkije … da bi se stvarno shvatila ona Buddhina rečnica: "Život nije ništa više od kapi rose, koja drži ravnotežu na vrhu travke".
Život, u svojoj krhkosti, nosi snagu za koju ni ne znamo, da je imamo dok nismo suočeni sa rubom, dok ne dođemo do ruba i tek tada shvatimo veličinu, ali i krhkost i ljepotu tog Božjeg dara.
Međutim, kako je ovo brzo vrijeme, kako se sve mijenja nevjerojatnom brzinom, Pjesnik je shvatio, da putuje kroz život, taj Božji dar, putem “Meteora” što je lijepo opisao u svojoj pjesmi istog naslova, da bi zastao u trenu doživljavanja čuda dragog nam Svetog Ante dajući izvanrednu usporedbu sa čistim fizikalnim zakonom, koji vlada na ovoj našoj lijepoj planeti, sa izvanrednim završetkom kod čudnog broja od tri sedmice zapisanog u matičnim knjigama, što je stvarno izazvalo kod mene “Potres u svemiru”, kad sam nastavila prebirati po ovim nesvakidašnjim poetskim biserima.
Da, u pjesmi “Potres u svemiru”, uz emotivni naboj, koji raste iz stiha u stih, povlači se paralela sa čovjekom, kao svemirom u sebi i na što je čovjek spreman, ako se pusti tami pa posegne za zlim radnjama.
Niti jedan čovjek se ne rađa zao, ali dobiva izbor: izbor je ono što nas određuje na kraju svega pa tako i izbor dobrog ili izbor lošeg, što se uvijek vraća kao bumerang svakome tko učini loše drugoj duši.
“Snovi su neotvorena Božja pisma”, negdje sam pročitala, a kad je Lile sanjala kako hoda sa Tinom pokraj dubokog ponora ne mogu, a da se ne zamislim, koliko je pitanja imala njena duša u tom astralu dok je sanjala i gdje je dobivala te neobične slike, dok je Pjesnik u pjesmi “Snovi” postavljao pitanja i zapisivao ih na bijelu površinu papira.
U snovima, kao i u raju, sve je moguće pa ćemo poštovati ovaj Pjesnikov zapis sna, kojeg je Lile sanjala.
Na današnji dan, 24.6.2015. pišem ovaj osvrt, a znam da ništa nije slučajno, jer je danas Dan sv. Ivana pa sam tako i ja krenula putem hodočašća, čitajući Pjesnikovu pjesmu “Hodočašće” i znam da sam dobila lijep put za hodočašće ovom inspirativnom poezijom.
I dok čitam tu lijepu pjesmu, stvarno osjetim “… daleko dolje more i šum vjetra u borovima”, a posebno taj mir kad “..i oglasi se zvono, zvono Svetog Ivana”.
Izuzetno su me potresle Pjesnikova riječi u pjesmi “Osoba sa invaliditetom”, a neću pisati što sam doživjela čitajući je, neka svaki čitatelj pročita ovu pjesmu i, znam, nitko neće ostati ravnodušan!
‘’Mašta može svašta, a na slabašnom tlu stvarnosti, ona razvlači i plete svoje uzorke” je rečenica, koju sam davno negdje pročitala i shvatila njenu moć, a u pjesmi “Prednosti maštanja” pjesnik se poigrao baš tim uzorcima, što me neobično dotaknulo:
“…Postat ću crna rupa
Čekat ću strpljivo
da od mene nastane plodno tlo
iz kojeg će narasti stablo…”
Čovjek, kreiran na sliku Božju, sa dušom se okreće svom Stvoritelju, kad mu je teško ili kad mu je lijepo, zahvaljujući u molitvi za životni dar, sretan “…Prisutnosti Oca Idealu budućnosti”…kako Pjesnik pjeva u pjesmi “Dozivam te”.
I Pjesnik zna i osjeća, da je jedini put onaj Kristov put, da je najbolji prijatelj svake ljudske duše Isus Krist, kojeg je Bog dao kao svog jednorođenog sina za otkup grijeha ljudskih.
I dade nam Bog ovu divnu planetu, kako Pjesnik piše u svojoj pjesmi “U početku je bila Zemlja” i kad je Bog nastanio čovjeka na nju, hoće li i dalje biti Zemlja ili se pretvara u nešto apokaliptično, neprirodno, toliko bolno za gledati, da se i sam Bog zatekne u suzama.
Ne želim misliti, da će sve postati jedno “ništa”, jer i sama ta riječ nema riječ, nema zvuk, nema emociju, a “Ništa na početku i na kraju” je pjesma, koja me vuče u vakuum te riječi “ništa”, ali u silnoj tami te same riječi postoji svjetlost odgovora “… na sva ta pitanja ništa nema odgovora” pa ostavljam ovu pjesmu u njenoj cjelovitosti, jer “… ostaje samo molitva da je dragi Bog u nama jaši od ništa”, kako nam Pjesnik svojim riječima lijepo daje nadu i rasvjetljava tamu ovim jednostavnim, a tako dubokim stihovima.
