Mikitarije
22.11.2021., ponedjeljak
Prošlog tjedna
|
Prošlog je tjedna bilo maglovito, kišovito, blatnjavo pa su i zadnje boje bježale. Bila sam brza pa sam ih još nekako uspjela uhvatiti i pozdraviti se s njima do iduće godine. Boje prirode do tada će braniti maćuhice - nekako su one tu kao zalog povratka ostalih. Vikend je bio nešto sunčaniji i topliji. Iskoristila sam ga za posljednju košnju ove godine, skupljanje lišća kojeg sam zadnjih tjedana namjerno ostavila na travnjaku jer mi se čini da to tako treba i da travnjak nije ljekarna pa da mora biti cakum-pakum cijele godine. Ubrala sam i posljednju bundevu, ili bolje rečenu drugu od dvije. :-))) Iznenadile su me tri tvrdoglave biljke - dud koji je pustio nekoliko plodova iako nema lišća, drijenak koji tek što ne procvate i frezije koju su, tko zna znašto, zamislile da je proljeće. Muškatle i mandevilu spremila sam na sigurno, u garažu. Božićni kaktus bio je sve do jučer vani pa sam i njega vratila na staro mjesto, u kut stubišta te očekujem da će se uskoro pojaviti pupovi. Proljetos sam u Konzumu kupila biljku banane i to za 5 kn. Bila je sva neka jadna i suha, bez listova - posadila sam ju vani i uživala je. U subotu sam ju izvadila, odrezala lišće koje je već dobilo mrljice, pretpostavljam od hladnoće i magle. Nagradila me predivnom ljubičastorvenom korom. :-)))) Nadam se da će preživjeti na stubištu, ali mislim da hoće jer su jutarnje temperature bile niže negoli što ikad budu na stubištu. Boje koje su spremljene na sigurno (bundeva, muškatle, mandevila, ciklame i kukurijek, posljednje ruže)        Tvrdoglave biljke - potjerale su unatoč hladnoći (dud, drijenak, frezije, maline). Smokve su okićene za Božić - sigurno prate moderne trendove pa misle da nikad nije rano za izlaganje ukrasa. :-))))           Ostatak posljednjeg šarenila (ne računajući maćuhice) i najava budućeg (pupovi božura su poprilično vidljivi i uvijek se čudim kako se ne smrznu i ne otpadnu). Subotnja toplina izmamila je čak i pčele, ali neke krupne pa se pitam postoje li divlje pčele kod nas?             U šetnji mi je namignulo neko okašnjelo jato čaplji, a neki sokolić (ili nešto slično) pokazao je iznimno zanimanje za Lunu koja je skakala kao da ima šest, a ne punih devet godina. :-)      Između ostalog i neki čudan rezltat igranja postavkama fotoaparata na mobitelu.    Banana dok je bila vani nije ni dala naslutiti kakvu divnu boju stabalca krije.   Sad mi preostaje saditi amarilise, jedan po jedan u razmaku od dva tjedna i u njima uživati do proljeća. Fotografiju vrijeska ostavila sam crno bijelu jer mi se nekako čini da, ako želimo, sve što nam je sivo i jednolično možemo obojati vlastitim bojama. :-))))   |
