Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






ponedjeljak,01.12.2008.

Nikad se ne zna





Jednom, kad budeš dolazio
Ogrnut sirovim izgovorima,
Sa okamenjenim cvijetom
U zapućku, izraslim iz tvoje duše.
Nemoj se čuditi navali ravnodušnosti
Ni mojoj šutnji. koja te uvijek najviše boljela.
Obzira nikad nisi imao, a ja sam bila
Najbolji lijek tvojim nadolazećim paranojama
U rasponu između lucidnosti i ludila

Pronaći ću jedno slobodno mjesto
Među ranama, najbezbolniji ožiljak,
Na koji ćeš ponovo moći iscrtati
Reljef svojih neiživljenosti
I obraz ću ti pružiti, na izvolite,
Da otisak dlana uravnoteži
Spušteni niski udarac, na srce.
Opomenut ću te vriskom pogleda
I ritmičkim udaranjem tabana o pod,
I bit ću i anđeo i vrag,
Svetica i grješnica,
Vjera i nevjera,
Ovisno na kojem me dlanu
Budeš čitao i analizirao.
Kad kreneš udarati riječima
Zanemari akcenat, pusti nek teku
Rijeke optužbi, ako će ti biti lakše.
Usaglasi se sa svojom prgavošću,
Ili izaberi brojanje do deset, uz okret leđa.
Ništa me loše kod tebe ne može iznenaditi,
Niti me ijedan tvoj postupak više vrijeđa.

Možda se zaista pokažem korisna
Kao tvoj najučinkovitiji i najbolji antibiotik
I bez testiranja i izrade antibiograma.
Ako narušiš pravila svog ponašanja
Još ima nade, u tebi bi se ponovo
Mogao naslutiti i roditi Čovjek,
Kakvog je nekad davno majka
Iz ljubavi, sa najboljom namjerom rodila.


stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
- 00:02 - "Mirisni trag" (5) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.