Mikitarije
28.04.2021., srijeda
Srijedarije
 (izvor: vidljiv na slici) |
23.04.2021., petak
Slavenska nova godina
|
Danas slavimo slavensku Novu godinu, svetkovinu posvećenu Jarilu, bogu mladoga sunca, proljetne snage i radosti, zaštitniku mlade janjadi i jaradi. Kod starih Slavena Novu godinu se slavilo kao svečanost boga Jarila. Otuda je potekao naziv “mlado ljeto” ili “novo ljeto” koje susrećemo i danas u čestitkama za Novu godinu. U narodnoj mašti Jarilo je zamišljan kako u bijeloj odjeći jaše na bijelcu okrunjen vijencem cvijeća s snopićem raževa klasja u ruci. U Rusiji se svečanosti u čast Jarila održavaju koncem travnja kada su djevojke odjevene u bijelo igrale kolo po njivama. Ovaj običaj neodoljivo podsjeća na običaj “Zelenog Jurja” koji se u našim krajevima slavi 23. travnja na svetog Juraja. Na gornjoj Volgi ima Jaroslavska oblast i grad Jaroslavlj. Kako se Jarovit kod zapadnih Veneda tj. plemena Ljutića i Bodrića javlja kao ratnički bog (bog rata) Gerovit, onda njegove tragove treba tražiti i u toponimima kao što se Sveta Gera (na granici Hrvatske i Slovenije, tvrđava Gerovo, ali i u imenima Jaroslav i Jaromir, odnosno u prezimenima kao što je Jarčević. Postoji legenda da je bog Gerovit dolazio u pratnji vrana, opasan sa sedam mačeva, oko čela mu svezana traka smrti u ruci nepobijedivi mač Jarost. Sretna vam Nova godina, braćo i sestre Slaveni!  i tekst i slika preuzeti s fb stranice Skularni kalendar - poveznica na SEKULARNI KALENDAR |
21.04.2021., srijeda
Srijedarije
 (izvor: dnevna doza smijeha (fb pretpostavljam)) |
19.04.2021., ponedjeljak
Plesnjak glista
|
Jučer, kao i zadnjih nekoliko dana, kiša pada, ne pada, pada, ne pada... Nigdje ne idem, nije da izbjegavam, nego mi se baš onako ne da, ali sam se jučer zamislila nad jednim sasvim običnim prizorom. Luna navečer obavlja svoje potrebe u dvorištu. Uvijek izađem van s njom ma kakvo vrijeme bilo. Izašla sam i jučer oko 22 sata, upalila sam slabašno dvorišno svjetlo i zakoračila na betonsku stazicu okruženu travom. Učinilo mi se da vidim nekakav pokret pa sam uključila i drugo svjetlo - preda mnom se ukazala prava fešta od glista. Gliste - male, veće, deblje, mršavije, izduženije (možda su neke imale i frizuru) - družile su se i definitvno se nisu držale razmaka, Činilo se da se odlično zabavljaju i nisu nimalo ustuknule pred mojim koracima. Htjela sam poskočiti i vibracijama im poslati poruku da nije u redu tako se naočigled, bez skrivanja, zabavljati - ali nisam, neka se bar netko zabavlja i neka bar nekome život ide normalnim tijekom. Nisam baš neko društva jako željno biće, ali ipak me pogodila činjenica da se gliste zabavljaju puno bolje nego ja. |
18.04.2021., nedjelja
Sretan rođendan Ivani Brlić - Mažuranić
|
Nakon ručka bacila sam oko na kalendar rođenih na današnjih dan i dobro da jesam. Na današnji je dan rođena Ivana Brlić - Mažuranić (18. travnja 1874. - Zagreb, 21. rujna 1938). Mislim da se svi koji su čitali Priče iz davnine sjećaju Stribora, Regoča, Kosjenke, Mokoš, Oleh bana, Neve Nevečice, Potjeha i ostalih likova jednog neobičnog zamaštanog svijeta. Razmišljajući o citatima kojima bih ju predstavila, odlučila sam se za sunčani citat - možda nam odagna sivilo ovog proljeća i napokon donese boje. Ova đurđica, fotografirana prije četiri godine, čini mi se savršenom za ovu objavu.  |
(Ne)mir
|
Prije dva dana bila sam u rutinskoj šetnji s kerušicom Lunom. Ruta rutinske šetnje (baš sam dobro ovo smislila) prolazi voćnjacima, poljima, šikarom… Često ugledam divlje zečeve, košute i srndaće, čaplje, rode, kojekakve ptičice, patke, a samo na jednom dijelu već godinama, ako se tiho prikradem u rano jutro, vidim par crnih roda. Premda mi stopala znaju svaki busen trave, ruta je uvijek u mijeni, ali mijenu ne vide svi. Mijena je namijenjena (dobra kava čuda stvara) ljubiteljima prirode, šetačima koji paze da ne bi neki cvijetak zgazili, da ne preplaše košute i njihovu lanad, onima koji ne žele poremetiti koncentraciju ukipljene čaplje ili rode…. Mogla bih svoju rutu detaljno opisati – iza kojeg zavoja se u šašu (ili šašu sličnim biljkama) gnijezde patke, gdje se u šikari danju skrivaju srnadaći i košute i kamo vodi njihova gotovo neprimjetna stazica, na kojem hrastu svoje mlade odgajaju škanjci, staru urušenu kolibicu na čijem krovu uvijek dežura par gavrana, osušeno drvo koje raste usred polja i očigledno nešto nekome znači jer ga nitko ne ruši, livadu u kojoj se skrivaju fazani… Ukoliko mi nešto zapne za oko, fotografiram mobitelom, iako ne često. Teško bih odabrala jednu fotografiju kojom bih predstavila svoju šetnicu prirodom pa ću ih zato staviti više (sve su snimljene tijekom travnja). Najzanimljivijom ipak smatram ovu, dvobojnu, a u kojoj se krije (ne)mir.  Dvije obične boje u nekoliko nijansi. Na prvi pogled jednostavno, obično, premirno, pusto, ali ispod svih tih plavih i zemljanih nijansi upravo se događa čudo – korijenje pušta nada, uskoro će i niknuti, a budu li okolnosti dobre i urodit će plodom. Ostale fotografije kojima želim dočarati ovo neobično, na neki način odgođeno, proljeće:         |
14.04.2021., srijeda
Srijedarije
 (izvor: ne mogu se sjetiti :-) ) |
07.04.2021., srijeda
Srijedarije
 (izvor: internet, ali sam uredila prevođenjem teksta s engleskog na hrvatski) |
04.04.2021., nedjelja
Uskrsno jutro
Ugodno je ovo jutro, u svakom slučaju ugodnije od prošlogodišnjeg uskrsnog jutra. Roditelji, OnajMOj, sestrice moje, nećaci i nećakinje - svi smo na okupu. Većina ih je preboljela coronu pa smo roditelji, OnajMOj i ja u nekom oblačastom osjećaju sigrunosti. Uživajmo i nasmijmo se i budimo milostivi prema čokoladnim zečevima, skratimo im muke da se ne pate. :-)))) (izvor: nekad davno s interneta) Dakako, treba uravnoteženo jesti pa vam svima želim dobar tek uz dobar omjer šunke, jaja, kolača... :-))))   (foto: Mikitarije - nekima se posrećilo da u jajima kupljenima u trgovini pronađu dva žumanjka) |
