Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






utorak,16.01.2007.





Svjetlost naše ljubavi


Snove o tebi sam ukoričila i
U mojim si mislima postojan.
Neizbrisiv si trag ostavljen
I sačuvan za vječnost.

Nježnim pokretom razmičem
Pramen svojih želja, lepršavih.
Ti si i prošlost i sadašnjost
I budućnost mojih dana.
Nova svjetlost i nova nada,
Svjetionik mojim željama,
Poput raspršenih krijesnica
I sakupljač mjesečevih zraka
Utkanih u moju kosu.

U istu se sliku stalno vraćam
I nestajem u dubini tvojih zjenica.
Sklupčanu, na dlanu me držiš,
Oprezno, poput staklene figurice.
Krhka sam i lomljiva pod naletima života,
A u tvojim rukama jaka i čvrsta,
Slobodno me i snažno obujmi.

Ne idi nikada nekim drugim putem,
Čak ni nesvjesno, nemoj me zaobići.
Ognjište sam naše svete ljubavi,
Žar je u meni raspiren, iskra razigrana,
Plamen već tinja i rasplamsava se.

Kad se dva svjetla dodirnu,
Suprotno svim prirodnim zakonima,
Bljesak je kratkotrajan,
Ali je eho snažan i dugotrajan.

Od ove svjetlosti ne može se izgoriti,
Niti ijedna ljubav može sagoriti,
Ako se obostrano i pažljivo plamen održava.
Ova je svjetlost istinom optočena
I traje sve dok i mi zajedno trajemo.
- 05:10 - "Mirisni trag" (38) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.