Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






subota,20.12.2008.

Možda se prepoznaš





Na bojnom polju nerazumjevanja
Nesuglasice sigurno napreduju,
Gazeći oholo pred sobom
Ocvale i izgubljene nade.
Na barikadama riječi,
Dočekuju me salve prijekora
i optužbi, što bole gore od noža
Zarivenog posred grudnog koša.
Nebeska su pluća izbodena i uprljana
Tragovima hordi izbezumljenih očaja
I blatom nezaobilaznih spoticanja i padova.
Klize poljanama sjećanja rastočene misli,
Godine strpljivog čekanja urasle u tabane
Pod kojima tutnji samo prošlost erodirana
Tolikim suznim žalopojkama života.

Niknut ću ponovo tamo
Gdje si me sasjekao.
I neću biti ista, nego bogatija
Za novi izdanak tvojih odlazaka,
Od kojih me oporom izgrađuješ
Pod glatkom korom nježnih breza.
Naborana istina ipak jednom
Bljesne trenutkom ispolirana,
A patina prohujalih vremena
Nekome postane vrijednost sveta
U muzeju odloženih snova.
Ja sunce svoje stvaram i tamo
Gdje si ti gospodar zamračenja.
Nemoj da te nažulja moja istina
Pod kamenom pločom tvoje duše,
Neka te ne uhvati panika kad podvučeš
Crtu ispod uspjeha i neuspjeha
I shvatiš da je sve već odavno
Podvučeno, izgubljeno i arhivirano.
Jer znam i tvoje šutnje imaju vrisak
Na obroncima skrivenih slabosti.


stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje



Photobucket
- 13:52 - "Mirisni trag" (8) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.