Mikitarije
14.12.2021., utorak
To go
|
Gdje god se okrenem sve je nešto "to go". Počelo je to sve još davno pa mi se čini da su prvi sokovi u tetrapaku (i mlijeko) bili začetak to go proizvoda. Kupiš gotovo, zapakirano i spremno za uporabu. Baš je nekako praktično da ne moraš razmišljati o tome moraš li sa sobom ponijeti vodu, sok, mlijeko,voće pa čak i vino.  (foto: Mikitarije) Oguljene mandarine i banane prodaju se u posebnoj plastičnoj ambalaži, a uvjerena sam bila da imaju svoju prirodnu ambalažu i da su baš zbog toga zgodne za ponijeti na put. Ubaciš u torbu, oguliš i to je to - biorazgradiva ambalaža. Postoji čak i to go Božić - već okićeni borovi umotani plastikom. Samo razmotaš i eto ti Božićnog ugođaja. To go kultura prisutna je gotovo oduvijek, odnosno od onog trenutka kad je neki naš predak zaključio da bi bilo zgodno ponijeti nešto za prigrist' jer tko zna kakav mu jad i čemer pripremaju sačekušu iza nekog ćoška/stijene. Ni sanjao nije, taj nepoznat i davan netko, da će se tisućljećima nakon njega razviti baš prava to go kultura. Čak ni na prvu mi se ne čini da je takvom kulturom život naš svagdanji i na koji način dobio na kvaliteti. Dapače, samo smo još ovisniji o konzumerizmu (uporabila sam baš tu riječ jer kad dogovaramo neki izlet, učenici (i roditelji) često pitaju posluje li Konzum u tom mjestu. Odahnu ako im kažemo da je Konzum/Lidl (nastavi niz) u neposrednoj blizini smještaja. Vrlo često je to čak i naznačeno u ponudama za organiziranje izleta ili višednevne ekskurzije). Zar nam zaista baš sve i baš uvijek mora biti dostupno? Nekima očito mora. Hoćemo li i mi ljudi postati to go? To go prijatelji, to go ljubav, to go dobro raspoloženje (a, da, to već postoji u obliku kojekakvih šarenih tabletica), to go uspjeh..., nije ni čudo što mlađe generacije nemaju strpljenja ni za što - sve mora biti odmah i sad - kao da više ništa nije vrijedno uloženog truda i vremena i strpljenja jer zašto bi, postoji to go. |
