U dolasku zanjiši
Zavjesu jutra.
Svjetlošću mi
Obilježi auru,
Ugrij me
Toplinom pogleda,
I neka osmijeh bude
Lijek i hrana
Istrošenom srcu
Na izdisaju.
* * *
Ako izrastem nova
I sjednem ti podno trepavica,
Bit će to jer si ti tako htio.
Ushitom će novi dan
Oivičen i blagoslovljen biti,
A ptice iz probuđenih očiju
Mekoćom oblaka će ploviti.
Razum nagrađuje strpljive,
Ljubav uzdiže strastvene,
A ja se prelijevam
Iz trajanja čežnje
U djelovanje putenosti,
Dok mi usnama ispisuješ
Putokaze do nebeskog slavoluka,
Sijući mi zvijezde po grudima
I mjesec mi smještajući pod glavu.
Dan u produženju trajanja, našim se
Gladnim trenucima sudaranja brani.
U odsustvu svemoćnog daha proljeća
Cvjetam uzdasima na tvojim dlanovima.
Svjetleći iz utrobe uzavrelog vulkana,
Udomio si me u jasnoću zajedništva
Razdjevičenjem snova oplodivši mi stvarnost.
Kad raspojasane zvijezde i mjesec
Ponovo zagospodare nebom,
Na mahovini čežnje neću više sniti,
Radost sunca iz tvojih zjenica ovaj put ću piti.