Završavam ovaj osvrt čitajući Pjesnikom životopis, duše rođene u znaku “vaga”, čovjeka istančanog pjesništva i znam, da ovo nije prva zbirka poezije, koju je Pjesnik napisao i znam, da će ova zbirka biti dio sveukupne hrvatske poezije, koja svojom kvalitetom obasjava čitateljeve oči i dušu.
Jadranka Varga,
Zagreb, 24.6.2015.
http://www.digitalne-knjige.com/juretic.php
ova recenzija je objavljena u mojoj 8. poetsko-proznoj zbirci "MOJ TAJNI SVIJET"
P R O M O C I J A - "TRI PJESNIKINJE I NJIHOVI POETSKI BISERI"
dana 5.11.2015. u 18h u knjižnici Bogdan Ogrizović, Preradovićeva 5, u Zagrebu, bit će održana promocija zbirki poezije pod nazivom: "TRI PJESNIKINJE I NJIHOVI POETSKI BISERI"
SONJA SMOLEC
“KAD ZADRHTE TRAVE”
"KORIJENI"
Sonja Smolec rođena 1953. u Puli, Hrvatska hrvatska je književnica i pjesnikinja.
Od 1956. do 1985. živjela u Zagrebu, a trenutno živi u Velikoj Gorici.
Počevši pisati još u ranoj dobi, Sonja Smolec gaji interes kako za pisani oblik tako i za slikarstvo.
Kao učenica osnovne i srednje škole, bila je aktivna u izvan nastavnim programima kao učenički predstavnik školske knjižnice.
Osim toga, njeni radovi povremeno su objavljivani u školskim časopisima. Bila je članicom likovne grupe '69 ", ali se zbog obiteljskih obveza nije više mogla ozbiljnije posvetiti i slikarstvu.
Priče iz knjige Tajna ima krila, Div i Snježana, dramski su obrađene i izvedene na Prvom programu Radio Zagreba, Obrazovni program, u izvedbi poznatog hrvatskog glumca Pere Kvrgića i članova Dječjeg kazališta iz Zagreba. Priče Renata i Helena emitirao je Hrvatski katolički radio.
Urednica je nekolko knjiga poezije domaćih i inozemnih autora.
Članica je Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade, Svjetske udruge pjesnika (WPS), Udruge Jutro poezije.
Kao gost – književnik, svoje je knjige i poeziju osobno čitala ili na druge načine predstavila u školama i knjižnicama diljem domovine i inozemstva.
Godine 2009. Sonja Smolec postaje član Svjetske udruge pjesnika (W.P.S.) Kao član Udruge umjetnika Spark iz Velike Gorice neko vrijeme bila je glavni urednik njihovog istoimenogčasopisa. Urednik je nekoliko knjiga poezije domaćih i inozemnih autora.
Od godine 2004. član je Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade a 2011. postaje član udruge pjesnika Jutro poezije.
Krajem 2011. godine, na međunarodnom natječaju koji organizira El Museo de la Palabra, iz Španjolske, Kordoba, za kratku priču od sto riječi, „Night Howl”, napisanu na engleskom jeziku, osvojila je jednu od prve tri prestižne i ravnopravne nagrade koje se dodjeljuju trojici autora različitih kulturnih sredina. Nagrada se dodjeljuje iz fondacije Cesar Egido Serano.
Godine 2014. zbirka poezije Korijeni na natječaju Webstilusa proglašena je najljepšom zbirkom poezije te je tiskana u njihovoj nakladi.
Godine 2015. dobiva potporu Ministarstva kulture za tisak romana za mlade, Moja sestra Sarah koji će biti tiskan u nakladi Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade.
Objavljena djela:
Zbirka pjesama Sonje Smolec “Korijeni” nagrađena je kao najljepša pjesnička zbirka prispjela na natječaj Websti lus kluba 2014. godine.
Pjesme u ovoj knjizi nastale u razdoblju od 2012. do 2014. godine i ne treba ih sve doživjeti kao osobni dnevnik.
Mnoge su samo fikcija, odraz i potreba autora za pjesničkim izražavanjem. Sonja Smolec objavila je i nekoliko knjiga poezije na engleskom jeziku.
Na hrvatskom jeziku objavila je zbirku poezije pod nazivom Kad zadrhte trave.
Od radova za djecu objavila je knjige priča za djecu Tajna ima krila, Kamen Tvrtko i romane za djecu i mlade, The Girl with pink glasses, Kineski zvončići, Halo, Zemlja zove Snježanu koja je nominirana za nagradu Grigor Vitez, i Djevojčica s ružičastim naočalama. Neke od priča iz knjige “Tajna ima krila”, objavljene su u časopisu “Modra lasta”. Prvi program radio Zagreba, Obrazovni program i Hrvatski katolički radio odabrali su, dramski obradili i objavili nekoliko priča po svom izboru.
Nekoliko nezavisnih kratkih priča objavljeno je u zbornicima Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade.
