Snove o tebi sam ukoričila i
U mojim si mislima postojan.
Neizbrisiv si trag ostavljen
I sačuvan za vječnost.
Nježnim pokretom razmičem
Pramen svojih želja, lepršavih.
Ti si i prošlost i sadašnjost
I budućnost mojih dana.
Nova svjetlost i nova nada,
Svjetionik mojim željama,
Poput raspršenih krijesnica
I sakupljač mjesečevih zraka
Utkanih u moju kosu.
U istu se sliku stalno vraćam
I nestajem u dubini tvojih zjenica.
Sklupčanu, na dlanu me držiš,
Oprezno, poput staklene figurice.
Krhka sam i lomljiva pod naletima života,
A u tvojim rukama jaka i čvrsta,
Slobodno me i snažno obujmi.
Ne idi nikada nekim drugim putem,
Čak ni nesvjesno, nemoj me zaobići.
Ognjište sam naše svete ljubavi,
Žar je u meni raspiren, iskra razigrana,
Plamen već tinja i rasplamsava se.
Kad se dva svjetla dodirnu,
Suprotno svim prirodnim zakonima,
Bljesak je kratkotrajan,
Ali je eho snažan i dugotrajan.
Od ove svjetlosti ne može se izgoriti,
Niti ijedna ljubav može sagoriti,
Ako se obostrano i pažljivo plamen održava.
Ova je svjetlost istinom optočena
I traje sve dok i mi zajedno trajemo.