Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio, nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute, na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost. Dunja,
zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja, kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca. Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom, snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe, miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju mirisne dunje.
"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam
pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro
svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava,
ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka
vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega
što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog
svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam
je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga
patnja i sigurna pobjeda."
utorak,28.07.2009.
Među nama
Nisi ni morao reći,
Odavno umijem čitati
Onako između pogleda,
Isčitavati sa dlana
Lijeve i desne ruke,
Proricati sudbinu
Iz taloga duše,
Razbacati karte
Bez presjecanja
I izvući dobitak
Među svim drugim
Osvjedočenim gubitcima.
Ponekad iz šešira
Umjesto bijelog zeca
Znam izvući žutu ružu
Oprašenu tvojim očima,
I dvije daljine spajati
U onu prepoznatljivu bliskost.
Imam kristalnu kuglu
U samoj utrobi
I slutim te drhtajima
U svakom primicanju.
Na palubama strasti
Mornari podižu jedra,
Nema pristajanja
Uz dokove butina.
Sve bitke u oluje pretvaramo
I krčmimo ih bezglasno
U ispijanju na eks.
Raduješ li se otkrivenoj
Bori na donjem kapku,
Jer ti ide u prilog i
Slaže ti se s godinama?
Ako se dogovorimo, mogli bi
Podijeliti noć u trajanju
Na višekratna sudaranja,
A u jutro se zakopčati do grla,
I samo očima sijevati, nadahnuti
Noćašnjim zvjezdanim treperenjima
I međugalaktičkim ekspolozijama.
Uzalud se trudiš biti
Ono što ne možeš.
Pod obodom neba
Dva ti pečata otisnuta
Danom rođenja,
A ja ti zavještana
Za neka buduća
Duhovna osvještenja.
Dajem novčić za
Tvoje misli uzburkane.
Nije ovo vrijeme za
Nova pogrešna opredjeljenja
I nove otvorene rane.
Ali, istina se nameće
Kao neminovnost:
Stvarnost je gorčina
A ljubav su rijetko
Dosanjane sanje.
Pa se izbori, od dva zla
Odaberi ono manje.
Uzalud bježiš, nemaš načina.
Uvijek se budim uz tebe,
Izrasla sam ti pod rebrima
I nastanila se u tijelu i srcu
I sad me nosiš sa sobom
Gdje god se makneš,.
Zavezanu u čvor duše,
Zapetljanu u pramenovima,
Pod noktima uraslu,
Zapisanu na čelu i.
Isklesanu na ramenima.
Možeš se zarotirati
Za koliko hoćeš stupnjeva
I opet će te sustići
I natkriliti moja sjena.
Nisam anđeo, ali čuvam
Kofere tvojih uspomena,
Što ti naviru u plimi
Poraza i samosažaljenja.
Uzalud se otimaš
Praveći se stijena.
I kad nepomično stojiš
Ne možeš me se nikako
Osloboditi u vrelim sjećanjima.
Spavam ti pod kapcima,
U sjetnom pogledu sumraka,
Urasla čvrsto u rožnicu.
U suzi me nosiš, blještavu,
Odsjaj sam plahovite duše.
Dio savijene kralježnice,
Naslon, da se papirni
Zidovi tvoje čvrstine ne uruše.
Nosiš me na oba dlana,
U genetskom kodu sam ti zapisana
I utisnuta na osušenim usnama.
Uzalud me potiskuješ iz misli.
Nataložena sam ti na primozgu
Kao dvostruka sedrena barijera
Pa upravljam putanjom želje
Bez obzira na otrovne riječi
Kojima me tvoj jezik strijelja.
Sagorena u prvom plamenu
Nadošlom u ledenice utrobe,
Žar sam ostavila da tinja
Na ognjištu tvojih htijenja,
I ti bi sad da me nema,
Jer te je strah samog sebe
U košmarima noćnih otrježnjenja.
Uzalud se trudiš, zaborav je dug,
Izrodili su trnje rukohvati života.
U mrežu kad upadneš, samo dublje toneš,
Živi pijesak ljubavi neodlučne guta.
Ako mi ne vjeruješ, isprobaj još noćas
Pronaći svoj mir u spasonosnim snovima.
Budeš li me sanjao, srasla sam uz tebe,
Zaspeš li, otmjeno cu ti kolati žilama.
Ukoliko preuzimate
moje pjesme
i postavljate ih na
blog ili forum,
ili uopće negdje na
internet, molim vas
da ih potpišete mojim
nickom "Dahlia" ili
mojim imenom
Danja Đokić ili
stavite link do
ovog bloga.
Hvala unaprijed!!!
"Da nema
"Iskrice" ovaj blog ne bi bio ovako lijepo dizajniran i sređen, hvala
ti, od srca, predivna ženo i prijateljice, sto si podnosila moja stalna
dodavanja i moja zaboravljanja. Zahvaljujem se dragom prijatelju
Elvisu što mi je uradio dizajn prvog bloga, dragoj prijateljici
Auroraisi
na promjeni fonta, dragom prijatelju Željku iz Belgije, koji se
potrudio i poslao mi Clydermanovu pjesmu, jer sam baš njegovu izvedbu htjela,
hvala
Nijazu na "Vangelisu", zatim posebno hvala mom sinu koji stalno
ispravlja mamine pogreške tehničke prirode. Nisam zaboravila ni
Gogija, koji uvijek uskoči kad je potrebno, a sina nema trenutno tu.
Dragoj
Kseniji hvala na prekrasnim fotografijama dunje u cvatu koje mi je
ustupila rado, od srca. Hvala
Borisu na ustupljenoj fotografiji dahlie ili georgine. Zahvaljujem dragim
prijateljima što su me nagovorili da dođem na stranice " blog.hr" i otvorim svoj
blog, a posebno zahvaljujem svima
VAMA koji ovaj blog posjećujete, čitate moje uratke i podržavate me.
Moj
banner:
