Ne umijem da ti napišem pjesmu,
U stihove sam se i sama pretvorila,
Dušu rastvorila, srce ti poklonila
I u nutrinu tebe se čitava pretočila
Ne umijem napisati ništa pametno,
A što ti već nisi rekao i napisao,
Ne umijem više ni zrak udisati
Ako ga ti prije mene nisi udisao.
Boraviš mi u mislima i pogledu,
U rumenilu obraza se odmaraš,
Cvjetaš na propupalim usnama
I mojim krvotokom se razlijevaš.
U tvom anđeoskom pogledu
Osmijesi se jutrom rađaju,
Na tvojim rukama nježnim
Snovi se u javu porađaju.
.
Pod usnama što me ljube,
Tijelo postaje podatno,
Nema nijednog dijela mene
Koji ti ne pripada potpuno.
Ne umijem da ti napišem odu
Kako bih te pjesmom opjevala, ali
Bog mi je svjedok potpunog predavanja,
Kroz koje sam ti pjesme ljubavlju napisala.