Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio, nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute, na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost. Dunja,
zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja, kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca. Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom, snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe, miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju mirisne dunje.
"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam
pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro
svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava,
ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka
vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega
što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog
svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam
je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga
patnja i sigurna pobjeda."
srijeda,10.01.2007.
MEME
Dobila sam zadatak od drage mi blogerice Festina Lente, da napiŠem meme. Iskreno, nemam pojma što zapravo znači ta riječ meme, nisam se niti trudila istraživati, jer sam shvatila da trebam napisti pet stvari koje o meni niste znali i navesti pet web aplikacija koje su mi promijenile život i onda "meme štafetu proslijediti ostalim blogerima, odnosno na slijedećih pet adresa, po svom izboru.
Zadatak nimalo lagan. Trebam dobro razmisliti o čemu ću pisati jer me mnogi blogeri dobro poznaju. Vrijedi pokušati!
Pa, idem hrabro, na prvi meme!
Nešto što niste znali o meni! Moram biti iskrena, pa među tolikim stvarima i događajima izdvojiti ono nešto što je najupečatljivije i najviše otkriva mene, zapravo što je svojstveno meni, a vi niste to ni znali, a niti mogli naslutiti.
1. Jako sam emotivna, prava romantičarka i sanjar. Na krilima mašte često znam odlutati u neke ljepše svjetove, trenutke prostore...Nepopravljivi sam romantik i svoje osjećaje pretačem u stihove, jer se njima daleko lakše izražavam, nego prozom, mada, pišem i prozne tekstove, neki kažu, čak,vrlo uspiješno, ali, moj odabir i opredjeljenje ipak ostaju stihovi. U njima se pronalazim. I još uvijek čitam bajke, legende i mitove, uživam u tome. I znam zaplakati, često, kad gledam neki film ili pročitam nešto što me pogodi.
2. Mrzim "lance sreće", zapravo ih se užasavam i bojim. Da užasavam, jer kako sam po prirodi osoba koja sve svoje obveze izvršava, tako bih trebala i te lance sreće "proslijeđivati" dalje, ali, ja u te priče ne vjerujem, i ako ne znate tko je prekinuo neki vaš "lanac sreće" onda sad znate, to sam bila JA. Jedina "pošta" na koju nikad ne odgovaram su "lanci sreće" i molim vas, nemojte mi ih više slati (ovaj meme ne smatram lancem sreće, nego mi je čak i simpatično, za bolje upoznavanje).
3. Mrzim laž. Ako želite biti samnom u bilo kakvom kontaktu, onda vas molim za istinu i iskrenost, ma kakva god ona bila. Recite mi svoje misljenje i stav iskreno, jer, budite sigurni, ja vama svoje hoću i mada znam da to neki ne vole, pa se naljute, ja se ne mogu promijeniti. Znači,
"Dalmatinka bez dlake na jeziku". Ali, ako pogriješim, onda se ispričam i tražim oproštaj, kao što i sama znam opraštati. I ne znam se naljutiti, jer osjećaj mržnje i ljutnje (one prave i dugovječne) ne poznajem, u trenutku kad se osjetim povrijeđenom, samo zaplačem, a nikad se ne osvećujem. Onome tko me povrijedio, dovoljna je kazna što će sigurno osjetiti grizodušje. Istina, reagirat ću burno u prvom trenutku, ali poslije, moja ravnodušnost će biti dovoljna. I nisam zlopamtilo.
4. Mrzim snijeg u gradu. Oduševljavam se hodati satima po snijegu u prirodi, dubokom, škriputavom, pa onda negdje sjesti, popiti topli čaj, gledati u otvoreni plamen kamina, ma sve u stilu sa mojim romantičarskim duhom... Ali onaj crni snijeg u gradu, koji se nakon sat vremena pretvori u bljuzgu, uh, mrzim i najradije niti ne izlazim vani po takvom vremenu.
5.Pored stihova koje pišem i čitam , imam i još jednu "strast", a to je fotografija.
Drugi meme, pet web aplikacija koje su mi "promijenile" život:
1.Blog, jer sam putem bloga stekla puno novih prijatelja i poznanika i jer svoje stihove i emocije sada mogu podijeliti i sa vama.
2. E-mail, odnosno elektronska pošta, prva stvar koju ujutro napravim, kad se konektiram na net je pregled elektronske pošte i naravno, odgovaram na nju, makar kratko, ako nisam u mogućnosti da napišem dulji odgovor.
3. Forumi su mjesto gdje mogu pisati svoja razmišljanja i eto, ima ih nekoliko, na kojima sam registrirana i redovna.
4. Tražilice, pa eto, uglavnom koristim Google i volim istraživati, volim se stalno educirati i mislim da preko ovog pretraživača zaista mogu pronaći sve što me interesira.
5. Web stranice grafičkog dizajna, kao i programi za uređenje slika, jer radim neke svoje uratke na fotkama u programima "Adobe Photoshop", "Corel Paint Shop" i "Macromedia Fireworks"
Eto, toliko od mene. Sad je vrijeme da predam meme štafetu slijedećoj petorci. Ukoliko je netko već dobio meme, ili ga iz nekog razloga ne želi napisati, neka mi se javi, proslijedit ću nekome drugom. I molim vas, bez ljutnje, što sam odabrala vas, sve se može ispraviti i promijeniti.
Ukoliko preuzimate
moje pjesme
i postavljate ih na
blog ili forum,
ili uopće negdje na
internet, molim vas
da ih potpišete mojim
nickom "Dahlia" ili
mojim imenom
Danja Đokić ili
stavite link do
ovog bloga.
Hvala unaprijed!!!
"Da nema
"Iskrice" ovaj blog ne bi bio ovako lijepo dizajniran i sređen, hvala
ti, od srca, predivna ženo i prijateljice, sto si podnosila moja stalna
dodavanja i moja zaboravljanja. Zahvaljujem se dragom prijatelju
Elvisu što mi je uradio dizajn prvog bloga, dragoj prijateljici
Auroraisi
na promjeni fonta, dragom prijatelju Željku iz Belgije, koji se
potrudio i poslao mi Clydermanovu pjesmu, jer sam baš njegovu izvedbu htjela,
hvala
Nijazu na "Vangelisu", zatim posebno hvala mom sinu koji stalno
ispravlja mamine pogreške tehničke prirode. Nisam zaboravila ni
Gogija, koji uvijek uskoči kad je potrebno, a sina nema trenutno tu.
Dragoj
Kseniji hvala na prekrasnim fotografijama dunje u cvatu koje mi je
ustupila rado, od srca. Hvala
Borisu na ustupljenoj fotografiji dahlie ili georgine. Zahvaljujem dragim
prijateljima što su me nagovorili da dođem na stranice " blog.hr" i otvorim svoj
blog, a posebno zahvaljujem svima
VAMA koji ovaj blog posjećujete, čitate moje uratke i podržavate me.