Mnoge pjesme pohvaljene su ili nagrađene, te objavljene u mnogim domaćim i međunarodnim časopisima i zbirkama poezije, u SAD-u, Mađarskoj, Južnoj Africi, Švedskoj, Izraelu, Kanadi, Kosovu.
Poezija i proza prevedeni su na engleski, španjolski, njemački, makedonski, nizozemski (Dutch) i Albanski.
MIRJANA PEJAK
"ZRNA SLOVA MOJE MAJKE"
Svoj prvijenac „Zrna slova moje majke“ posvećujem pokojnoj Majci i Ocu za svu ljubav koju su nam pružili, meni, mojoj sestri Jadranki, braći Borisu, Mladenu i Ivici.
O sebi pisati ne mogu, mogu samo zamisliti klice iz sjemena nastale uz nježnost i ljubav u šezdeset i jednoj godini Oca i sedamdeset četiri godine života Majke, njihovih osmjeha koje smo izgubili kada su nam bili najviše potrebni, da budu uz nas u životu i onda kad nas bičuju riječima, i onda, Oče i Majko kada padnemo na koljena.
Rođena sam 6. svibnja 1962. godine, pola sata prije ponoći.
Već ispričana priča u pjesmi, kada su munje parale nebo i označile moj život.
Rođena sa sitnim srcem, sitnim, malim kao mrvica kruha, a uz nju još četiri mrvica uz koje sam živjela. I ništa mi nije bilo potrebno osim ljubavi koju sam imala i koja me je oblikovala.
Mirjana i 64 člana FB grupe „Udruga zlatna kočija stihova“ Sisak su stvorili Knjigu uspomena na članove istoimene grupe 2014. godine.
Knjiga uspomena je položena u vremenski trezor Zagrebačke banke, dana 15. srpnja 2014. godine s karakteristikama uspomene na sve Mirjanine prijatelje i prijatelje njenih prijatelja bilo na uži ili širi krug.
Knjiga uspomena je izrađena od srca. kako je vrijeme bilo veoma kratko, Knjiga uspomena nema svoj registarski broj u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, ali ima svoju vrijednost koja će nakon sto godina obznaniti stvaranje i način života ljudi, knjiženika, ustanova, udruga, ulica, gradova, događaja i mnogo više na što je mirjana uz svoje članove ponosna.
- sadrži 370 listova, dimenzija 29x19 cm, papir 80g za tekstove i 130g za fotografije (Knjigu je bilo potrebno obrezati kako bi ispunila zadane uvjete formata, Zagrebačke banke (30x20x10), no niti jedan tekst niti fotografija nisu oštećeni
- debljina (predmeta) Knjige uspomena za vremenski trezor Zagrebačke banke bila je dozvoljena do 10 cm.
JADRANKA VARGA
“SJENA DUŠE” – reizdanje
“PLESAČ NA ŽICI”
“NA TRGU PTICA”
“DUŠA ANĐELA”
IZBRISANO LICE
MOJ TAJNI SVIJET
Jadranka Varga, rođena je 5.5.1957. u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu, gimnaziju općeg smjera i Ekonomski fakultet, stečena stručna sprema VŠS.
Od 1976. do 2014. je bila zaposlena, sad je u mirovini, živi u Zagrebu, udata, bez djece.
Poeziju piše od 1969. godine kad je u dobi od samo 12 godina napisala svoje prve 3 refleksivne pjesme i od tad se nije zaustavila.
Objavila je 7 zbirki pjesama, u digitalnom i tiskanom obliku i to:
"Sjena duše"; digitalne-knjige.com 2011.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
"Predvorje bijele tišine"; digitalne-knjige.com 2012.
http://www.digitalne-knjige.com/varga2.php
"Gola žena "; digitalne-knjige.com 2013.
http://www.digitalne-knjige.com/varga3.php
"Plesač na žici"; digitalne-knjige.com 2013.
http://www.digitalne-knjige.com/varga4.php
"Na trgu ptica"; digitalne-knjige.com 2013.
http://www.digitalne-knjige.com/varga5.php
"Duša anđela"; digitalne-knjige.com 2014.
http://www.digitalne-knjige.com/varga6.php
"Izbrisano lice"; digitalne-knjige.com 2015.
http://www.digitalne-knjige.com/varga7.php
"Moj tajni svijet", digitalne-knjige.com 2015.
http://www.digitalne-knjige.com/varga8.php
DA
''...Sramota je misliti samo na sebe, rugati se onima, koji su osuđeni na drugačiji život....
Sramota je nekoga ogovarati i suditi, a ni ne poznajemo ga....
Sramota je biti lijepo obučen, a biti neiskren, lagati, krasti...
Sramota je uništavati nečiju sreću....
Da....najkraće rečeno....
Bez obzira na svo bogatstvo koje imaš, ako nemaš ono najvažnije i ljudsko u sebi....OSTAJEŠ NIŠTA..''
(nepoznati autor) .......... hvala Ljiljani sa Facebook-a
