Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio, nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute, na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost. Dunja,
zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja, kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca. Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom, snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe, miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju mirisne dunje.
"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam
pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro
svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava,
ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka
vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega
što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog
svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam
je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga
patnja i sigurna pobjeda."
četvrtak,25.12.2008.
Predstavljanje
I evo, došlo je vrijeme kad je već sve završeno, kad je sve
ostalo iza mene i kad vam mogu predstaviti ono nešto, što
me učinilo sretnom, u moru tuge koje mi je inače donijela ova
2008. godina. Svima vama koji ste me posjećivali,
čitali, razumjevali ili kritizirali, predstavljam zbirku pjesama,
čiji sam ja autor i koja je upravo izašla iz tiska.
Mirisni tragovi u meni
izdavač: Nakladnički obrt Judita, Okučani, 2008
za izdavača: Ana Maroš
urednik: Ljubica Maroš
recenzent: Halil Džananović, pjesnik i publicista
naslovna strana: Milenko Šećerović
ilustracije: Tomislav Perazić, ak. slikar
lektor: Kristina Apanović
tehnička obrada: Ivon Matić
štampa: Judita, Okučani
tiraž: 500;
korice: tvrde, šivene;
ISBN 978-953-7631-05-5
ISBN 978-953-7631-05-5
Zahvaljujem se svima onima, gore navedenim,
ali i onima koji su bili uz mene iako im se ime
ne spominje, a koji su učestvovali u
osmišljavanju i stvaranju ove zbirke poezije.
Posebnu i veliku zahvalnost, na ljudskosti, toplini,
vjeri u mene i moje stihove, te svesrdnoj pomoći
kako bi ova zbirka ugledala svjetlo dana, dugujem:
Nakladničkoj kući "Judita" Okučani koja mi je
predložila štampanje zbirke mojih stihova i o svom
trošku to i učinila, omogućujući time
da moji stihovi budu dostupni široj čitalačkoj
populaciji.
Halilu Džananoviću, pjesniku i publicisti koji je
napisao recenziju za ovu zbirku, ali je i bio glavni
inicijator da prihvatim uvjete vezane za štampanje zbirke,
vjerujući u mene i moje stihove i bodreći me
kad sam padala u nedoumice.
Milenku Šećeroviću, slikaru, koji je uradio idejno
rješenje naslovnice u nekoliko varijanti, a ovo je
varijanta po kojoj je nakladnička kuća prepoznatljiva,
u koju je on uspio ukomponirati sliku. Jednom je rekao,
ako ikada budem izdala zbirku pjesama, on će
uraditi naslovnu stranu. I održao je riječ.
Tomislavu Peraziću, akademskom slikaru, koji je
ilustrirao zbirku prekrasnim grafikama i slikom
dočarao moje stihove. Namučila sam ga tražeći uvijek
nešto posebno, neki dodatak ili promjenu.
Hvala svima vama koji ste me uvijek bodrili da se
odlučim na ovako nešto i koji ste na jedan poseban
način sudjelovali u nastanku ove zbirke. I moram
vas još obavijestiti da će u prvom kvartalu 2009,
iz tiska, kod istog izdavača, izaćii moja druga
zbirka poezije "Dah proljeća u sazreloj jeseni",
a koju ću predstaviti na isti način na svom blogu.
Svi koji ovu zbirku "Mirisni tragovi u meni" zelite
posjedovati, možete je naručiti putem emaila
direktno kod izdavača judita2@net.hr
gdje ćete sve moći dogovoriti o načinu isporuke i plaćanja,
ili na moj email mirisdunje@gmail.com
update:
Nova godina je na pragu, Stara polako izmiče... i neka izmiče.
Mogla je biti i bolja, ali zato vam svima od srca želim da u ovoj,
nadolazećoj, 2009. godini doživite puno više zdravlja, sreće,
zadovoljstva, ljubavi, blagostanja i vedrine. I neka vam se
sve želje ispune, neka tuga nestane, a sreća zakorači na
velika vrata u vaš život i život vaše obitelji. Želim vam to,
od sveg srca.
update
Nova je godina načeta, neka vam donese obilje zdravlja,
sreće, zadovoljstva, ljubavi, neka vam donese ispunjenje
svih vaših snova i želja i neka se pokaže kao prava dama,
darežljiva i širokogrudna, puna smijeha, sreće i veselja.
Evo, došlo je vrijeme kad se nekako
svode svi računi, kad pokušavamo
svesti godišnji "saldo", ako ne na pozitivu,
a ono makar na pozitivnu nulu. Neka
nije minus, neka nisu gubici, neka
nas služi zdravlje, neka se sve
kreće, jer je u kretanju naše
bivstvovanje i put do istinske sreće.
Sve vam veselo bilo, sve vam se
na bolje promijenilo, zdravlje vas
odlično služilo i sve vas
ono, što donosi budućnost, usrećilo...
U ime neke buduće možebitnosti
Razriješi me grijeha učinjenih
U nerazumnom neprepoznavanju sebe
Utisnute među tvojim srčanim komorama,
Izgubljene podno gustih trepavica,
Ogrnute toplinom blaženog udisaja,
Na oba lista plućne maramice.
Kad pripališ nervozno sljedeću cigaretu
Otpuhni me nemarno u oblaku dima,
Možda ti bude lakše, možda prihvatiš spoznaju
Da ne traje, dok je samo hladno, nijedna zima,
Da i ona svoje uspone i padove ima,
A vrijeme donosi i odnosi neovisno o osjećanjima
I obilježenim godišnjim dobima.
Imao si me dodirljivu na puškomet
A nije ti bilo zapisano da me posjeduješ
U onih dvadesetčetiri sata trajanja
Između jauka strasti i vriska tugovanja
I sve zbog vlakova koji nemilosrdno
Odvoze ono najdraže, a nesuđeno
Ostavljajući gorak okus pomiješan sa
Zadahom zaboravljenih perona ispraćanja
Vraćat ću ti se uvijek u snove, kao prokletstvo
Onog jedinog susreta na pristaništima nada
Kad si preuzeo moj pogled kao svjetionik
I prihvatio ruku što te zaštitila od pada.
Cvilit će otpisani zupčanici životnih liftova
U klaustrofobičnom naletu srčanih odjeka,
A ja ću se rasprostrti pred tobom, ni crna ni bijela,
Očekujući zadnje pomazanje, prije održanog opijela.
Nije nam se htjelo, sreli smo se u nevrijeme
I sad okajavamo sva pogrešno učinjena djela.
Prezimit ćemo jedno drugom u sjećanju
Sklupčani na sofama imaginarnih hostela.
Začahureni ćemo trajati jedno drugom u samovanju
Jer mi zapravo i jesmo jedno, podijeljeno u dva tijela,
Osuđeni na proporcionalna razmimoilaženja
U skladu sa suprotnim polovima emocija.
Na bojnom polju nerazumjevanja
Nesuglasice sigurno napreduju,
Gazeći oholo pred sobom
Ocvale i izgubljene nade.
Na barikadama riječi,
Dočekuju me salve prijekora
i optužbi, što bole gore od noža
Zarivenog posred grudnog koša.
Nebeska su pluća izbodena i uprljana
Tragovima hordi izbezumljenih očaja
I blatom nezaobilaznih spoticanja i padova.
Klize poljanama sjećanja rastočene misli,
Godine strpljivog čekanja urasle u tabane
Pod kojima tutnji samo prošlost erodirana
Tolikim suznim žalopojkama života.
Niknut ću ponovo tamo
Gdje si me sasjekao.
I neću biti ista, nego bogatija
Za novi izdanak tvojih odlazaka,
Od kojih me oporom izgrađuješ
Pod glatkom korom nježnih breza.
Naborana istina ipak jednom
Bljesne trenutkom ispolirana,
A patina prohujalih vremena
Nekome postane vrijednost sveta
U muzeju odloženih snova.
Ja sunce svoje stvaram i tamo
Gdje si ti gospodar zamračenja.
Nemoj da te nažulja moja istina
Pod kamenom pločom tvoje duše,
Neka te ne uhvati panika kad podvučeš
Crtu ispod uspjeha i neuspjeha
I shvatiš da je sve već odavno
Podvučeno, izgubljeno i arhivirano.
Jer znam i tvoje šutnje imaju vrisak
Na obroncima skrivenih slabosti.
Uzalud se trudiš biti
Ono što ne možeš.
Pod obodom neba
Dva ti pečata otisnuta
Danom rođenja,
A ja ti zavještana
Za neka buduća
Duhovna osvještenja.
Dajem novčić za
Tvoje misli uzburkane.
Nije ovo vrijeme za
Nova pogrešna opredjeljenja
I nove otvorene rane.
Ali, istina se nameće
Kao neminovnost:
Stvarnost je gorčina
A ljubav su rijetko
Dosanjane sanje.
Pa se izbori, od dva zla
Odaberi ono manje.
Uzalud bježiš, nemaš načina.
Uvijek se budim uz tebe,
Izrasla sam ti pod rebrima
I nastanila se u tijelu i srcu
I sad me nosiš sa sobom
Gdje god se makneš,.
Zavezanu u čvor duše,
Zapetljanu u pramenovima,
Pod noktima uraslu,
Zapisanu na čelu i.
Isklesanu na ramenima.
Možeš se zarotirati
Za koliko hoćeš stupnjeva
I opet će te sustići
I natkriliti moja sjena.
Nisam anđeo, ali čuvam
Kofere tvojih uspomena,
Što ti naviru u plimi
Poraza i samosažaljenja.
Uzalud se otimaš
Praveći se stijena.
I kad nepomično stojiš
Ne možeš me se nikako
Osloboditi u vrelim sjećanjima.
Spavam ti pod kapcima,
U sjetnom pogledu sumraka,
Urasla čvrsto u rožnicu.
U suzi me nosiš, blještavu,
Odsjaj sam plahovite duše.
Dio savijene kralježnice,
Naslon, da se papirni
Zidovi tvoje čvrstine ne uruše.
Nosiš me na oba dlana,
U genetskom kodu sam ti zapisana
I utisnuta na osušenim usnama.
Uzalud me potiskuješ iz misli.
Nataložena sam ti na primozgu
Kao dvostruka sedrena barijera
Pa upravljam putanjom želje
Bez obzira na otrovne riječi
Kojima me tvoj jezik strijelja.
Sagorena u prvom plamenu
Nadošlom u ledenice utrobe,
Žar sam ostavila da tinja
Na ognjištu tvojih htijenja,
I ti bi sad da me nema,
Jer te je strah samog sebe
U košmarima noćnih otrježnjenja.
Uzalud se trudiš, zaborav je dug,
Izrodili su trnje rukohvati života.
U mrežu kad upadneš, samo dublje toneš,
Živi pijesak ljubavi neodlučne guta.
Ako mi ne vjeruješ, isprobaj još noćas
Pronaći svoj mir u spasonosnim snovima.
Budeš li me sanjao, srasla sam uz tebe,
Zaspeš li, samo ću ti otmjeno kolati žilama.
Iskrenje nadirućih misli
I zapaljena želja dahće
Ispod zavjese trepavica.
Oslikano vrijeme trajanja
Između razdjeljenih bedara,
Poljubac utisnut iza uha
I odjek strasti u utrobi,
Što ključa potvrdnim odgovorom
Na drhtajem postavljena pitanja.
Kroz grotlo vulkana pomame
Lava silovito nadire i izlijeva se.
Raspametit će me dlanovi
Što obrise svakodnevnice slute
I damari što u galopu tutnje
Zemljom još neoplođenom,
Čekajući tebe da brazdu zaoreš
I zagrneš sve magle zaboravljene,
Sakrivene u zakucima prošlosti.
Posijat ćeš sjeme postojanja
Na prvom pedlju nove nade,
U vlažnim odajama otkrivene bliskosti.
I bit ću rijeka što se razlijeva
Pod mostom tvojih uzdaha.
I ispisana stranica ljubavi
Po kojoj me učiš da se krećem
Dok ti pratim korak zvjezdani
I u njedrima nosim odjek gromova
Za ona naša buduća raspuknuća,
Preslikana na napetu kožu čežnje.
Obgrli mi ramena, stisni me za ruku,
Noćas smo sjedinili dvije samoće.
Krstio si moje isposničke želje,
U svijet tvoje ljubavi sada mi se hoće.
Ne umijem da ti napišem pjesmu,
U stihove sam se i sama pretvorila,
Dušu rastvorila, srce ti poklonila
I u nutrinu tebe se čitava pretočila
Ne umijem napisati ništa pametno,
A što ti već nisi rekao i napisao,
Ne umijem više ni zrak udisati
Ako ga ti prije mene nisi udisao.
Boraviš mi u mislima i pogledu,
U rumenilu obraza se odmaraš,
Cvjetaš na propupalim usnama
I mojim krvotokom se razlijevaš.
U tvom anđeoskom pogledu
Osmijesi se jutrom rađaju,
Na tvojim rukama nježnim
Snovi se u javu porađaju.
.
Pod usnama što me ljube,
Tijelo postaje podatno,
Nema nijednog dijela mene
Koji ti ne pripada potpuno.
Ne umijem da ti napišem odu
Kako bih te pjesmom opjevala, ali
Bog mi je svjedok potpunog predavanja,
Kroz koje sam ti pjesme ljubavlju napisala.
U raspomamljenom pogledu požuda
Budi instikt podmuklog lovca,
A plijen odavno zaboravio oprez,
Naviknut na nedodire u trajanju.
I evo, izložila sam ti se cijela,
Kao sabrana djela omiljenog pisca,
Očekujući listanje, čitanje i podvlačenje,
A ti me želiš progutati u jednom dahu.
Uvijek si se znao zalijetati prije vremena,
Ali bi zastao razoružan mojim prijekorom
Koji je djelovao na još ono malo savjesti u tebi
Prevelik sam ja zalogaj čak i za tvoj apetit,
A brzinom se nikad nije mogao odrediti okus i kvalitet..
Sada, razapeo si mreže, zamke postavio,
Napeo luk i spremaš se za skok...
Hajde, bar jednom, u ime nekih davnih vremena,
Preskoči moj red u kalendaru lova,
Odredi lovostaj prije vremena,
Urazumi se, nemoj uvijek biti hijena.
Pusti me da proživim bez straha nove dane,
A ti se možda domogneš nekog boljeg plijena.
Ne prepoznajem tu
Hladnjikavost pogleda,
Maglu kao koprenu
Navučenu na rasuđivanje
I ustajalost čekanja
U pogašenim zjenicama.
Udjenuta kroz iglene uši
Sreća se jednom provukla, osmjehnula
I odmah zatim nestala, prepala se
Tako očite razvezanosti među nama.
Ponovljena molitva, neuslišena,
Ostala je kao zalog trajanja
Svih onih raspuknuća duše,
U izdisajima neoporavljene mladosti.
Na pročeljima ispraznih dana
Sivilo je apatijom vladavinu označilo
Tjerajući nas na obaranje pogleda.
Okačen na vješalici, o nebo,
Mjesec je bjelinom pjenio i cvilio u grču
Boreći se sa razvratnim oblacima,.
A mi smo stajali izbezumljeni,
Vjerujući, kako se sudnji dan bliži
Jer smo se bezrazložno ujedali,
Otvarajući rane na nedovoljno
Zacjeljenim ožiljcima ponosa.
Ne postoje tajne u meni
Koje nisi razotkrio.
Prodireš mi u dušu
Rendgenskim pogledom,
Obilježavaš me X zrakama
Na olovnim pločama trajanja,
Dok kromosomima u paru
Krstiš moje međunožje i utrobu.
Za tebe sam pročitana knjiga,
Riješena jednadžba i
Potvrđen Zakon termodinamike.
Svijet u boji što samo za tebe postoji,
Staklena kugla u kojoj pratiš moje želje.
Zadnja misao pred san
I prva riječ na usnama,
Za ranojutarnje veselje.
Za mene si jedini smisao života,
Zakletva koja se srcem daje,
Odjek riječi iz prošlosti što
Budućnost sad djelima gradi,
Osmijeh što nikad ne prestaje.
.
Svaka je moja noć plodonosna,
A dan ispunjen užitkom,
kada vatru ljubavi
Iskrenošću duše pališ
Na ognjištu našeg života.
Dani bez tebe bili bi nespokoj
Pogled u prazno, sustav u raspadu,,,
Ne smijem ni pomisliti, bila bi to
Jedna sveobuhvatna strahota.
Između 00 i 24 nespokoj je
Nastanio moždane vijuge.
Arpeđo misli oblikuje želju
Iskapanu prvom suzom pokajanja,
Tresem se u groznici isčekivanja
Koraka i daha koje na daljinu slutim,
U molitvi, ispruženi su mi dlanovi
Psalmodija Suncu prostrtom
Preko nebeske visoravni
Na kojoj se odmaraju nade,
I zazivanje jednog trenutka
Što se u vječnost može utkati.
Skrušena molitva je uslišena.
Sad neka gaze, neka kljucaju,
Neka poharaju sve komore snage.
Imala sam pravo na jedan uzlet nebu
I moja zastava i sada zabodena stoji
Na vrhuncu sreće, smještenom u sjećanju.
Svoje sam stepenice hrabro jednom ispenjala,
Sada, molim lijepo, vi ostali ste na redu.
U dolasku zanjiši
Zavjesu jutra.
Svjetlošću mi
Obilježi auru,
Ugrij me
Toplinom pogleda,
I neka osmijeh bude
Lijek i hrana
Istrošenom srcu
Na izdisaju.
