Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






utorak,08.11.2005.

utorak



Još jedan novi dan. Jos jedan isti, u nizu dana koji se smjenjuju. "Ni snizilice ni povisilice", samo monotonije. Više mi ni utorak ni petak nemaju neko značenje, vikendu se ne radujem jer ga nemam. Monotonija, ravnodušnost, rezigniranost, apatija.....

Još jedan dan u kojem će sve biti po zacrtanoj shemi, onako kako su drugi odredili, ne kako ja želim.U kojem ce moje ja vapiti za osjećajem slobode, a moja stvarnost me sputavati u okovima obveza koje me stežu svaki dan sve više.

Lijepo zvuči čuti kako si dobra supruga, dobra majka, dobra domaćica, ali, gdje je tu ono moje,gdje sam tu ja gdje su tu oni moji snovi u kojima sam sve drugačije zamišljala i u kojima je bilo vise niježnosti, pažnje, razumijevanja, strasti, topline, kompromisa, podstreka. Gdje su se izgubila vremena držanja za ruke, onako ovlaš nabačenih poljubaca i ruke preko ramena. Gdje su vremena kad sam radosna i prpošna trčala livadama svoje mladosti, stazama života i vjerovala kako mogu dosegnuti nebo. Sada, u meni samo miris dunje podsjeća kako sam živa i kako još mogu puno, puno toga dati. Ali samo mogu, jer zapravo, imam li to kome dati, a da bude znao i cijeniti.
- 08:05 - "Mirisni trag" (3) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.