Mikitarije

17.11.2020., utorak

Svježa 8

Jutros mi je kiša šaptala najnježnijim riječima, plišana me deka mazila najmekšim dodirima te sam zanemarila neke obaveze i prepustila se užitku, i luksuzu, duljeg ostanka u krevetu. Teško da će me išta danas prenuti iz sanjarenja (niti to želim).

Jutrenje
,jutarnje buđenje,
sinoć oslobođene misli
kući doziva.

Um im je kuća,
ali skrivene ostaju
u zakutcima
snova,
u nestvarnim
bojama
zamaštanih svjetova.

Zatvoreni kapci stražu im drže.
Izdajničko uho propustilo je
zvuk.
Prenute misli jedna drugu
sustižu
na povratku
kući.
Niti jedna ne smije
skrivena ostati
jer um će ju danju tražiti
i sam će
,baš kad ne treba,
lutati nestvarnim bojama
zamaštanih svjetova.


(ostvarila sam svoj san)

(foto: Mikitarije)



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.