* * *
Ako izrastem nova
I sjednem ti podno trepavica,
Bit će to jer si ti tako htio.
Ushitom će novi dan
Oivičen i blagoslovljen biti,
A ptice iz probuđenih očiju
Mekoćom oblaka će ploviti.
Razum nagrađuje strpljive,
Ljubav uzdiže strastvene,
A ja se prelijevam
Iz trajanja čežnje
U djelovanje putenosti,
Dok mi usnama ispisuješ
Putokaze do nebeskog slavoluka,
Sijući mi zvijezde po grudima
I mjesec mi smještajući pod glavu.
Dan u produženju trajanja, našim se
Gladnim trenucima sudaranja brani.
U odsustvu svemoćnog daha proljeća
Cvjetam uzdasima na tvojim dlanovima.
Svjetleći iz utrobe uzavrelog vulkana,
Udomio si me u jasnoću zajedništva
Razdjevičenjem snova oplodivši mi stvarnost.
Kad raspojasane zvijezde i mjesec
Ponovo zagospodare nebom,
Na mahovini čežnje neću više sniti,
Radost sunca iz tvojih zjenica ovaj put ću piti.
Jednom, kad budeš dolazio
Ogrnut sirovim izgovorima,
Sa okamenjenim cvijetom
U zapućku, izraslim iz tvoje duše.
Nemoj se čuditi navali ravnodušnosti
Ni mojoj šutnji. koja te uvijek najviše boljela.
Obzira nikad nisi imao, a ja sam bila
Najbolji lijek tvojim nadolazećim paranojama
U rasponu između lucidnosti i ludila
Pronaći ću jedno slobodno mjesto
Među ranama, najbezbolniji ožiljak,
Na koji ćeš ponovo moći iscrtati
Reljef svojih neiživljenosti
I obraz ću ti pružiti, na izvolite,
Da otisak dlana uravnoteži
Spušteni niski udarac, na srce.
Opomenut ću te vriskom pogleda
I ritmičkim udaranjem tabana o pod,
I bit ću i anđeo i vrag,
Svetica i grješnica,
Vjera i nevjera,
Ovisno na kojem me dlanu
Budeš čitao i analizirao.
Kad kreneš udarati riječima
Zanemari akcenat, pusti nek teku
Rijeke optužbi, ako će ti biti lakše.
Usaglasi se sa svojom prgavošću,
Ili izaberi brojanje do deset, uz okret leđa.
Ništa me loše kod tebe ne može iznenaditi,
Niti me ijedan tvoj postupak više vrijeđa.
Možda se zaista pokažem korisna
Kao tvoj najučinkovitiji i najbolji antibiotik
I bez testiranja i izrade antibiograma.
Ako narušiš pravila svog ponašanja
Još ima nade, u tebi bi se ponovo
Mogao naslutiti i roditi Čovjek,
Kakvog je nekad davno majka
Iz ljubavi, sa najboljom namjerom rodila.
Ukoliko preuzimate
moje pjesme
i postavljate ih na
blog ili forum,
ili uopće negdje na
internet, molim vas
da ih potpišete mojim
nickom "Dahlia" ili
mojim imenom
Danja Đokić ili
stavite link do
ovog bloga.
Hvala unaprijed!!!
"Da nema
"Iskrice" ovaj blog ne bi bio ovako lijepo dizajniran i sređen, hvala
ti, od srca, predivna ženo i prijateljice, sto si podnosila moja stalna
dodavanja i moja zaboravljanja. Zahvaljujem se dragom prijatelju
Elvisu što mi je uradio dizajn prvog bloga, dragoj prijateljici
Auroraisi
na promjeni fonta, dragom prijatelju Željku iz Belgije, koji se
potrudio i poslao mi Clydermanovu pjesmu, jer sam baš njegovu izvedbu htjela,
hvala
Nijazu na "Vangelisu", zatim posebno hvala mom sinu koji stalno
ispravlja mamine pogreške tehničke prirode. Nisam zaboravila ni
Gogija, koji uvijek uskoči kad je potrebno, a sina nema trenutno tu.
Dragoj
Kseniji hvala na prekrasnim fotografijama dunje u cvatu koje mi je
ustupila rado, od srca. Hvala
Borisu na ustupljenoj fotografiji dahlie ili georgine. Zahvaljujem dragim
prijateljima što su me nagovorili da dođem na stranice " blog.hr" i otvorim svoj
blog, a posebno zahvaljujem svima
VAMA koji ovaj blog posjećujete, čitate moje uratke i podržavate me.
Moj
banner:
