Mikitarije
18.01.2022., utorak
Nešto je divlje u zraku
|
Jučer su Sunce i nebo počastili Slavoniju divnim zalaskom. Nebo se prelijevalo u različim koraljnim bojama te je na trenutke bilo zlatno, a zatim u trenu koraljno. Pretpostavljam da je uzrok tomu vulkanska erupcija koja je izbacila prašinu visoko u atmosferu. Isti sam prizor fotografirala s razlikom od oko minutu, a boja je sasvim drugačija - nisam koristila nikakve filtere.   (foto: Mikitarije, jučerašnji zalazak) Prije tri godine izlazak Sunca bio je također koraljno raspoložen. (fb uspomene su zaslužne za to jer mi se baš jutros prikazao podsjetnik na uspomenu). Također nisam koristila nikakve filtere, a boje su se prelijevale i prizor se mijenjao iz trena u tren.      (foto: Mikitarije, izlazak prije točno 3 godine) |
10.01.2022., ponedjeljak
Cesariću u čast
|
Odlučila sam ponekim postovima obilježavati samo godišnjice rođenja jer me one druge, osim kao biografski podatak, ne inspiriraju. Ove je godine prvi na red došao Cesarićev rođendan kojeg obilježavam manje poznatom pjesmom koja je zbog određnog spleta sretnih okolnosti postala pjesma OnogMog i mene.  Uglazbljenu možete poslušati na Hrvoje Hegedušić, Mala kavana |
08.01.2022., subota
Miris
|
Ovih sam dana u određenoj mjeri senzorno deprivirana. Naime, privremeno sam izgubila osjećaj mirisa (ne, nije ovo još jedan post o covidu, osim indirektno jer je baš ta infekcija uzrok). Prije nekoliko dana sam se probudila i perući zube uočila da uopće ne osjećam miris paste za zube. Naravno da sam odjurila i njuškala sve redom (neću nabrajati što se sve tu našlo) i ništa, apsolutno ništa nisam osjetila. Znala sam što je uzrok tome i da je privremeno pa nisam digla paniku. Ne znam kako vi, ali ja jesam sva moja osjetila. Često rečenice započinjem s Vidiš li? Čuješ li? Osjetiš li neki miris?..., a opet, neki ljudi gotovo da i ne obraćaju pozornost na svoja osjetila. Ono što me je iznenadilo je to što imam osjećaj kao da sam na nekom privremenom osjetilnom/senzornom odmoru. Sad tek uočavam koliko mi toga ovisi o mirisu i koliko sam na neki način opterećena svojim osjetilima. Npr. čujem da je Luna prdnula, ali ne osjetim. Milina. Dinstam luk, ali ne osjetim. Milina. Pržim kobasice i slaninu, ali ne osjetim. Ni m od miline. Dakako da nas osjetilo mirisa može upozoriti i na neku opasnost, ali budući da znam da je privremeno, zaista na neki način uživam. Nije da mi je neki gušt kuhati kavu, a ne osjetiti joj miris, ali toliko sam začuđena da imam osjećaj kao da mi se otvorio neki novi svijet. Ne kažem da je bolji, samo drugačiji i ni ludilu ne bih da ovo potraje dulje od nekoliko dana. Ne znam je li netko od vas prošao taj gubitak njuha i kako se osjećao, ali ja se osjećam baš tako. Možda zbog toga što snažno doživljam svoju okolinu pa se sad odmaram kao nakon neke naporne utrke. Svjesna sam da bi osjećaj bio potpuno drugačiji da sam privremeno ostala bez osjeta sluha ili vida, ali ovo je baš tako da se pitam bismo li možda ponekad trebali odmoriti svoja osjetila, npr. desetak dana jesti bezukusna jela ili gledati samo ekrane prigušenih boja... |
01.01.2022., subota
Za početak
|
Za početak, svima želim da ova godina bude bolja od prethodne, ali ne i od iduće. :-) Svanulo je sunčano jutro pa se nadam da vrijedi ona stara da se po jutru dan poznaje jer kakva onda tek može biti godina koja započinje ovakvim vedrim danom. Za to da sve ne bude savršeno brine se južina i toplina neprimjerena ovom dobu godine. Drži me neka pozitiva (nadam se da nije covid pozitiva) pa ću ovakav dan smatrati darom i iskoristiti ga za šetnju sa svojom kerušicom. Uz jutarnju kavicu malo sam čitala i u kalendaru Hrvatskog čitateljskog društva uočila podatak da je Marija Jurić Zagorka rođena na današnji dan 1873. godine. Drugi pak izvori navode 2. ožujka 1873. kao nadnevak rođenja. Evo i siječanjskog kalendara Hrvatskog čitateljskog društva, ali i jedne Zagorkine mudre i slojevite izreke. Za izreku sam iskoristila fotografiju ciklame koja je, osim ostalih uobičajenih, iznjedrila i jedan neobičan cvijet kojeg posvećujem Mariji Jurić Zagorki.   Sami odlučite koliko čistim ćete održavati svoja ruha jer čišćenje zna biti naporno, ali uklanja stare mrlje (ponekad nepotpuno, ali ima i to svoju svrhu) dok nove ostavlja uočljivijima... Što više razmišljam o ruhu, o duši, o riječima, o mrljama - to mi se više slojeva otvara, a Sunce zove u šetnju. Odazvat ću se zovu Sunca i vedrine, a slojeve - njih ostavljam svakom na vlastito promišljanje. |
