Na bojnom polju nerazumjevanja
Nesuglasice sigurno napreduju,
Gazeći oholo pred sobom
Ocvale i izgubljene nade.
Na barikadama riječi,
Dočekuju me salve prijekora
i optužbi, što bole gore od noža
Zarivenog posred grudnog koša.
Nebeska su pluća izbodena i uprljana
Tragovima hordi izbezumljenih očaja
I blatom nezaobilaznih spoticanja i padova.
Klize poljanama sjećanja rastočene misli,
Godine strpljivog čekanja urasle u tabane
Pod kojima tutnji samo prošlost erodirana
Tolikim suznim žalopojkama života.
Niknut ću ponovo tamo
Gdje si me sasjekao.
I neću biti ista, nego bogatija
Za novi izdanak tvojih odlazaka,
Od kojih me oporom izgrađuješ
Pod glatkom korom nježnih breza.
Naborana istina ipak jednom
Bljesne trenutkom ispolirana,
A patina prohujalih vremena
Nekome postane vrijednost sveta
U muzeju odloženih snova.
Ja sunce svoje stvaram i tamo
Gdje si ti gospodar zamračenja.
Nemoj da te nažulja moja istina
Pod kamenom pločom tvoje duše,
Neka te ne uhvati panika kad podvučeš
Crtu ispod uspjeha i neuspjeha
I shvatiš da je sve već odavno
Podvučeno, izgubljeno i arhivirano.
Jer znam i tvoje šutnje imaju vrisak
Na obroncima skrivenih slabosti.